ENABLE – vršnjačka potpora

Europska mreža protiv vršnjačkog nasilja na nastavi i u slobodnom vremenu nastoji spriječiti vršnjačko nasilje u različitim okruženjima te doprinijeti dobrobiti djece u dobi od 11 do 14 godina usmjeravajući se na pružanje vršnjačke potpore te poticanje društvenog i emocionalnog razvoja.

ENABLE  (Europska mreža protiv zlostavljanja na nastavi i u slobodnome vremenu) nastoji pridonijeti dobrobiti djece uspostavom metodologija koje su se pokazale uspješnima u rješavanju problema vršnjačkoga nasilja i kreiranju holističkoga pristupa utemeljenoga na razvoju potrebnih vještina.

Projekt ENABLE financiran je iz fondova Europske unije od 2014. do 2016. godine, a provelo ga šest osnovnih partnera u pet zemalja, European Schoolnet (Belgija), Centre for Digitale Paedagogik (Danska), Princess Diana Awards (UK), South West Grid for Learning (UK), Suradnici u učenju (Hrvatska), For Adolescent Health (Grčka) te podršku tvrtki Vodafone, Facebook, Twitter, Ask.fm i Liberty Global.

Cilj ENABLE je spriječiti vršnjačko nasilje u različitim okruženjima te doprinijeti dobrobiti djece u dobi od 11 do 14 godina usmjeravajući se na pružanje vršnjačke potpore te poticanje društvenog i emocionalnog razvoja.

ENABLE zauzima holistički i održivi pristup smanjenju vršnjačkoga nasilja uključivanjem učenika, djelatnika škole i  roditelja/skrbnika. Na  ponašanje učenika utječe se putem deset radionica društvenoga i  emocionalnoga učenja koje razvijaju društvene i  emocionalne vještine i  potiču ih na promišljanje o vlastitome ponašanju i ponašanju njihovih vršnjaka. ENABLE služi i za edukaciju djelatnika škole, učenika i roditelja/skrbnika o vršnjačkome nasilju, kako se s njime nositi i koje se učinkovite mjere mogu uvesti da bi se ono spriječilo i da bi se u najvećoj mogućoj mjeri smanjio učinak na pojedince. Putem jednodnevne radionice i ukupno deset tjednih sastanaka, materijala za kampanju i aktivnosti vršnjačkoga promišljanja djelatnici škole dobit će prijedlog progresivne strukture i  aktivnosti za  odabranu skupinu učenika za  pružanje vršnjačke potpore. Učenici za  pružanje vršnjačke potpore provode kampanje i aktivnosti za edukaciju cijele zajednice (uključujući roditelje/skrbnike) o vršnjačkome nasilju, potiču učenike na promišljanje o svome ponašanju i tako stvaraju kulturu u kojoj će učenici otvoreno govoriti o vršnjačkome nasilju, međusobno se podržavati i uvažavati međusobne različitosti.

Psiholog Abraham Maslow opisao je hijerarhiju potreba za koju smatra da može služiti kao model za razumijevanje potrebe za međuljudskim odnosima. Da bi pojedinac i razmišljao o potrebama više razine, najprije mora zadovoljiti one koje se nalaze na nižim razinama piramide, kao što su fizičke potrebe i  sigurnost. Ako su im ugrožene emocionalna i  fizička sigurnost, učenici će većinu svoga vremena, energije i  kreativnosti iskoristiti za samopreživljavanje. Takvi problemi ometaju učenje. U školi su često izražene potrebe za  pripadanjem. Djeca moraju znati da su prihvaćena u  razredu. Odnosi u  skupini vršnjaka znatno utječu na uspjeh u školi. Učenje u neprijateljski raspoloženim razredima i školama vrlo je teško. Izradom i pružanjem sastavnih elemenata za stvaranje okruženja koje podržava učenje ENABLE može pridonijeti pretvaranju razreda u  okruženje koje pruža potporu i osjećaj pripadnosti.

Nastavni sati pripremljeni za projekt ENABLE obuhvaćaju četiri područja emocionalne inteligencije (samopouzdanje, društvena svijest, samoregulacija, upravljanje odnosima). Općenito govoreći, ta se nastava temelji na prethodnome znanju iz četiriju navedenih područja.

Nastavne teme, osmišljene su kako bi bile zanimljive, poticale na istraživanje i vodile učenike raznim putevima do rješenja:

  • Samosvijest: razumijevanje kako i zašto se osjećamo tako kako se osjećamo, izgrađivanje emocionalnog rječnika za izražavanje osjećaja i upoznavanje s pokazateljima vlastitog ponašanja
  • Upravljanje sobom: reagiranje na vlastite emocije i oblikovanje pozitivnih ishoda korištenjem raznih osobnih strategija
  • Društvena osviještenost: prepoznavanje emocija kod drugih osoba, uključujući vršnjake; tumačenje društvenih pokazatelja i situacija te razvoj pozitivnih reakcija
  • Društveno upravljanje: izgradnja niza osobnih strategija koje utječu na potencijalno vršnjačko nasilje kroz osmišljavanje pozitivnih ishoda. Dogovor o zajedničkim ciljevima za stvaranje pozitivnog okruženja u školi.

Sheme vršnjačke potpore u projektu ENABLE utemeljene su na konceptu učeničkoga tijela koje na neki način nudi podršku svojim vršnjacima. Učenici za pružanje vršnjačke potpore odgovorni su učenici i predstavnici učeničke populacije koji se zalažu za poboljšanje određene situacije u školi.

Sheme vršnjačke potpore dokazano su višestruko korisne školama i učenicima za pružanje vršnjačke potpore:

  • Učenici koji pružaju vršnjačku potporu stječu važne vještine, uključujući veće samopouzdanje, osjećaj odgovornosti, aktivno slušanje, empatiju i komunikacijske vještine.
  • Učenici za pružanje vršnjačke potpore neprocjenjiva su podrška učenicima koji nemaju prijatelja ili ih imaju vrlo malo.
  • Učenici za  pružanje vršnjačke potpore često imaju više dodirnih točaka s učenicima kojima je potrebna pomoć nego odrasli. Učenicima koji su doživjeli vršnjačko nasilje stoga je vrlo korisno razgovarati s vršnjakom .
  • Učenici će češće poslušati nekog vršnjaka nego odraslu osobu. Sheme vršnjačke potpore stoga mogu utjecati na  ponašanje i  pozitivno utjecati na kulturu škole.
  • Sheme vršnjačke potpore mogu potaknuti osjećaj pozitivnoga građanstva u školi.
  • Provedbom sheme vršnjačke potpore povećava se ugled škole u  tome području jer škola time pokazuje da joj je stalo do dobrobiti učenika.

Pogledajte sve obrazovne sadržaje pripremljene u projektu ENABLE kako biste ih učinkovito i svrhovito primijenili u svojem okruženju.

Mrežna stranica cijelog projekta ENABLE.

