Novogodišnje odluke

CroatianZondleUz koje odluke ste zakoračili u novu 2015.? Imaju li veze s obrazovanjem?

Kako to obično ide s dolaskom nove godine, želimo započeti s nečim novim i nekom dobrom odlukom ostaviti trag tog novog početka.  Čitajući objave na društvenim mrežama, nekako mi se čini da je većina odlučila ići na dijetu ili napraviti neki drugi korak prema zdravijoj prehrani. No, tu i tamo pojavi se neka odluka o ostvarivanju obrazovnih ciljeva.

Tako sam ja u prosincu 2013. odlučila započeti 2014. sa Zondle 365 izazovom. Izazov je bio napraviti 365 kvizova koje mogu koristiti u nastavi. Ideja je bila napraviti svaki dan po jedan kviz, što ne zahtijeva puno vremena. Sve je dobro išlo na početku, najprije svaki dan po jedan kviz pa onda povremeno i zaliha kvizova za par dana, a onda su došle razne obaveze pa je bilo malo pauze i zaostataka koje sam nadoknadila tijekom ljeta i spremna zakoračila u jesen pa opet zapela i onda u prosincu odlučila da ne želim ostaviti taj posao nedovršen i napravila sve potrebne kvizove. Motivacija?, isključivo intrinzična jer me nitko nije tjerao ni nagrađivao. Pravi osjećaj uspjeha bio je kad sam u prosincu primijetila da sam napravila puni krug i da već imam kvizove koji mi trebaju, a napravila sam ih davno. Rezultat je da imam dovoljno interaktivnih kvizova za sve teme u matematici za 7. i 8. razred te uz njih još i teme za financijsku pismenost, državnu maturu, a i poneke na engleskom za međunarodne projekte.

Ovu godinu nisam započela takvim izazovom, ali sam razmišljala što bi mi mogao biti obrazovni cilj ove godine pa evo nekoliko mojih ideja.

Naučiti koristiti i primijeniti u obrazovanju neki novi računalni program ili online alat. Možda za izradu kvizova, praćenje ponašanja djece, za kreativno izražavanje, za snimanje i uređivanje sadržaja ili za pohranjivanje svih onih sitnica koje su nam potrebne za nastavu.

Poticati učeničku kreativnost pri korištenju raznih programa za stvaranje i dijeljenje obrazovnih sadržaja. Primjerice, omogućiti im da umjesto pisanih provjera znanja predaju komplete online sadržaja (e-udžbenike) na zadanu temu.

Koristiti s učenicima razne tehnike za kreativno izražavanje, koje su povezane sa sadržajima koje morate obraditi. Primjerice origami, animirane iluzije, modeliranje od raznih materijala, e-portfolio i slično.

Isprobati društvenu mrežu za obrazovanje zajedno s učenicima i pronaći mogućnosti za njeno korištenje u učenju i poučavanju. Društvene mreže za obrazovanje su Edmodo, eTwinning, a uskoro i Yammer na @skole.hr. Ne zaboravite najprije pribaviti potrebne pisane dozvole roditelja.

Napraviti jedan međunarodni projekt u kojeg su uključeni i učenici. Primjerice eTwinning projekt s nekom kratkom, prigodnom temom; možda vezano uz Dan planete Zemlje, Dan sigurnijeg interneta ili neki drugi događaj koji će omogućiti povezivanje među školama.

Isprobati neku suradničku metodu koju koriste učitelji iz nama “suprotnih” predmeta. Recimo matematičari isprobaju metodu rada koju koriste jezičari, razredna nastava neku metodu iz predmetne matematike i slično.

Raditi na osvješćivanju kolega o važnosti digitalnog identiteta i zaštite osobnih podataka, održavajući radionice i predavanja, ali i dajući savjete i upozoravajući na nepromišljene postupke koje su učinili.

Podijeliti s kolegama nešto novo što smo naučili, pokazati im konkretan primjer iz nastave i pomoći im ako ga i oni žele isprobati. Možda smo zaboravili da dijeljenjem i razmjenom znanja rastemo.

Podijeliti s javnošću barem jednu dobru priču iz svoje prakse. Zaista nema smisla da u medijima završavaju samo priče za Crnu kroniku. Napišite članak, dodajte mu nekoliko slika pa pošaljite lokalnim i nacionalnim medijima. Jednom će i oni obratiti pažnju na školstvo.

Ne morate krenuti s izazovom 365, može vaš cilj biti postavljen na deset, važan je osjećaj da ste napravili nešto novo, da ste narasli iznutra te da još uvijek možete pronaći izazove koji vas motiviraju da budete bolji u radu s djecom i kolegama.

Aluminijska folija i ostale čarolije za zaštitu privatnosti

Jeste li svjesni da je korištenjem društvenih mreža većina vaših objava i slika javno vidljiva?

tinfoilNekako mi se čini da bih svaki tjedan mogla naći novu ideju za kolumnu samo prateći zanimljive postupke korisnika na društvenim mrežama. I to postupke učitelja, jer se s njima najviše i družim online. Ukoliko vas naslov ili uvodni tekst zbunjuje, čitajte pažljivo, a ako ste se nasmijali na spominjanje aluminijske folije i znate odakle mi ideja onda ste mirni.

