Svaka igra ima svoja pravila. Kako biste znali što smijete, a što ne potrebna su vam pravila za korištenje računala i mobilnih uređaja u školama.
Iako riječ politika nema baš pozitivne konotacije u Hrvatskoj, ipak kad govorimo o načinima korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta, riječ politika označava skup pravila kojima dogovaramo i propisujemo što se smije, a što ne. Pri osmišljavanju takve politike možete krenuti u dva smjera: jedan je politika izvrsnog korištenja (Admirable use policy), a drugi je politika prihvatljivog korištenja (Acceptable use policy). Postoji zapravo i treći – sigurnosna politika, ali ona je zahtjevnijeg, tehničkog karaktera pa za sad nećemo o njoj.
Politika izvrsnog korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta (ukratko tehnologija) opisuje pozitivne načine korištenja tehnologija kakve bismo željeli da učenici i učitelji primjenjuju pri učenju i poučavanju. U takvoj politici ističete i promičete dobre načine na koje tehnologija olakšava i obogaćuje obrazovanje. Politika govori o povezivanju s učenicima ili odraslima sa zajedničkim interesima i od kojih možete učiti, učenju, istraživanju, kreativnom korištenju i objavljivanju svojih radova, prikupljanju sadržaja koji se smiju preoblikovati u nove sadržaje za učenje, surađivanju, svrhovitom komuniciranju, kritičkom pristupu informacijama, poštovanju prema sebi i drugima, odgovornom digitalnom građanstvu te mijenjanju svijeta nabolje.
Politika prihvatljivog korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta češće govori o zabranama i uvjetima pod kojima se nešto smije raditi. Obuhvaća pravila i upute za prihvatljivo korištenje školskih računala i mreže, mobilnih uređaja, društvenih mreža i ostalih računalnih izvora. Govori o zaštiti osobnih podataka te što se smije dijeliti online i pod kojim uvjetima. Dio politike je i roditeljska suglasnost (ili ne) za fotografiranje i snimanje djece te online objavljivanje. Navode se i zabranjenih oblika ponašanja, primjerice širenje i poticanje govora mržnje, sudjelovanje u elektroničkom nasilju, ali i kršenje autorskog prava.
Obje politike govore i o posljedicama neodgovornog korištenja. Te posljedice, pedagoške mjere ili kazne propisane su u nekom drugom dokumentu, najčešće Kućnom redu ili nekom sličnom dokumentu. Koju god politiku odabrali važno je da bude poznata unaprijed tako da svi korisnici budu svjesni situacije i mogućih posljedica. Svi korisnici znače učenici, učitelji, stručni suradnici, ali i tehnička služba škole i naravno roditelji.
Iz iskustava škola koje smo posjetili u sklopu projekta razvoja školskog kurikuluma “Sigurnost djece na internetu” saznali smo da je najučinkovitije ako politiku zajednički osmisle svi korisnici tako da svi razumiju što pojedine stavke znače te da budu svjesni što se od njih očekuje. Politike se osvježavaju u skladu s promjenama tehnologije, a korisnici ih potpisuju na početku svake školske godine. Zajedno s učenicima potpisuju ih i njihovi roditelji.
Na stranicama petzanet.HR možete pročitati kako su OŠ “Mladost” i OŠ Veliki Bukovec osmislile, donijele i stavile u funkciju svoje Politike prihvatljivog korištenja, a uskoro će biti objavljene i politike ostalih škola u projektu. Na stranicama Nacionalnog CERT-a (cert.hr) u odjeljku Za CARNetove korisnike možete pronaći Sigurnosnu politiku korištenja CARNetove mreže te Sigurnosne politike za škole i za visokoškolske ustanove. Predložak politike prihvatljivog korištenja za zaposlenike dostupan je i na stranicama Oznake eSigurnosti (esafetylabel.eu). U tom predlošku ističe se važnost da se svi zaposlenici škole pridržavaju mjera neophodnih za zaštitu podataka i računalnih mreža od virusa, neovlaštenog pristupa, štete, gubitka, zlouporabe i krađe tim više što danas škole potiču korištenje vlastite informacijske i komunikacijske opreme što predstavlja još i veći izazov po pitanju zaštite i sigurnosti.
Dakle, dogovorite pravila igre i pridržavajte ih se.