Pet za net

Pet za net

Školski kurikulum Pet za net rezultat je EU IPA IV projekta ‘Sigurnost djece na internetu’ kojeg su 2013. i 2014. godine proveli učitelji, stručni suradnici i ravnatelji  pet osnovnih škola. Nositelj projekta bila je OŠ Veliki Bukovec, a partneri OŠ ‘Mato Lovrak’ iz Nove Gradiške, OŠ Popovača, OŠ Gripe iz Splita i OŠ ‘Mladost’ iz Osijeka uz podršku udruge Suradnici u učenju, CARNET-a i AZOP-a.

Cilj kurikuluma Pet za net je unaprijediti digitalne kompetencije djece i poticati ih da preuzmu odgovornost za vlastitu sigurnost s naglaskom na osnaživanju i isticanju odgovornog ponašanja i digitalnog građanstva te općenito povećati znanje i razumijevanje problema u području sigurnosti djece na internetu.

Pet za net obuhvaća više od 800 različitih obrazovnih sadržaja o sigurnom, odgovornom i primjerenom korištenju interneta. Udžbenici i e-udžbenici u virtualnoj učionici, priručnici za učitelje i roditelje te raznovrsna multimedija kao što su kvizovi, animirane priče, računalne igre i videozapisi besplatno su dostupni svima na mrežnoj stranici Pet za net i pratećem YouTube kanalu.

Školski kurikulum Pet za net organiziran je u četiri modula prema uzrastu učenika, a svaki modul u pet cjelina: informacije, komunikacija, stvaranje sadržaja, sigurnost i rješavanje problema. Neke od tema obuhvaćenih kurikulumom su zaštita osobnih podataka, pravila komunikacije i ponašanja na internetu, opasnosti društvenih mreža, dijeljenje i autorska prava, krađa identiteta, digitalni tragovi, kritičko vrednovanje informacija i sprečavanje elektroničkog nasilja.

Autorski tim je posebno ponosan na e-udžbenike i multimedijske obrazovne sadržaje s igrama i animiranim pričama za samostalno učenje koje omogućavaju učenicima poistovjećivanje sa stvarnim likovima i životnim situacijama kroz koje će promišljanjem i donošenjem zaključaka usvojiti nova znanja i vještine. Mnoge teme Pet za net  mogu se obraditi i bez upotrebe računala. Ujedno, sadržaj je prilagodljiv i za predškolce ili za učenike srednjih škola.

Priručnici za roditelje prate svaku nastavnu jedinicu iz udžbenika objašnjavajući roditeljima zašto se neke teme obrađuju s djecom, što bi oni trebali znati o toj temi te kako će djeci pružiti podršku da se lakše snađu i odrastu i u virtualnom svijetu.

Pogledajte cijeli kurikulum, udžbenike i priručnike

  1. i 2. razred – priručnik za učitelje

 

  1. i 4. razred – priručnik za učitelje
  1. i 6. razred– priručnik za učitelje

 

  1. i 8. razred– priručnik za učitelje

DA pohvalama, NE govoru mržnje

Reagirate li na uvredljive poruke na društvenim mrežama ili u reklamama?

Nekad davno jedna kolegica mi je rekla: “pa ne smiješ učenike hvaliti, pokvarit’ će se”. Pamtim tu rečenicu i uporno je kršim, a zašto ne bih?
Kolegica koja je neko vrijeme živjela u SAD-u prepričala je događaj kako je trčeći po nasipu dobacila, drugom trkaču kojemu je malo teže išlo: “Dobro vam ide, možete vi to”, a on skoro pao od šoka što je čuo pozitivan komentar, umjesto ismijavanja. Kaže ona, takvo je ohrabrivanje u SAD-u uobičajeno, a ja se pitam, ne bismo li uz sve novotarije mogli od njih uvesti i malo pozitivnog ohrabrivanja?

Cijela priča naravno preselila se i na društvene mreže, gdje se češće naiđe na negativan komentar, nego na pohvalu i ohrabrenje. Česte su situacije u kojima netko postavi pitanje, a druga osoba umjesto da odgovori na pitanje i pomogne, počne kritizirati početnu poruku zbog pravopisa, terminologije ili zato što prva osoba ima krivu frizuru na profilnoj slici. Nažalost, ovo nije karikirani nego stvarni primjer.
Obraćate li pažnju na indirektne poruke koje se šalju u reklamama? Vrlo često se koristi ismijavanje, omalovažavanje te potiče netolerancija i diskriminacija. Primjer 1, primjer 2, primjer 3. Zar se ne mogu pohvaliti novim uslugama bez da istovremeno nekog ne ismijavaju i vrijeđaju?

Bezobrazni komentari, vrijeđanje i ismijavanje siguran su put prema govoru mržnje i diskriminaciji. A što mi odrasli činimo kako bismo to spriječili? Najčešće ništa, umjesto da jasno i glasno reagiramo kad je netko izložen govoru mržnje.

Pristojno ponašanje, ljubazno ophođenje i pozitivna komunikacija kreću od obitelji, a nadograđuju se u školi, u društvu i na poslu. Očito smo dosegli “stepenicu u razvoju” kad moramo ponovno naučiti kako razgovarati i komunicirati bez vrijeđanja, nasilja i kritiziranja. Kao i sve ostale vještine i ta traži ustrajnost, vježbanje te svakodnevno primjenjivanje u različitim situacijama.

Evo nekoliko primjera kako biste to mogli napraviti u svom razredu:

  • Memento prijateljstva – predivan eTwinning projekt stotinjak učiteljica i učitelja iz četiri države mementoprijateljstva.weebly.com. Pogledajte aktivnosti koje su proveli i primijenite ih u svom razredu.
  • Pokaži što znaš – učenici u timu rješavaju postavljene zadatke, a nakon toga imaju 3 minute za predstavljanje rezultata. Cijeli razred komentira i ocjenjuje predstavljanje. Pozitivni komentari obavezni.
  • Suradničko pisanje bloga – svi članovi tima pišu blog o određenoj temi te komentiraju i potiču jedni druge na pisanje.
  • Kritičko procjenjivanje reklama – učenici odaberu neku reklamu, pokažu je  razredu te vode o njoj raspravu kako bi razotkrili diskriminacijske poruke.
  • Reci to lijepo – analiziranje članaka ili intervjua iz medija, označavanje kršenja ljudskih prava, diskriminacije ili govora mržnje te zatim preoblikovanje u pozitivne i poticajne izjave.
  • Pohvali se – učenici snimaju video poruku, izrađuju multimedijski rad ili pričaju o nečemu u čemu su dobri 
  • Pošalji dobru poruku – igra kao pokvareni telefon, ali s ciljem da osoba koja je zadnja dobije poruku s puno pohvala. Može se igrati i online :).
  • Najprije pohvala – učenici trebaju ocijeniti i komentirati radove svojih vršnjaka. Uz provjeru točnosti rješenja obavezno trebaju obratiti pažnju na dijelove koji su dobri i koje mogu pohvaliti.

Nemojte biti škrti s pohvalama, potičite vršnjačko vrednovanje, usmjeravanje, argumentiranje i gradite djeci samopouzdanje kako bi mogli pokazati svoj stav i podržati druge, a ne samo slegnuti ramenima jer sve je dobro dok je mržnja usmjerena prema nekome drugome.