Dakle, tema su društvene mreže i vaša privatnost na njima. Društvene mreže (čitaj Facebook) su komercijalni programi koji zarađuju na vašim osobnim podacima koje vi sami nemilice dijelite online. Čak štoviše ti programi su vam jasno rekli na početku što sve misle raditi s vašim podacima i vi ste pristali na takve uvjete korištenja. Da, to je onaj dio gdje ste stavili kvačice uz Prihvaćam uvjete korištenja, Pravila korištenja podataka i Postavke privatnosti. Što i kako Facebook radi s vašim podacima možete pročitati na stranici bit.ly/privatnost. Primjerice, ako ste neki tekst ili sliku javno objavili na Facebooku oni su vidljivi bilo kome, uključivši i osobe koje ne koriste Facebook. Postavke privatnosti su složene tako da je svaka stavka javno vidljiva, osim ako vi ne odradite posao ograničavanja vidljivosti, bilo za određenu objavu ili za određene kategorije korisnika.

Između ostalog Facebookova Pravila za korištenje podataka kažu “Mogli bismo davateljima usluga omogućiti pristup podacima kako bi nam pomogli u pružanju usluga”. Što možete prevesti kao “Možemo s vašim podacima napraviti što želimo”. Pročitate li na  miru ta pravila vidjet ćete da Facebook prikuplja o vama razne vrste podataka: gdje se nalazite, što ste pretraživali, što komentirali, kakve slike ste objavili i još milijun sitnica na koje mi ne obraćamo pažnju, a oni samo pohranjuju u svoju bazu vrijednih podataka.

Nakon što ste pročitali na što ste sve pristali korištenjem odabrane društvene mreže vrijeme je za učenje kako zaštiti svoju privatnost, odnosno biti svjesni kako ste podesili Postavke privatnosti i s kime što dijelite. Postavke privatnosti dostupne su vam u izborniku s ikonom lokota u gornjem desnom kutu vaše FB stranice. U osnovnom prikazu vidjet ćete postavke za vidljivost vaših objava, tko vas može kontaktirati i kako blokirati nekoga. No, obavezno morate pogledati u dio See more settings gdje ima puno više mogućnosti o vidljivosti, označavanju, dozvolama za objavu na vašem zidu, obavijestima koje primate, što vaši sljedbenici mogu vidjeti, dijelite li oglase i videozapise itd. Pri kraju popisa vidjet ćete naslov Aplikacije koji nikako ne smijete zaobići. Naime, korištenjem raznih aplikacija vi dijelite i podatke o vašim prijateljima, eto zato vas prijatelji gnjave da im prestanete slati pozive za igre. Svaka aplikacija pri prvom pokretanju traži vaše dopuštenje za pristup podacima i vi u pravilu date dopuštenje jer vam baš ta aplikacija treba. Na taj način možda ste dali pristup vašoj videokameri, mikrofonu, dozvolili snimanje razgovora ili poklonili nekome sve telefonske brojeve iz adresara. Drugi put ipak razmislite želite li baš sve to podijeliti i obavezno isključite aplikacije nakon što ih prestanete koristiti. Jer iako vi ne koristite njih, one koriste vaše podatke.

Pročitajte osnovna objašnjena o zaštiti privatnosti na Facebooku , a nakon što savladate osnove pročitajte detaljniji priručnik Zaštitite privatnost na Facebooku koji je pripremio Nacionalni CERT.

Jednostavno rečeno ni aluminijska folija na glavi niti objave tekstova “Ja ne dam svoje podatke” ne pomažu pri zaštiti privatnosti na društvenim mrežama. Dakle, ili naučite kako zaštititi svoju privatnost i dobro razmislite prije nego nešto objavite ili prestanite koristiti društvene mreže. O tome vi odlučujete!

Kako s djecom dogovoriti odgovorno korištenje računala, mobilnih uređaja i interneta

Bolje je početi s dogovorima o odgovornom korištenju prije nego li se pojavi potreba za kaznama.

Nije bez razloga izreka “Bolje spriječiti nego liječiti” aktualna i u današnje vrijeme. Puno situacija i događanja u virtualnome svijetu mogli bismo izbjeći prevencijom i edukacijom. Nakon što se zaista nešto dogodi preostaje nam samo “gašenje vatre” i kažnjavanje. Govorimo li o učenicima u školi i njihovim mogućim postupcima kojima bi mogli ugroziti svoju, ali i tuđu sigurnost na internetu Politika prihvatljivog korištenja je dokument koji bi nam mogao pomoći u pojašnjavanju pravila ponašanja i posljedica koje bi mogle slijediti.

U prijašnjim člancima mogli ste pročitati o Politici prihvatljivog korištenja i Politici izvrsnog korištenja koje se razlikuju po načinu pristupa dogovoru s učenicima. Politika prihvatljivog korištenja propisuje odgovorno ponašanje i kazne, a Politika izvrsnog korištenja promiče odgovorno ponašanje kroz pozitivne primjere. Bez obzira koju od njih planirate napraviti možete odabrati različite načine dolaska do željene Politike.

Tijekom projekta “Sigurnost djece na internetu” OŠ “Mladost”, OŠ Popovača, OŠ “Mato Lovrak” i OŠ Veliki Bukovec intenzivno su s učenicima, roditeljima i učiteljima radile na osmišljavanju Politike prihvatljivog korištenja. Učenici su davali prijedloge pravila koja treba uvrstiti pa su o njima raspravljali roditelji i naravno učitelji. Takav, demokratski način donošenja pravila je vremenski zahtjevniji, ali osigurava da svi dionici već tijekom postupka izrade Politike imaju priliku reći svoje mišljenje, saznati što Politika obuhvaća te aktivnim sudjelovanjem postati njenim suautorom. Tada ta Politika nije “nečija” nego “naša, zajednička”.
Drugi pristup je da učitelji, odnosno razrednici predlažu pravila koja se zajednički donose na Učiteljskim vijećima, a zatim raspravljaju (ili ne) s učenicima. Taj pristup je malo stroži, ali vremenski učinkovitiji.