Do kraja školske godine imate još dovoljno vremena razgovarati s učenicima o ovoj temi. Pogledajte i iskoristite sadržaje koji su dostupni na stranicama dislajkammrznju.hr, portalu medijskapismenost.hr Govor mržnje na internetu i društvenim mrežamaMaterijali za radionice o govoru mržnje za srednjoškolce i Sigurnost djece na internetu Pet za net.

Slika je preuzeta sa stranica belgijske kampanje “No hate speech movement“.

Roditelji i virtualni svijet

shutterstock_33647551Tvrtka AVG provela je istraživanja “Digitalni dnevnici” u kojima prikupljaju podatke kako tehnologija mijenja djetinjstvo i roditeljstvo. Rezultati iz 2010. pokazali su da je 92 % djece u SAD-u vidljivo online prije nego što navrše 2 godine, a istovremeno je rezultat za pet europskih država bio 73 %. Istraživanje iz 2014. pokazuje da je 6 % roditelja napravilo profil na društvenoj mreži za svoje dijete mlađe od 2 godine te da se 25 % roditelja voli hvaliti slikama djece na društvenim mrežama bez obzira kome su te slike dostupne. Kompletno istraživanje i prateće priručnike možete pročitati na stranicama Digitalnog dnevnika.

Namjerno sam istaknula podatke za najmlađu djecu jer za njih zaista ne možemo reći da su sami napravili profile na društvenim mrežama ili postavili svoje fotografije i videozapise online. Prva stvar na koju sam ja pomislila čitajući te rezultate je: “Jesu li ti roditelji uopće razmislili o tome što rade?”. Jesu li roditelji svjesni posljedica takvog prekomjernog objavljivanja, znaju li da stvaraju digitalni trag koji će njihovo dijete pratiti zauvijek?

Naravno svatko od nas je neizmjerno ponosan na svoju djecu, pozorno pratimo svaki njihov korak u odrastanju i bilježimo ga fotoaparatom, videokamerom, mobitelom i inim uređajima za snimanje. Svi volimo pogledati te snimke iz djetinjstva, prisjetiti se dogodovština i naravno da ih pokazujemo obitelji, rodbini i prijateljima. No, ne bih se složila da je internet mjesto na kojem ćemo zabilježiti tijek odrastanja svog djeteta.

Dva ključna razloga protiv objavljivanja dječjih snimki online su:

  • nemamo pravo obilježiti djetetov život digitalnim tragom koje ono možda neće moći izbrisati
  • ne znamo tko sve prati, gleda, dijeli ili mijenja naše fotografije i videozapise djece, zar ih zaista trebamo staviti na dohvat bilo kome?

No, to ne znači da trebamo isključiti internet, odustati od korištenja svih modernih uređaja i izolirati se od obitelji i prijatelja koji ne žive u našoj blizini. Ključ je u tome da najprije treba razmisliti, a zatim objaviti. Objavljivanjem snimki s rođendanskog slavlja, školske priredbe ili sportske utakmice vjerojatno nećete ni osramotiti ni ugroziti svoje dijete, ali mogli biste objavljivanjem snimki iz kade, s plaže ili nekih neugodnih situacija. Dok je dijete malo, odluka o tome što i gdje objaviti je isključivo na roditeljima, ali čim dijete počne razumijevati što radite s njihovim snimkama, uključite ih u odluku hoćete li nešto staviti na internet ili ne. Na taj način zajednički odlučujete i omogućavate da dijete uz vas razumijeva odgovornost online objavljivanja i bude svjesno kakav digitalni trag stvarate.

Kako bismo mogli ići ukorak s tehnologijom koja nam je dostupna, moramo neprestano učiti. Ne u onom klasičnom školskom smislu nego biti zainteresirani za promjene koje tehnologija donosi, saznati koje su prednosti, ali i koji su rizici. Ukoliko se ne osjećate “baš doma” sa svim internetskim čudesima predlažem da pogledate i pročitate priručnike za roditelje koji su napravljeni u sklopu školskog kurikuluma “Sigurnost djece na internetu”. Priručnici i prateći obrazovni sadržaji pripremljeni su za osnovnoškolce, ali sve u njima možete primijeniti i za starije i mlađe uzraste djece te za sve uzraste roditelja :). Dostupni su javno i besplatno na stranicama Pet za net. Priručnici obuhvaćaju pet područja: informacije, komunikacije, stvaranje sadržaja, sigurnost i rješavanje problema te time daju savjete roditeljima ne samo o objavi slika i digitalnim tragovima nego i kako se nositi s elektroničkim nasiljem i iskoristiti prednosti interneta.

Možete ih i direktno dohvatiti na ovim poveznicama:

Pročitajte, informirajte se, pitajte i primijenite u svakodnevnom životu. Kad se radi o djeci bolje je biti oprezan nego požaliti.

Razvijanje otpornosti u virtualnom svijetu

 

Svjesni smo da ne možemo biti 24 sata uz djecu, da djeca provode puno vremena ispred raznih zaslona (televizija, računalo, mobitel) te da su djeca u virtualnom svijetu bez nas odraslih (roditelja, staratelja, učitelja). Kako bismo ograničili utjecaj virtualnog svijeta, i vrijeme pred zaslonima, često oduzimamo djeci uređaje, nadajući se da smo time uspješno eliminirali problem. No, zapravo smo ga samo odgodili na par sati. Važno je da vrijeme provedeno pred zaslonom sagledamo s kvalitativnog aspekta, jer nije isto sudjelovati u komentiranju i raspravama na društvenim mrežama, igrati igre, učiti korištenjem multimedijskih sadržaja i igri ili samo pasivno sjediti pred zaslonom i promatrati što se na njemu odvija. Iz naše obrazovne perspektive, vrijeme provedeno u učenju korištenjem interaktivnih aplikacija je korisno, a pasivno sjedenje pred zaslonom baš i ne. Uz ovo mi se javila asocijacija na stare fore čitanja stripova zamaskiranih u udžbenike. Dakle, ipak pogledajte kakvo je to “učenje” koje vam, dijete servira i potrudite se da na zaslonima budu kvalitetni, primjereni sadržaji.

Isključivanjem interneta, oduzimanjem uređaja i ostalim kaznama nećemo naučiti dijete kako se treba ponašati u virtualnom svijetu ni kako da se njime koristi za svoj boljitak. Bez obzira koliko se vama ne sviđale društvene mreže one su tu već deset godina i vrijeme je da se na njih priviknemo jer nemaju namjeravaju nestati. Ključno pitanje na koje morate imati odgovor je: kako ćete osnažiti dijete da bude spremno za društvene mreže, odnosno cijeli virtualni svijet? Odgovor: vrlo slično kako ste ga osnažili za odlazak u vrtić, školu ili druženje u kvartu. Uz poneki moderni dodatak.

Potaknite djecu da u virtualnom svijetu budu pristojna, kreativna, suosjećajna, empatična, da pružaju podršku, pokažu svoje uspjehe i pohvale tuđe, podijele tugu i veselje, da pokažu svoje dobre strane, da se postave za sebe bez ugrožavanja drugih. Naravno da pritom trebaju biti svjesni i obraćati pažnju na činjenicu kako je sve što rade online lako dohvatljivo i vidljivo svima.
Sve to su nužne vještine u današnjem svijetu i briga nas odraslih je da djecu naučimo odgovornom i primjerenom korištenju interneta i svih drugih tehnologija.

Prije par godina pročitala sam članak Dr. Jodi Gold u kojem kao primjer na kojem možemo poučiti djecu o online prisutnosti navodi Kim Kardashian. Čudno, ali dobar primjer jer jasno pokazuje koja je cijena “pet minuta slave” i pogodan za raspravu s djecom koliko privatnog života vrijedi podijeliti na društvenim mrežama, zašto i uz koje posljedice (pozitivne i negativne).
No, nisu tu samo negativni aspekti. Želite li dobiti prestižan posao ili biti prepoznat kao stručnjak, važno je imati izvrstan online portfolio i nadzirati svoje digitalne tragove, koje današnja djeca ostavljaju od rane dobi. Kako se najbolje predstaviti online, kako svojim riječima i djelima potvrditi i argumentirati svoje digitalne tragove, kako biti promišljen pri dijeljenju – biti iskren, pokazati najbolje od sebe bez nepotrebnog izlaganja privatnog života javnosti. Sve to su vještine koje našoj djeci trebaju sad, jer kad za deset godina počnu tražiti posao bit će kasno za krpanje i glancanje digitalnog identiteta.

Dakle, pogledajte online profile i objave Kim Kardashian, Severine, ali i Ivice Puljaka, Antonije Blaće, Tomislava Bronzina, Arjane Blažić, Biljane Cerin, Jana Kerekeša, Sanje Polak pa razgovarajte s djecom.

Jedan od projekata koji se bave jačanjem otpornosti djece u virtualnom svijetu je međunarodni projekt ENABLE na kojem je partner i udruga “Suradnici u učenju”, a svi obrazovni sadržaji dostupni su vam na hrvatskom jeziku.
Članak Dr. Jodi Gold ” What Parents Can Learn About the Internet From Kim Kardashian“.

Pet godina Dabra u Hrvatskoj

Pet godina Dabra u Hrvatskoj ili kako volonteri mogu zainteresirati
105 321 djece za računalno razmišljanje

2015. godine počela je izrada novog kurikuluma Informatike koji se radio za sve razrede osnovnih škola i gimnazija te je planirana promjena koncepta poučavanja Informatike uz stavljanje fokusa na kreativno stvaralaštvo i računalno razmišljanje. Usporedo s izradom kurikuluma pojavila se ideja o dovođenju natjecanja Bebras u Republiku Hrvatsku jer su zadaci s tog međunarodnog natjecanja bili izvrsna ilustracija odgojno-obrazovnih ishoda novog kurikuluma.

“Dovesti Dabar u Hrvatsku nije bilo lagano. Nekoliko mjeseci pregovarali smo s upravnim vijećem Bebras inicijative kako bismo pokazali da imamo organizacijske i stručne kapacitete za provedbu, sudjelovali smo na radionici za izradu i odabir zadataka u proljeće 2016. te postali pridruženi član na godinu dana.“, prisjeća se Lidija Kralj, voditeljica prvog Dabra, 2016. godine.

Dabar promiče informatiku i računalno razmišljanje među učiteljima i učenicima, ali i u široj javnosti, a  osmišljen je kako bi se svoj djeci omogućilo jednostavno sudjelovanje kroz online natjecanje, koje se sastoji od niza izazovnih zadataka osmišljenih od strane stručnjaka iz pedesetak zemalja. Dabar uključuje niz predavanja i radionica za učenike i učitelje tijekom cijele godine te međunarodno online natjecanje u studenom svake godine. Originalan naziv je Bebras, što u prijevodu znači dabar.

Od samog početka Dabar je zajednički rad osamdesetak volontera koji nesebično dijele svoje znanje i poklanjaju svoje vrijeme kako bi Dabar imao dobro osmišljene i tehnički dobro pripremljene zadatke te bio poticajan, motivirajući, ali i zahtjevan – taman onoliko da učenici požele znati još više i biti još bolji.

Dabrove volontere obično ne vidite, ali vidite rezultate njihovog rada jer oni:

  • pregledavaju zadatke dostupne u međunarodnoj bazi
  • odabiru zadatke i usklađuju odabir s naših pet kategorija natjecanja
  • prevode zadatke i izrađuju dodatne ilustracije
  • postavljaju zadatke u online okruženju i snimaju audiozapise za najmlađe
  • pripremaju upute, prikupljaju registracije škola, odgovaraju na pitanja
  • pišu nove zadatke i dijele ih s međunarodnom zajednicom
  • sudjeluju na međunarodnim radionicama za evaluaciju i poboljšavanje zadataka
  • analiziraju rezultate, pišu članke
  • dizajniraju bedževe i diplome
  • sastavljaju zbirku zadataka s osvrtom na Dabar, svake godine
  • promoviraju Dabra na različitim skupovima i radionicama

Od 2016. do danas u pripremama i provedbi Dabra sudjelovalo je više od 80 volontera različitih profila iz različitih obrazovnih i poslovnih okruženja. To je jedan od faktora koji Dabar čini posebnim. Hrvatska doprinosi i svojim zadacima zajedničkoj Bebras bazi zadataka. Autori naših zadataka bili Hrvoje Šimić, Mihaela Kelava, Sanja Pavlović Šijanović, Daniel Rakijašić, Marica Jurec, Aleksandra Žufić, Darka Sudarević, Alma Šuto, Sanda Šutalo, Ines Kniewald, Tanja Oreški i Ela Veža. Svake se godine održava Bebras radionica na kojoj se prikupljeni zadaci analiziraju, poboljšavaju te na kraju i odabiru. U postupku analiziranja i poboljšavanja zadataka sudjeluju predstavnici svih zemalja članica Bebras zajednice.  Svake godine zemlje članice šalju svoje prijedloge novih zadataka, koji trebaju biti inovativni, a ne po uzoru na već viđene. Najčešće se prikupi dvjestotinjak zadataka, koji se na radionicama dotjeruju i poboljšavaj (ili odbacuju) kako bi bili na raspolaganju svima, a na kraju se proglašava i tridesetak najboljih zadataka. Hrvatski tim Dabra prve je zadatke poslao 2017., šest zadataka nam je bilo prihvaćeno i bili smo ponosni što je jedan od naših zadataka čak ušao i u grupu najboljih.

Natjecanje Dabar (Bebras) započelo je 2004. u Litvi sa 779 učenika, a 2019. uključivalo je 54 zemlje i više od 2.977.000 sudionika. Prve godine Hrvatska je po ukupnom broju sudionika bila 27., da bi s vremenom došla na 22. Mjesto, uz napomenu da se uspoređuje ukupan broj sudionika bez obzira na veličinu zemlje pa su tako na prvim mjestima Francuska i Njemačka. Međunarodnu statistiku Dabra možete pogledati na mrežnoj stranici Bebras inicijative.