Prilikom izrade Politike trebate razmišljati i o načinu njenog prihvaćanja i provođenja u djelo. Politiku prihvatljivog korištenja možete javno objaviti na oglasnoj ploči i mrežnim stranicama škole i svi je se, nakon toga moraju pridržavati. Bolji način je priprema politike u obliku ugovora koji učenici, roditelji i razrednik (škola) zajednički potpisuju. Takvi ugovori se osvježavaju i ponovno potpisuju na početku svake školske godine kako bi svi bili svjesni što se od njih očekuje te koje su moguće posljedice neodgovornog ponašanja. Treći način je da pravila prihvatljivog korištenja postanu dio Kućnog reda škole, a pritom se mora poštivati procedura koja je za to propisana zakonom, tj. Kućni red donosi Školski odbor.

Ovisno o obliku koji odaberete za Politiku ovisit će jezik kojim je sadržaj napisan: jednostavniji za djecu ako se radi o ugovoru, odnosno u službenijem tonu ukoliko se radi o tekstu koji ulazi u Kućni red.  Pravila i upute trebaju svakako obuhvatiti korištenje školskih računala i mreže, mobilnih uređaja,  društvenih mreža, zaštitu svojih i tuđih osobnih podataka  te što se smije dijeliti online i pod kojim uvjetima. Najčešće se navode i zabrane pojedinih oblika ponašanja, primjerice širenje i poticanje govora mržnje, sudjelovanje u elektroničkom nasilju, ali i kršenje autorskog prava. Ne zaboravite da Politika ipak treba biti čitljiva i razumljiva svima te nemojte napraviti cijelu “šumu” koja će zakloniti vidik na osnovna pravila odgovornog ponašanja

Na stranicama projekta razvoja školskog kurikuluma “Sigurnost djece na internetu” petzanet.hr možete vidjeti tri različita pristupa donošenja Politike prihvatljivog korištenja te same Politike koje su škole osmislile. Pogledajte, pročitajte, promislite, a možete i objavljene dokumente upotrijebiti, preurediti te prilagoditi vašim učenicima i školama.

Koliko su nam potrebni etički kodeks, bonton i politika primjerenog korištenja

Često se govori da je biti učitelj poziv, a ne zvanje. No, znamo li se ponašati u skladu s našim pozivom i profesijom?

Prije desetak godina ne bih ni razmišljala da pišem o ovoj temi, ali vremena su se promijenila, a s njima i učitelji. Digitalne generacije rođene devedesetih počele su raditi u našim školama, a i mi stariji sve češće koristimo društvene mreže, razne računalne programe, online alate i aplikacije za mobilne uređaje. Neki postupci koji su se ranije podrazumijevali, jer su bili dio dobrog odgoja i pristojnog ponašanja, više se ne podrazumijevaju  i potrebno ih je istaknuti i pojasniti.

Evo nekoliko primjera za ilustraciju:

  • Školu je posjetio uvaženi gost i prije nego li je vijest o tome objavljena na školskim mrežnim stranicama, osvanula je fotografija na privatnom profilu učitelja na društvenoj mreži.
  • Novinar je kopirao učiteljske komentare s foruma i objavio ih u dnevnim novinama.
  • Učitelj obavještava svoje učenike IV. r osnovne škole o predstojećim aktivnostima i obavezama koristeći se društvenom mrežom za odrasle.

Etički kodeks škole potiče razumijevanje i prihvaćanje temeljnih načela moralno opravdanog ponašanja i promicanja etičkih vrijednosti te poprilično dobro opisuje poželjna ponašanja učitelja. Formulacije su najčešće općenite i iz njih možemo pročitati puno ili malo ovisno kako ih čitamo ili kako shvaćamo odgovorno, savjesno, profesionalno ispunjavanje obaveza. Nisam pročitala sve dostupne primjere etičkih kodeksa, ali nisam primijetila da se i u jednom spominju digitalni ugled, rasprave na društvenim mrežama ili neke druge online aktivnosti.
Niz primjera etičkih kodeksa za osnovne i srednje škole pronaći ćete pretraživanjem interneta pa ih možete detaljnije pročitati i usporediti. Članak 58. Zakona o odgoju i obrazovanju propisuje da škola treba imati etički kodeks, ali ne navodi ništa o njegovom povremenom osvježavanju ili stavkama koje treba sadržavati.

Vjerujem da o bontonu ne treba puno govoriti, da smo svi u školam svjesni pristojnog ponašanja i nastojimo ga riječima i djelom prenijeti učenicima. Bez obzira na virtualizaciju i online dostupnost dobre, stare upute iz bontona su još uvijek važeće i dobar odgoj je jednostavno prepoznati.