Usporedba broja sudionika na Dabru 2016. godine

Usporedba broja sudionika na Dabru 2016. godine

 
“Reforma obrazovanja u Hrvatskoj donijela je, uz brojne promjene u školama, i jedno sasvim drugačije natjecanje. Natjecanje u kojem mogu sudjelovati svi učenici. Nekima od njih to je bilo prvo i jedino natjecateljsko iskustvo a najčešći komentar učenika je da im je bilo zabavno. Zar ne bi tako trebala izgledati škola svaki dan? Razmišljati, rješavati probleme i zabavljati se. Osim natjecanja, tijekom cijele godine učenike imaju virtualnu učionicu PseudoDabar u kojoj mogu rješavati zadatke s prethodnih natjecanja. Pozivamo sve učitelje da koriste zadatke u svojoj nastavi. Pozivamo i roditelje da rješavaju zadatke doma sa svojom djecom. Zabava za sve! Vidimo se i sljedećih godina, zar ne?”, rekla je Darija Dasović, koordinatorica natjecanja Dabar.
2020. godina pokazala je važnost digitalne tehnologije kao alata za omogućavanje obrazovanja te je dodatno naglašeno primjereno, odgovorno i sigurno korištenje interneta i kao alata za obrazovanje, ali i kao virtualnog okruženja u kojem se obrazovanje odvija i kad učenici ne mogu biti u školskim zgradama.
“Jako sam sretan i ponosan na naše učenike i učitelje koji su u ovim uvjetima omogućili da Dabar uđe u njihove škole. Čestitke svima na rezultatima i trudu. Posebne čestitke marljivoj ekipi Dabar Hrvatska na odličnoj organizaciji natjecanja. Tim od 30 volontera je danonoćno rješavao sve moguće izazove da se najveće natjecanje u hrvatskoj održi na najvišoj profesionalnoj razini”, izjavio je predsjednik udruge Suradnici u učenju Darko Rakić.
Dabar se od samih početaka u Republici Hrvatskoj organizira u online okruženju kako bi se koristile prednosti interaktivnih zadataka, brzih povratnih informacija te primjerom pokazalo promišljeno korištenje tehnologije u obrazovanju. Ove godine to je bila ključna prednost Dabra jer su sudjelovati mogli i učenici iz svojih domova. Svima njima je Dabar bio na raspolaganju 5 dana po 24 sata kako bi se svakom učeniku dala prilika za ulazak u svijet logičkih zadataka, mozgalica, zagonetki, programiranja i računalnog razmišljanja.

A što učenici kažu o Dabru?

  • Pokrenuo mi je volju za rješavanje matematičkih i logičkih zadataka.
  • Dobro sam se zabavila.
  • Mislim da su zadaci odlično osmišljeni, ali bilo bi super da ima samo malo više vremena za rješavanje.
  • Možete staviti još možda neke teže zadatke neke zadatke sam odmah riješio ali je dobar izazov. Vidimo se i sljedeće godine.
  • Meni se dabar natjecanje jako svidjelo. Želio bih da ostane ovako dobro i da se opet natječem. Da bude još bolje ja bih dodao malo više bodova i malo više vremena. Bilo bi fora i da test ima neke npr. robote koji ti mogu pomoći jednom u ispitu.
  • Ove godine sam ugodno iznenađena vlastitim rezultatom i postignutim uspjehom. Svidio mi se koncept zadataka i smatram da je gotovo bilo dovoljno vremena (preostala mi je minuta i još nešto malo sekundi).

Svaki zadatak na Dabru je prilika za rast, bez obzira riješe li ga pogrešno ili točno, jer Dabar je ovdje kako bismo analizirali, razgovarali, tražili drugačija rješenja i najviše od svega razmišljali. I upravo zato je Dabar najmasovnije natjecanje u Republici Hrvatskoj. Prve godine na Dabru je sudjelovalo 5 927 učenica i učenika, a ove godine bilo ih je 36 491. Broj sudionika je u ove četiri godine porastao 6 puta, a ove godine ih je svaki dan bilo preko 7000, istovremeno  čak i po 800 sudionika.

Ukupan broj sudionika Dabra po godinama

U Hrvatskoj je natjecanje Dabar organizirano uz podršku CARNET-a pa se koristi virtualno okruženje na platformi Moodle, uz obaveznu uporabu elektroničkog identiteta u sustavu AAI@edu.hr.

Učenici se natječu u jednoj od pet kategorija:

  • MikroDabar za učenike 1. i 2. razreda OŠ,
  • MiliDabar za učenike 3. i 4. razreda OŠ,
  • KiloDabar za učenike 5. i 6 razreda OŠ,
  • MegaDabar za učenike 7. i 8. razreda i
  • GigaDabar za učenike svih razreda srednje škole.

Prve dvije godine učenici su rješavali 15 zadatak u 45 minuta, a od 2018. rješavaju 12 zadataka u 40 minuta.

Broj sudionika po kategorijama i godinama

Najveći broj sudionika svake je godine u kategoriji KiloDabar u kojoj sudjeluju učenici 5. i 6. razreda. Posebno smo ponosni na najmlađe sudionike, kategorija MikroDabar, prvašiće koji sudjeluju na Dabru od samog početka i po tome je hrvatski Dabar poseban. Kako su prvašići u vrijeme održavanja Dabra tek dva mjeseca u školi za njih se snimaju audiozapisi kako bi zadatke lakše “pročitali”.

Najbolji rezultati po kategorijama i godinama

Najbolji rezultati po kategorijama i godinama

Pogledamo li najbolje rezultate po svim kategorijama i godinama vidimo da je prva godina bila najteža, a 2018. Imala najbolje rezultate – u svim kategorijama bilo je sudionika koji su riješili sve zadatke točno.

Prosječni rezultati po kategorijama i godinama

Volonteri koji su omogućili Dabar i učinili ga čudesnim:

Aleksandra Žufić, Alma Šuto, Andrea Pavić, Anica Leventić, Antonela Czwyk Marić, Barbara Knežević, Biljana Stipetić, Bojana Trivanović, Branka Čutura., Branka Pastuović, Daniel Rakijašić, Daniela Orlović, Daniela Usmiani, Danijel Forjan, Darija Dasović, Darka Sudarević, Darko Rakić, Denis Gagić, Dijana Kapus, Dominik Šutalo, Dražena Potočki, Dubravka Petković, Đurđa Trupinić, Ela Veža, Goran Podunavac, Gordana Lohajner, Gordana Sokol, Hrvoje Šimić, Ines Kniewald, Iva Mihalic Krčmar, Ivana Bašić, Ivana Gugić, Ivana Zlatarić, Jadranka Cesarec, Jasmina Purgar, Jelena Nakić, Judita Bojić, Karolina Brleković, Kristina Lučić, Kristina Slišurić, Lidija Blagojević, Lidija Kralj, Loredana Zima Krnelić, Ljiljana Jeftimir, Maja Jurić-Babaja, Maja Kalebić, Marica Jurec, Marija Maloča, Mario Lohajner, Maristela Rubić, Mihaela Kelava, Milena Laco, Mirela Puškarić, Mirela Radošević, Mirjana Mikec , Mirna Grbec, Nada Božićević, Natalija Stjepanek, Nataša Bek, Nataša Glavor, Nataša Ljubić Klemše, Nataša Salamon Rebić, Nikola Mihočka, Nikolina Bubica, Predrag Brođanac, Renata Harapin Mehkek, Renata Pintar, Sanda Šutalo, Sanja Hrvojević, Sanja Janeš, Sanja Križ, Sanja Pavlović Šijanović, Slađana Kristek Benkus, Tamara Vučković, Tanja Oreški, Tomislav Leček, Valentina Blašković, Valentina Pajdaković, Veronika Antal Horvat, Vesna Tomić, Viktorija Vranešić, Vlatka Jeras, Željka Babić.

Tijekom ovih pet godina o Dabru smo pisali mi, ali i kolegice i kolege iz škola sudionica Dabra pa prošetajmo i prisjetimo se zajedno …

 

 

 

 

 

 

 

 

Dabar u završnim i diplomskim radovima na PMF-u:

Na teme vezane uz računalno razmišljanje i natjecanje Dabar na PMF-u u Splitu obranjen je jedan diplomski i dva završna rada:

  • Jelavić, N. (2018). ‘Studija upotrebljivosti sučelja različitih sustava za rješavanje zadataka iz računalnog razmišljanja’, Diplomski rad, Neposredni voditelj: dr sc. Jelena Nakić, Sveučilište u Splitu, Prirodoslovno-matematički fakultet
  • Krstanović, A. (2018). ‘Dizajn sučelja aplikacija za vrednovanje računalnog razmišljanja’, Završni rad, Neposredni voditelj: dr sc. Jelena Nakić, Sveučilište u Splitu, Prirodoslovno-matematički fakultet
  • Šimunović, J. (2020). ‘Aplikacija za natjecanje iz računalnog razmišljanja Dabar’, Završni rad, Neposredni voditelj: dr sc. Jelena Nakić, Sveučilište u Splitu, Prirodoslovno-matematički fakultet

Svake godine objavljuje se Zbirka s pregledom svih zadataka koji su bili na natjecanju Dabar te godine.

Pogledajte i našu kolekciju znački iz svih pet godina Dabra 🙂

 

2016.
 
2017.
 
2018.
 
2019.
2020.
   
       

Hvala svima koji su dio Dabrove obitelji i pomažete nam da zajednički postanemo svake godine još bolji. Dabar je izazov koji  rado prihvaćate, zar ne 🙂

Članak je originalno objavljen na mrežnim stranicama udruge Suradnici u učenju.

Obrazovanje nije otok sam za sebe

Obrazovanje je jedan od temelja društva, pomaže da društvo postane bolje, pomaže nam da odrastanjem postanemo bolji, pametniji, spretniji, otvoreniji, društveniji i odgovorniji ljudi. Obrazovanje nije otok sam za sebe, svatko od nas je dio sustava obrazovanja, svatko od nas utječe na njegov oblik, kvalitetu, učinkovitost i smislenost.  I zato ne pitaj kome školsko zvono zvoni; Tebi zvoni. Parafrazirajući Donnea skrećem vam pažnju da svi zajedno možemo učiniti da obrazovanje u Hrvatskoj bude bolje ili možemo ignorirati školsko zvono i pustiti da obrazovanje polako tone.

Krenimo od pretpostavke da ipak želimo bolje obrazovanje. Što bismo mogli učiniti?

Podrška obrazovanjuu

Hrvatski sustav obrazovanje najčešće nije dobro povezan s roditeljima i lokalnom zajednicom. Čitajući kako nizozemski roditelji uređuju učionice, pripremaju jela za razredne, svečane večere ili dežuraju pod odmorima zajedno s učiteljima pitam se koliko toga bi bilo izvedivo u našim školama. Zar su samo kod nas roditelji toliko prezaposleni da nemaju vremena za djecu, ili smatraju da su djeca i škole briga samo učitelja? Pružanjem podrške školi i učiteljima mogle bi se organizirati izvrsne međugeneracijske aktivnosti, roditelji i lokalna zajednica mogli bi svojim znanjima i vještinama pridonijeti kvaliteti obrazovanja jer svi zajedno znamo i možemo više nego jedan učitelj. Pritom bismo i djeci dali povratne informacije koliko se cijeni doprinos roditelja, baka i djedova, koliko je važna zajednica u kojoj živimo.

Sloboda učiteljima

Ukoliko s današnjim planom i programom želite odvojiti više vremena za, primjerice, financijsku pismenost morate pronaći kreativan način “krađe” sati od drugih tema jer nitko nije mislio da će ta tema biti aktualna i da će našim učenicima nužno trebati. Dobri učitelji uvijek nađu neke mogućnosti za ubacivanje novih sadržaja i metoda rada bez obzira na ono što piše u udžbenicima i planovima, ali bilo bi lijepo znati da imamo slobodu da to napravimo – da odaberemo dio sadržaja koji odgovara našim učenicima, izađemo izvan udžbeničkih okvira i radimo drugačije nego što su nas poučavali. Vjerujem da Cjelovita kurikularna reforma donosi ključne promjene u sadržajima i načinima poučavanja u našim školama te da će toliko željena sloboda uskoro biti na dohvatu svim učiteljima.

Nagraditi najbolje

Prosječnost nije na cijeni, ako želite izvrsne učenike trebate izvrsne učitelje, a njih ćete dobiti ako kontinuirano potičete i nagrađujete najbolje. Prema trenutačnom stanju, sustav obrazovanja nema načina nagrađivanja najboljih učitelja. Najvišu stepenicu “učitelj savjetnik” može se doseći za 11 godina i onda sljedećih tridesetak nema više napredovanja. Poprilično demotivirajuće za one koji uvijek žele naučiti više, raditi bolje, drugačije, slijediti suvremene trendove u obrazovanju. Čak štoviše, ubrzo završite u kategoriji “čudaka” jer većini nije jasno kako vas unutarnja motivacija može držati četrdeset godina na istom poslu, u istom statusu, s istom plaćom.

Cjeloživotno učenje nam je u opisu posla

Stručno usavršavanje učitelja postalo je luksuz, dostupan samo onima s dobrim vezama ili s financiranjem izvana. Učitelj više ne može niti jednom godišnje sudjelovati na seminaru na državnoj razini jer nema novaca za putne troškove. Naravno, i u tome su učitelji postali kreativni pa moljakaju za financiranje razne tvrtke, posežu za online usavršavanjem (sreća naša da su izmislili Internet), a i postaju sve vještiji u pisanju projektne dokumentacije kako bi dobili EU financiranje i bili na istoj razini kao kolege u Europi. Učitelji vole učiti, samo nam dajte kvalitetan sustav usavršavanja i bit ćemo još bolji.