Politike prihvatljivog korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta (PPK), o kojima smo pisali u prošlom broju, mogu biti dio Etičkog kodeksa ili Kućnog reda škole ili mogu biti zaseban dokument zbog sadržaja tehničkog karaktera koje treba češće obnavljati, ali i zbog svojevrsnog ugovaranja, tj. obvezivanja učitelja da svojim potpisom prihvate primjenu preporuka iz te Politike. PPK za djelatnike škole treba obuhvatiti korištenje službenog e-maila, elektroničku komunikaciju s učenicima i roditeljima, zaštitu osobnih podataka prilikom korištenja online programa s učenicima, korištenje društvenih mreža za odrasle i onih za obrazovanje (primjerice, Edmodo), kritički stav i vrednovanje informacija na internetu, objavljivanje fotografija, videozapisa ili učeničkih radova na internetu, korištenje školske mrežne stranice ili virtualnog okruženja za učenje (primjerice, Moodle), zaštitu autorskih prava te stav škole prema korištenju raznih računalnih programa i online alata (primjerice Office 365, Google Apps, YouTube, SlideShare, Zondle).
Tvrtke su puno ranije počele razmišljati i primjenjivati PPK tako da je na internetu dostupno niz primjera koji bitno striktnije i s jasnim kaznama propisuju prihvatljivo ponašanje zaposlenika. Pronaći ćete ih pretražujući s ključnim pojmovima: acceptable use policy, internet guidelines for employees i slično.

Na stranicama petzanet.HR možete pročitati kako je OŠ Veliki Bukovec osmislila Politiku prihvatljivog korištenja za učitelje, a predložak politike prihvatljivog korištenja za zaposlenike dostupan je i na stranicama Oznake eSigurnosti, esafetylabel.eu.

Završila bih ipak komentarom mlađeg kolege iz Italije, koji me je na jednom stručnom usavršavanju zapitao jesam li sigurna da svim tim propisivanjem pravila činimo dobro? Ne navodi li možda previše ograničavanja na bunt i kršenje pravila? Razmišljanje o tome ostavljam vama za domaću zadaću.

Politika izvrsnog ili prihvatljivog korištenja tehnologija

Svaka igra ima svoja pravila. Kako biste znali što smijete, a što ne potrebna su vam pravila za korištenje računala i mobilnih uređaja u školama.

Iako riječ politika nema baš pozitivne konotacije u Hrvatskoj, ipak kad govorimo o načinima korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta, riječ politika označava skup pravila kojima dogovaramo i propisujemo što se smije, a što ne. Pri osmišljavanju takve politike možete krenuti u dva smjera: jedan je politika izvrsnog korištenja (Admirable use policy), a drugi je politika prihvatljivog korištenja (Acceptable use policy). Postoji zapravo i treći – sigurnosna politika, ali ona je zahtjevnijeg, tehničkog karaktera pa za sad nećemo o njoj.

Politika izvrsnog korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta (ukratko tehnologija) opisuje pozitivne načine korištenja tehnologija kakve bismo željeli da učenici i učitelji primjenjuju pri učenju i poučavanju. U takvoj politici ističete i promičete dobre načine na koje tehnologija olakšava i obogaćuje obrazovanje.  Politika govori o povezivanju s učenicima ili odraslima sa zajedničkim interesima i od kojih možete učiti, učenju, istraživanju, kreativnom korištenju i objavljivanju svojih radova, prikupljanju sadržaja koji se smiju preoblikovati u nove sadržaje za učenje, surađivanju, svrhovitom komuniciranju, kritičkom pristupu informacijama, poštovanju prema sebi i drugima, odgovornom digitalnom građanstvu te mijenjanju svijeta nabolje.

Politika prihvatljivog korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta češće govori o zabranama i uvjetima pod kojima se nešto smije raditi. Obuhvaća pravila i upute za prihvatljivo korištenje školskih računala i mreže, mobilnih uređaja,  društvenih mreža i ostalih računalnih izvora. Govori o zaštiti osobnih podataka te što se smije dijeliti online i pod kojim uvjetima. Dio politike je i roditeljska suglasnost (ili ne) za fotografiranje i snimanje djece te online objavljivanje. Navode se i zabranjenih oblika ponašanja, primjerice širenje i poticanje govora mržnje, sudjelovanje u elektroničkom nasilju, ali i kršenje autorskog prava.

Obje politike govore i o posljedicama neodgovornog korištenja. Te posljedice, pedagoške mjere ili kazne propisane su u nekom drugom dokumentu, najčešće Kućnom redu ili nekom sličnom dokumentu. Koju god politiku odabrali važno je da bude poznata unaprijed tako da svi korisnici budu svjesni situacije i mogućih posljedica. Svi korisnici znače učenici, učitelji, stručni suradnici, ali i tehnička služba škole i naravno roditelji.

Iz iskustava škola koje smo posjetili u sklopu projekta razvoja školskog kurikuluma  “Sigurnost djece na internetu” saznali smo da je najučinkovitije ako politiku zajednički osmisle svi korisnici tako da svi razumiju što pojedine stavke znače te da budu svjesni što se od njih očekuje. Politike se osvježavaju u skladu s promjenama tehnologije, a korisnici ih potpisuju na početku svake školske godine. Zajedno s učenicima potpisuju ih i njihovi roditelji.

Na stranicama petzanet.HR možete pročitati kako su OŠ “Mladost” i OŠ Veliki Bukovec osmislile, donijele i stavile u funkciju svoje Politike prihvatljivog korištenja, a uskoro će biti objavljene i politike ostalih škola u projektu. Na stranicama Nacionalnog CERT-a (cert.hr) u odjeljku Za CARNetove korisnike možete pronaći Sigurnosnu politiku korištenja CARNetove mreže te Sigurnosne politike za škole i za visokoškolske ustanove. Predložak politike prihvatljivog korištenja za zaposlenike dostupan je i na stranicama Oznake eSigurnosti (esafetylabel.eu). U tom predlošku ističe se važnost da se svi zaposlenici škole pridržavaju mjera neophodnih za zaštitu podataka i računalnih mreža od virusa, neovlaštenog pristupa, štete, gubitka, zlouporabe i krađe tim više što danas škole potiču korištenje vlastite informacijske i komunikacijske opreme što predstavlja još i veći izazov po pitanju zaštite i sigurnosti.