Umrežavanje podiže kvalitetu

Uz sve dobrobiti koje nam je Internet donio, nažalost donio je i saznanje kolika je razlika između položaja učitelja, kurikuluma i stanja u školama u Hrvatskoj i ostalim zemljama Europske unije. Neke od tih razlika mogu se premostiti uključivanjem Hrvatske u EU obrazovne mreže, razmjenom informacija i povezivanjem s različitim institucijama koje vode brigu o obrazovanju. Zašto ne bismo i obrazovanjem postali dio EU i učili od najboljih?

Ili ćemo ipak biti otok, sam za sebe?

Hrvatska djeca su digitalno nepismena

Svi spominju digitalnu i informacijsku pismenost, slažu se da nam treba, ali digitalno opismenjavanje djece nije izgleda ničiji posao.

Digitalne kompetencije, informacijska i računalna pismenost, vještine 21. stoljeća često su spominjane fraze poželjnih kompetencija za uspješnost u obrazovanju i na današnjem tržištu rada. Digitalni urođenici su svugdje oko nas, oni kao znaju sve jer odrastaju uz tehnologije, a kad zaista provjerite njihove kompetencije rezultati su poražavajući. Nažalost, u Hrvatskoj su digitalna, informacijska i računalna pismenost već dugo vremena na sporednom kolosijeku. Očekujemo li da će djeca i mladi sami sebe opismeniti?

Opći dojam
Na uzorku od 427 dobrovoljnih sudionika ankete dobili smo rezultate o zastupljenosti Informatike u hrvatskim osnovnim školama. Na prvi pogled situacija i nije tako strašna, čak 70 % djece (u našem prigodnom uzorku) ima priliku usvajati digitalne kompetencije u okviru Informatike od 5. razreda osnovne škole. Ujedno to znači da tih 70 % djece do 11. godine dobije malo ili nimalo informacija o odgovornom korištenju interneta ili digitalnim tragovima koje su do tad već ostavili po virtualnom svijetu. Barem što se škole tiče, no možda su se za ta područja edukacije pobrinuli roditelji?

slika1Slika 1. Postoji li izborna nastava informatike u vašoj OŠ

slika2bSlika 2. Od kojeg razreda se provodi Informatika u vašoj OŠ, bilo kao izvannastavna aktivnost ili izborni predmet

Jesmo li prosječni?
Istraživanje računalne i informacijske pismenosti “The International Computer and Information Literacy Study” (ICILS), provela je IEA – International Association for the Evaluation of Educational Achievement, 2013. u 21 zemlji. U Hrvatskoj je to istraživanje obuhvatilo 3533 četrnaestogodišnjaka i 2736 učitelja iz 180 osnovnih škola. Prema prosječnim rezultatima, Hrvatska se našla na 14. mjestu.
Tijekom istraživanja provjeravala se pismenost učenika u četiri razine. Viša razina znači bolje kompetencije za korištenje IKT, kritičko promišljanje, kreativno stvaranje i zaštitu privatnosti. Dakle, veći broj učenika na višoj razini znak je kvalitete. Nažalost, čak 11 % hrvatskih učenika nije doseglo niti prvu razinu.

1. razina – osnovno korištenje datoteka, uređivanje teksta prema zadanim uputama, osnovne mogućnosti elektroničke komunikacije te prepoznavanje rizika zloporabe računala. 25 % naših učenika je na toj razini, a ICILS prosjek je 23 %
2. razina – osnovne vještine za pronalaženje informacija u jednostavnim elektroničkim izvorima, prema uputama mogu napraviti jednostavne kombinacije pronađenih informacija, teksta i slika, svjesni su važnosti pristupa elektroničkim informacijama i mogućih posljedica neželjenog pristupa informacijama. 42 % naših učenika, ICILS prosjek 38 %.
3. razina – mogu samostalno pronalaziti informacije, uređivati i stvarati digitalne sadržaje, odabiru prikladne izvore elektroničkih informacija te ih korištenjem različitih programa mogu kreativno dopuniti i preoblikovati, svjesni su da informacije mogu biti pristrane i nepouzdane. 21 % naših učenika, kao i prosjek ICILS.
4. razina – samostalno pronalaze i kritički procjenjuju informacije i proizvode, svjesni su ciljane publike i svrhe novog informacijskog proizvoda, da informacije mogu biti komercijalizirane i iskrivljene, razumiju mogućnosti i ograničenja korištenja tuđeg intelektualnog vlasništva. 1 % naših učenika, a ICILS prosjek je 2 %.

slika3Slika 3. Raspodjela hrvatskih učenika po razinama digitalne pismenosti, u postocima

Ukoliko se kanite utješiti našom prosječnošću, evo nekoliko usporedbi s boljima:

  •  Hrvatska ima na razinama 0 i 1, 36 %, a Češka samo 15 % učenika
  • od 21 države, njih 13 ima na 4. razini pismenosti od 2 do 5 % učenika, a mi imamo samo 1 %
  •  na razinama 3 i 4 imamo 22 % učenika, dok ih Kanada i Češka imaju 37 %.

Većina opisanih kompetencije nisu dio postojećeg kurikuluma Informatike u Hrvatskoj niti bilo kojeg drugog nastavnog predmeta, a četvrtu razinu treba doseći svaki učenik kako bi mogao aktivno i svjesno sudjelovati u današnjem svijetu.
Što nam treba?
Niti jedna od spomenutih razina ne govori o programiranju, robotici ili nekim složenijim zadacima na računalu. Dakle, radi se zaista o nužnoj pismenosti. Nedostupnost nastave Informatike i neostvarena međupredmetna tema Uporaba informacijsko-komunikacijske tehnologije dio su uzroka ovakvih loših rezultata naših učenika, ali i nezainteresiranost roditelja, javnosti i nepružanje podrške sustavu obrazovanja.
Europska komisija je 2013. objavila okvir za razvoj i razumijevanje digitalne kompetencije (DIGCOMP: A Framework for Developing and Understanding Digital Competence in Europe) u kojem je istaknuto pet područja koja digitalna kompetencija obuhvaća: informacije, komunikacije, stvaranje sadržaja, sigurnost i rješavanje problema. Čak je dostupna i tablica za samoprocjenu po razinama A, B i C za sva područja pa slobodno provjerite na kojoj ste razini. Razine digitalne pismenosti.
Evo što bi djeca, a i odrasli trebali znati i moći napraviti kako ne bi bili digitalno nepismeni:

  • Prepoznati, pronaći, spremiti, organizirati i analizirati digitalne informacije kritičko prosuđujući njihovu relevantnost i svrhu.
  • Učinkovito komunicirati u digitalnom okruženju, povezati se s drugima i surađivati korištenjem digitalnih alata. Biti odgovoran digitalni građanin, brinuti o svojim i tuđim digitalnim tragovima.
  • Stvarati i uređivati nove sadržaje, kreativno se izražavati kroz digitalne medije, obraćati pažnju na intelektualno vlasništvo, prava i dopuštenja. Znati kako podesiti programe, aplikacije i uređaje za svoje potrebe, razumjeti osnove programiranja.
  • Razumjeti sigurnosne rizike i mogućnosti zaštite, brinuti o svojim i tuđim osobnim podacima i zaštiti privatnosti, štititi se od elektroničkog nasilja i online prijevara. Biti svjestan utjecaja tehnologije na zdravlje ljudi i okolinu.
  • Informirano odlučivati o najprimjerenijim digitalnim alatima za određenu svrhu, rješavati konceptualne probleme, inovativno i kreativno koristiti tehnologiju.