Dakle, dogovorite pravila igre i pridržavajte ih se.

Digitalni identitet učitelja

Svaki učitelj zna tko je kad uđe u razred, a znate li tko ste u virtualnom svijetu? Što o vama može reći internet?

Digitalni identitet i digitalni otisci su skup informacija dostupnih o nekoj osobi putem interneta. Postali su aktualni zadnjih godina kao posljedice činjenice da se sadržaji na internetu arhiviraju dugotrajno, da je zaštita privatnosti manjkava te da pojedinci, često lakomisleno objavljuju informacije o sebi ne razmišljajući o mogućim posljedicama. Istraživanje provedeno 2012. u Španjolskoj, pokazalo je da je 34 % studenata učiteljskog fakulteta zabrinuto za utjecaj koji njihov digitalni identitet ima na profesionalni život, a da 63 % uopće nije važno što drugi ljudi misle o njima.

Danas zaista ne trebate biti Sherlock Holmes da biste o nekome pronašli informacije. Dovoljno je prošetati internetom i na svakom koraku naći ćete puno digitalnih tragova koje su ljudi svjesno ili nesvjesno ostavili. Upišite svoje ime u neku od tražilica pa pogledajte gdje se sve pojavljujete, koje vaše slike su dostupne online, a onda se pokušajte prisjetiti što od toga ste objavili vi, a što je nekim više ili manje misterioznim putevima dospjelo na internet.

Učiteljska profesija nosi sa sobom niz odgovornosti i vjerujem da biste vi radije ostali zapamćeni kao izvrstan poučavatelj, svijetli uzor mladim ljudima nego kao osoba čije nezgodne fotografije ili bezobrazni komentari kolaju internetom. Da biste to realizirali morate biti svjesni cilja koji želite postići i još više, metoda kojima ćete ga ostvariti. Kao pravi učitelji već ste sve ovo vizualizirali u obliku ishoda učenja i nastavnih metoda, zar ne?

Kako biste bili i ostali respektabilni učitelj u virtualnom svijetu najprije morate početi od sebe. Pročitajte s razumijevanjem uvjete korištenja računalnih programa i mobilnih aplikacija i obratite pažnju gdje se pohranjuju vaše slike, videozapisi, dokumenti, kontakti. Svakako saznajte kako im možete pristupiti i u potpunosti ih izbrisati. Taj način pohranjivanja i dijeljenja sadržaja obično uređaji odrađuju umjesto nas i mi jednostavno na to ne obraćamo pažnju.

Nadalje, morate biti svjesni da je svijet mali i da će se za svaku vašu objavljenu rečenicu ili sliku u publici naći netko tko vas poznaje i prepoznaje kao učitelja. Razmislite, i to jako dobro, što objavljujete i jeste li spremni podnijeti posljedice svojih objava. Dio posljedica je naveden u Kaznenom zakonu i Zakonu o zaštiti podataka da ne mislite kako se vi bezazleno igrate u virtualnom svijetu. Naš privatni i javni život isprepliću se sa stvarnim i virtualnim, a granice među njima postaju nejasne. Jesmo li na društvenoj mreži kao privatne osobe ili kao učitelji? Pišemo li komentare u ime svoje škole ili osobno? Kako ćemo reagirati ako na internetu naiđemo na zloban, nepristojan komentar?
U svim oblicima online komunikacije moramo imati jako puno strpljenja i stalno biti svjesni da bilo tko može vidjeti ono što smo napisali te upotrijebiti protiv nas. U virtualnim okruženjima vladaju drugačija pravila igre od onih u vašoj učionici. Bilo tko si može dozvoliti da vam pošalje bezobraznu poruku. Stoga obavezno proučite kako ćete zaštititi svoju privatnost u virtualnom okruženju. Ispravno podesite postavke privatnosti društvenih mreža i onemogućite ili barem otežajte pristup zlonamjernicima. Ne zaboravite da je u većini mreža sve javno dostupno ukoliko sami ne postavite ograničenja. Pametno koristite dobre strane društvenih mreža i izbjegavajte zamke.

Sljedeći korak je jasno naglašavanje prijateljima, znancima i neznancima želite li da neku vašu sliku ili tekst objave na internetu ili ne. Većina ih pretpostavlja da je u redu staviti sliku online, označiti vas na njoj i podijeliti javno. Pokažite im da moraju uvažavati vaše pravo na privatnost i ponašajte se na jednak, odgovoran način i vi prema njima.

Digitalne tehnologije mijenjaju svijet i od učitelja se očekuje da se promijene i prilagode novom okruženju, a na nama je odgovornost da pritom ipak ostanemo dobri uzori.

Oznaka eSigurnosti

Razmišljate li o zaštiti osobnih podataka, korištenju računala, mobitela i interneta u školi? Što mislite koju bi ocjenu vaša škola dobila pri provjeri eSigurnosti?

Britanski Ured za standardizaciju obrazovanja i zaštitu djece (Ofsted) regulira i kontrolira rad škola u svrhu postizanja najboljih rezultata u pružanju brige o djeci i mladim ljudima te u obrazovanju i usavršavanju vještina učenika svih dobnih skupina. Između ostalog provjeravaju i ocjenjuju internetsku sigurnost škole, koju ukratko opisuju kao sposobnost škole: da zaštiti i obrazuje učenike i zaposlenike u korištenju tehnologije te da posjeduje prikladne mehanizme za pružanje odgovarajuće intervencije i potpore kada je to potrebno. Škole se provjeravaju u tri glavne sastavnice internetske sigurnosti: sadržaj (izloženost neprikladnim sadržajima – pornografija, nasilje, govor mržnje, anoreksija, samoozljeđivanje, igre neprimjerene uzrastu), kontakt (grooming, elektroničko nasilje, krađa identiteta) i ponašanje (objavljivanje osobnih podataka, digitalni tragovi, internetska ovisnost, seksting, kršenje autorskog prava).

Smisao tog postupka je procjenjivanje do koje mjere škole educiraju učitelje, učenike i roditelje o sigurnom i odgovornom korištenju nove tehnologije te kakve mjere zaštite privatnosti postoje u školi. Nakon čitanja kriterija po kojima Ofsted ocjenjuje škole, nažalost postaje jasno u kojoj mjeri su hrvatske škole u zaostatku jer gotovo niti jedna naša škola ne bi dobila prolaznu ocjenu. Cjelovit dokument, preveden na hrvatski u sklopu projekta “Sigurnost djece na internetu”.

Dok čekamo da naše obrazovne vlasti krenu s odgovarajućom edukacijom, a zatim i procjenjivanjem internetske sigurnosti u hrvatskim školama vrijeme je da svaka škola poduzme sve što može kako bi zaštitila djecu i obrazovala ih. Pritom vam oslonac i vodič mogu biti stranice Oznake eSigurnosti esafetylabel.eu koje su nastale kao rezultat međunarodnog projekta na kojem su partneri bili tvrtke i obrazovne institucije iz Belgije, Italije, Portugala, Austrije, Estonije i Španjolske. U suradnji s udrugom “Suradnici u učenju” i CARNetom stranice su prevedene na hrvatski jezik pa je tako omogućeno i njihovo korištenje našim školama.

Oznaka eSigurnosti je portal za podršku i akreditaciju škola iz cijele Europe, čime je napravljen velik korak prema postizanju i održavanju zajedničkih visokih standarda internetske sigurnosti.

Portal omogućava:

  •  Akreditaciju – škole mogu usporediti svoje eSigurnosne prakse s međunarodno dogovorenim standardima. Nakon što objave dokumente o svojoj dobroj praksi, mogu biti akreditirane kao škole s potvrđenom oznakom eSigurnosti. Nakon završetka postupka samoprocjene, škole dobivaju personaliziran akcijski plan koji im omogućava postizanje više razine eSigurnosti., a mogu i usporediti rezultate svoje škole s drugim školama u zemlji i inozemstvu.
  • Sadržaje – portal omogućava učiteljima pristup rastućoj zbirci obrazovnih sadržaja, savjeta o eSigurnosti, popisima za provjeru i predlošcima za politike prihvatljivog korištenja te ostale dokumente.
  • Online zajednicu – korisnici i stručnjaci mogu razmjenjivati savjete, sadržaje, upute i informacije o eSigurnosti, pomoći jedni drugima te dijeliti primjere učinkovite prakse.

Za početak pogledajte primjere problema koji su se dogodili u drugim školama i razmislite što biste vi napravili u takvim situacijama, zatim se prijavite i krenite u postupak dobivanja oznake eSigurnosti kako biste procijenili stanje u školi i napravili akcijski plan za poboljšanje te se svakako pridružite online zajednici jer sve škole imaju slične probleme i ne moramo baš sve naučiti na vlastitim greškama.
Pozivamo vas da se pridružite zajednici Oznake eSigurnosti, podijelite svoje iskustvo, naučite od drugih kako postići višu razinu internetske sigurnosti i pomognite drugim učiteljima u rješavanju sličnih problema.

Obogatite svoj školski kurikulum

Školski kurikulum je dio nastavnih i izvannastavnih aktivnosti koji svaka škola određuje prema svojim željama i mogućnosti kako bi bila što usklađenija s potrebama učenika i roditelja te povezanija s lokalnom zajednicom u kojoj se nalazi. U školski kurikulum tako ulazi briga o voćnjacima, zadruge, tradicijski obrti, robotika, informatika, eTwinning međunarodni projekti i niz drugih zanimljivih aktivnosti koje nisu strogo propisane. Školski kurikulum daje svakoj školi priliku da pokaže po čemu je bolja i drugačija od ostalih škola.

Generacije koje se trenutno školuju, kao i one koje tek dolaze, trebale bi se pripremiti za svakodnevno korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Europski Parlament i Vijeće Europe uvrstili su digitalne kompetencije u ključne kompetencije koje svaki čovjek mora posjedovati kako bi se prilagodio okolini koja se brzo mijenja. Hrvatska trenutno nema nacionalnu strategiju za sigurnost djece na internetu, a postojeći kurikulum ne propisuje čak niti minimum znanja o odgovornom i sigurnom korištenju interneta, računala i mobilnih tehnologija koja bi djeca trebala imati.

Zato je pet hrvatskih škola, OŠ “Mladost” iz Osijeka, OŠ Gripe iz Splita, OŠ “Mato Lovrak” iz Nove Gradiške, OŠ Popovača i OŠ Veliki Bukovec odlučilo potrošiti godinu i pol rada na izradu školskog kurikuluma “Sigurnost djece na internetu” i svih pratećih obrazovnih sadržaja kako biste ih i vi mogli odmah primijeniti u svojim školama. 30 učitelja raznih profila (engleski jezik, pedagogija, vjeronauk, informatika, likovni, razredna nastava, povijest, hrvatski jezik, matematika…) izuzetno je kreativno i promišljeno pripremilo osamstotinjak obrazovnih sadržaja koji se besplatno i bez ikakvih ograničenja mogu koristiti u školama.

Školski kurikulum “Sigurnost djece na internetu” sastoji se od pedagoško-didaktičkog modela, politika prihvatljivog korištenja, multimedijskih obrazovnih sadržaja, udžbenika, virtualne učionice, priručnika za roditelje i priručnika za učitelje, a njegov cilj je unaprijediti digitalne kompetencije djece, poticati djecu da preuzmu odgovornost za vlastitu sigurnost s naglaskom na osnaživanju i isticanju odgovornog ponašanja i digitalnog građanstva te općenito povećati znanje i razumijevanje problema koji se pojavljuju u području sigurnosti djece na internetu.
Organiziran je u četiri modula i vertikalno usklađen u pet cjelina: informacije, komunikacije, stvaranje sadržaja, sigurnost i rješavanje problema. Modul 1 pripremljen je za učenike 1. i 2. razreda,  Modul 2 za 3. i 4., Modul 3 za 5. i 6. te Modul 4 za učenike 7. i 8. razreda. Svaki modul sadrži 20 tema (ukupno 80 tema) osmišljenih za realizaciju tijekom školske godine. Jedan komplet materijala za poučavanje i učenje sadržava udžbenike za učenike, multimedijske izvore znanja, priručnik za učitelje i priručnik za roditelje. Obrazovni sadržaji u svakom kompletu pripremljeni su u obliku teksta, slika, radnih listova, animiranih priča, videozapisa, audio snimki, računalnih igara, društvenih igara, bojanki, interaktivnih kvizova i e-udžbenika. Stvoreni su živopisni likovi koji se koriste u svim obrazovnim sadržajima pa kurikulum ima jedinstven i prepoznatljiv multimedijski identitet.

Teme možete obrađivati na satima razrednika, informatike, hrvatskog jezika ili nekog drugog redovnog ili izbornog predmeta, možete ih povezati s dodatnom nastavom ili izvannastavnim aktivnostima. Upotrijebite ih onako kako najbolje odgovara vama, učenicima, roditeljima i školi.

Projekt školskog kurikuluma “Sigurnost djece na internetu” financira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda, programa potpore za Daljnji razvoj i provedbu hrvatskog kvalifikacijskog okvira u trajanju od 16 mjeseci. Suradnici na projektu su AZOO, CARNet, AZOP, Suradnici u učenju, Općine Veliki i Mali Bukovec, Brodsko-posavska županija, Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, Grad i Turistička zajednica Nova Gradiška.

Vjerujemo da će vam u ovoj sezoni izrade školskog kurikuluma dobro doći ovako pripremljeni obrazovni sadržaji, javno dostupni na petzanet.HR.

Čitate li uvjete korištenja?

Uzbuna na internetu  povodom nove Facebook mobilne aplikacije Messenger skrenula je pažnju na uvjete korištenja kojima kompanijama dozvoljavate da kopaju po vašim adresarima, prodaju vaše popise e-mail adresa kome god žele (a što mislite odakle spamerima vaš e-mail?), snimaju vaše razgovore i koriste online pohranu,  kameru i ostale mogućnosti vaših mobilnih uređaja na načine koji odgovaraju njihovim potrebama i željama.

Neke od programa i aplikacija za koje ste prihvatili uvjete korištenja, zaista ne morate imati. Možete li živjeti bez FB Messengera – pa naravno da možete. Postoje li još neki programi vam daju mogućnost online razgovora – postoje, i kakvi su njihovi uvjeti korištenja?
U današnjem informatičkom svijetu zaista imate na raspolaganju milijune aplikacija za komunikaciju i sami možete odabrati što želite.

A što mislite zašto su kompanije postale toliko bahate u zahtjevima za našim podacima, dokumentima, autorskim pravima? Zato jer svi klikate na Dalje bez razmišljanja i prihvaćate bez pogovora, samo da biste bili u trendu novom aplikacijom – Glupost. Naša naravno, kompanije su ju samo pametno iskoristile

Zato ponovno (ili po prvi put) dobro pogledajte uvjete korištenja za Facebook, Google i ostale programe koje svakodnevno koristite.

Posljedice za vas, ali i za sve koji s vama imaju veze

Dok cijela priča relativno dobro funkcionira dok se radi o vama osobno i dokumentima koje ste vi napravili i stavili na internet, stvar se komplicira ukoliko ste usput “usosili” prijatelje, kolege, suradnike ili možda djecu.

E tu bi se mogli naći čak i s krive strane zakona jer ste upravo javno objavili tuđe osobne podatke za koje možda nemate dozvolu dijeljenja

Jeste li sigurni da je vaša prijateljica dozvolila da fotografije s ljetovanja stavite u svoje mape na Google Driveu ili albume na Facebooku, kakva će biti njena reakcija kad svoju fotografiju nađe u nekom časopisu jer ste, naime vi dali Googleu i Facebooku prava na objavu tih fotografija.

Razmislite li prije nego li omogućite sinkronizaciju i prenošenje fotografija s vašeg mobitela u oblak? A što ste vi mislili da se slike samo tako pojave na internetu? Ne, ne svi mi internetski korisnici pridonosimo bogatstvu kompanija našim riječima, slikama i djelima.

I dok sve gore navedeno ovisi o vašoj zdravoj pameti i savjesti u nastavku ipak idem u svijet obrazovanja.

Posljedice za učenike i roditelje

Baš sam se razveselila kad sam na stranici s recenzijama obrazovnih aplikacija Teachers First uz uobičajene komentare o tehničkim zahtjevima, mogućnostima korištenja u razredu uočila i jasne napomene o podacima koje te aplikacije dijele, o načinima registriranja učenika za njihovo korištenje te savjete kad treba tražiti dozvole roditelja za korištenje tih aplikacija.

Pogledajte na primjer kako je opisan program WeJIT.

O da, u SAD-u i Velikoj Britaniji naveliko paze na takve “sitnice”, a kod nas? Baš i ne. Nažalost još uvijek me kolege blijedo pogledaju kad ih pitam jesu li pročitali uvjete korištenja programa, jesu li provjerili što se radi s dječjim osobnim podacima (a to  su i njihovi radovi na tim programima), jesu li tražili suglasnost učiteljskog vijeća za korištenje neke aplikacije u školi , odobrenje roditelja za učenike?

Ne? E pa nastavite tako i čekajte da se pojavi neki osviješteni roditelj koji će vam opravdano zagorčati život, a ako ste loše sreće potegnut će tužbu prema Kaznenom zakonu – Povreda privatnosti djeteta. Ne zaboravite da su po hrvatskim zakonima djeca do 18 godina.

Nadam se da ste napokon odlučili pročitati s razumijevanjem uvjete korištenja i saznati što vi to zapravo potpisujete na internetu.

Facebook Izjava o pravima i ovlaštenjima, evo samo par primjera, a ostalo pročitajte sami:

2. Dijeljenje sadržaja i informacija s drugima

dajete nam neisključivu, prenosivu licencu za korištenje bilo kakvog IP sadržaja koji objavite na usluzi Facebook i sadržaja koji je povezan s uslugom Facebook, s pravom podlicenciranja i bez naplate naknada za intelektualno vlasništvo, valjanu širom svijeta (IP licenca).

17. Posebne odredbe koje se odnose na korisnike izvan Sjedinjenih Američkih Država

Slažete se s prijenosom vaših osobnih podataka i obradom tih podataka u Sjedinjenim Američkim Državama.

Google Privatnost i uvjeti, par primjera:

Vaš sadržaj na našim Uslugama

Kad prenesete, predate, pohranite, pošaljete ili primite sadržaj na naše Usluge ili putem njih, Googleu (i onima s kojima radimo) dajete licencu za cijeli svijet koja omogućuje upotrebu, hosting, pohranjivanje, umnožavanje, izmjenu, stvaranje izvedenih radova (primjerice sadržaj nastao prevođenjem, adaptacijama ili drugim promjenama koje vršimo kako bi vaš sadržaj bio bolje prilagođen našim Uslugama), komunikaciju, objavljivanje, javno izvođenje i distribuciju tog sadržaja. Prava koja dajete u ovoj licenci namijenjena su za ograničene svrhe rada, promocije i poboljšanja naših Usluga i za razvoj novih usluga. Ta licenca nastavlja važiti čak i ako prestanete upotrebljavati naše Usluge.

Informacije koje dijelimo – Za vanjsku obradu

Osobne informacije pružamo našim afilijacijama ili pouzdanim tvrtkama ili osobama kako bi ih za nas obradile na temelju naših uputa i u skladu s našim Pravilima o privatnosti i svim ostalim odgovarajućim mjerama o povjerljivosti i sigurnosti.

RESPECT – Responsible attitudes and behaviour in the virtual social space

RESPECT – Responsible attitudes and behaviour in the virtual social space je projekt u okviru programa Pestalozzi, Vijeća Europe u kojem sudjelujem od jeseni 2013. Zadatak svih sudionika je napraviti akcijski plan aktivnosti kojima će pridonijeti stvaranju i promicanju odgovornih stavova i ponašanja u virtualnom društvenom prostoru. Ja sam odlučila raditi na ovim temama:

  • Digitalni profesionalizam učitelja
  • Poštovanje u virtualnom svijetu
  • Društveno umrežavanje

Digitalnim profesionalizmom učitelja bavila sam se kroz osmišljavanje Politike odgovornog korištenja, pisanje članaka i provođenje radionica koje potiču učitelje da razmisle o svom digitalnom identitetu i zaštite ga, usmjeravaju učitelje prema proaktivnom dijeljenju vijesti i raznih digitalnih sadržaja te osnaživanju učitelja da zaštite sebe i druge od elektroničkog nasilja.Članke u kojima govorim o tim temama možete pročitati u ovom blogu.

Poštovanje u virtualnom svijetu je aktivnost kojom želim pokazati mišljenja različitih stručnjaka, učitelja, nastavnika, učenika i mladih o problemu poštovanja i odgovornog ponašanja u virtualnom društvenom prostoru. Dva ključna pitanja koja postavljam sugovornicima je “Dobivamo li ono što dajemo” te “Kako promicati i poticati poštovanje u virtualnom svijet”. Videosnimke razgovora dostupne su na mom YouTube kanalu te naravno na ovom blogu 🙂

Društveno umrežavanje je aktivnost koja naglašava ulogu pojedinca pri stvaranju pozitivnog okruženja na internetu te pokazuje da svatko od nas može učiniti nešto kako bi spriječio elektroničko nasilje te svojim, osobnim primjerom pokazao što znači odgovorno ponašanje, razmišljanje o posljedicama neprimjerenog dijeljenja na društvenim mrežama i ignoriranja loših postupaka koje vidimo. Moje aktivnosti možete pratiti na Twitteru, YouTubeu, Facebooku, BlendSpaceu,  SlideShareu i oba moja bloga Digitalni tragovi i Lidijin kutak.