Opisana područja, znanja, vještine i stavovi ne mogu se jednostavno preslikati u kurikulum jednog nastavnog predmeta. Problem je uočen, čak i izmjeren, postavljeni su ciljevi do kojih bismo trebali doći, sad nam još preostaje da se zaozbiljno primimo posla.
Kako bismo osposobili i pripremili djecu za korištenje tehnologije u sadašnjosti i budućnosti svi moramo raditi na njihovom digitalnom opismenjavanju ili možemo nastaviti kritizirati i slijegati ramenima. Odluka je na vama!

Izvori informacija: ICILS izvještaj bit.ly/ICILS2, Priopćenje za medije NCVVO bit.ly/ICILS-HR, dokument DIGCOMP bit.ly/digcomp1.

Zajedno za sigurnost djece na internetu

logoSvi pričaju o internetu i digitalnoj pismenosti, a brine li se netko da naša djeca ne ostanu digitalno nepismena?

Generacije koje se trenutno školuju, kao i one koje tek dolaze, trebale bi se pripremiti za svakodnevno korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Europski Parlament i Vijeće Europe uvrstili su digitalne kompetencije u ključne kompetencije koje svaki čovjek mora posjedovati kako bi se prilagodio okolini koja se brzo mijenja. Hrvatska trenutno nema nacionalnu strategiju za sigurnost djece na internetu, a postojeći kurikulum ne propisuje čak niti minimum znanja o odgovornom i sigurnom korištenju interneta, računala i mobilnih tehnologija koja bi djeca trebala imati.

Zato je pet hrvatskih škola, OŠ “Mladost” iz Osijeka, OŠ Gripe iz Splita, OŠ “Mato Lovrak” iz Nove Gradiške, OŠ Popovača i OŠ Veliki Bukovec odlučilo potrošiti godinu i pol rada na izradu školskog kurikuluma “Sigurnost djece na internetu” i svih pratećih obrazovnih sadržaja kako biste ih i vi mogli odmah primijeniti. 30 učitelja raznih profila izuzetno je kreativno i promišljeno pripremilo osamstotinjak obrazovnih sadržaja koji se besplatno i bez ikakvih ograničenja mogu dohvatiti na petzanet.HR.

Obrazovni sadržaji za sigurnost djece na internetu vertikalno su usklađen u pet cjelina: informacije, komunikacije, stvaranje sadržaja, sigurnost i rješavanje problema za sve uzraste osnovne škole. Neke od tema koje ćete pronaći su: zaštita osobnih podataka, pravila komunikacije i ponašanja na internetu, online komunikacija i suradnja, opasnosti društvenih mreža, odgovorno korištenje mobilnih uređaja, dijeljenje i autorska prava, krađa identiteta, digitalni tragovi, e-portfolio i online prisutnost, kritičko vrednovanje informacija, kako zaštititi računalo i obitelj, sprečavanje elektroničkog nasilja.

virtualan-ucionicaDjeci, roditeljima i učiteljima dostupni su multimedijski obrazovni sadržaja, udžbenici, virtualne učionice, priručnici za roditelje i priručnici za učitelje, sve s ciljem je unaprjeđenja digitalnih kompetencije djece, poticanja djece da preuzmu odgovornost za vlastitu sigurnost s naglaskom na osnaživanju i isticanju odgovornog ponašanja i digitalnog građanstva. Pripremljeni sadržaji pružaju djeci priliku da uče iz tekstova, slika, zvukova, videa, animacija, radnih listova, interakcija, dramskih simulacija kako bi što učinkovitije usvajali i razumijevali sadržaje koji su u potpunosti prilagođeni njihovom uzrastu.

Multimedijski digitalni sadržaji pružaju učenicima mogućnost samostalnog, individualiziranog učenja, učenja kroz igru, kao i učenje putem rješavanja problema kroz koje na pristupačan i zanimljiv način istražuju, usvajaju i ponavljaju. Za najmlađe su napravljene animirane priče  koje probleme sigurnosti na internetu prikazuju na njima prilagođen, dinamičan način kako bi ih lakše razumjeli. Za starije učenike pripremljeni su videozapisi koji omogućavaju učenicima poistovjećivanje s njihovim vršnjacima u  stvarnim životnim situacijama kroz koje promišljanjem i  učenjem na tuđim greškama usvajaju nova znanja i vještine.

Originalne online igre napravljene su za sve uzraste učenika kako bi kroz razne problemske situacije mogli vježbati i razvijati svoje motoričke sposobnosti te usvajati primjerene obrasce ponašanja za odgovorno i sigurno korištenje interneta, računala i mobilnih tehnologija.

Dakle, sve vam je na dohvat klika, a na vama je odgovornost hoćete li ih iskoristiti i napraviti korak prema digitalno pismenim generacijama koje znaju primjereno, odgovorno i sigurno koristiti internet.

Prevencija, reakcija i zdrav razum

red-buttonZavršno ponavljanje ili što ne biste smjeli zaboraviti

Ove godine pričali smo o raznim aspektima sigurnog korištenja interneta, od sigurnosti djece na internetu, odgovornog korištenja različitih programa u obrazovanju, uvođenja školskog kurikuluma petzanet.HR do politike prihvatljivog korištenja i etičkog kodeksa. Naravno sažeti cijelu godinu u jedan članak nije lako, ali skrenimo pažnju još jednom na tri najvažnije stvari.

Prevencija

Vještine i stavovi primjerenog, odgovornog i sigurnog korištenja interneta i mobilnih uređaja stječu se učenjem i korištenjem u stvarnim situacijama. Učitelji su prave osobe da učenike tome pouče, kroz osobne primjere, koristeći tehnologije za realizaciju obrazovnih ciljeva, raspravljajući o raznim primjerima iz svakodnevnog života i povezujući učenike s vršnjacima na suradničkom radu u online okruženju.

Nemojte pretpostaviti da učenici znaju sve što treba o korištenju tehnologija jer oni zapravo previše toga ne znaju, a misle kako sve znaju. Lakše je učenike pripremiti na moguće nezgodne situacije u virtualnom svijetu nego pokušavati spašavati stvar kad se nešto zaista dogodi. Potičite ih na pristojno i uljudno komuniciranje, uvažavanje drugih, otvorenost za suradnju i prihvaćanje različitost. Analizirajte primjere prekomjernog dijeljenja online, digitalne tragove koje ostavljaju poznate osobe i zajednički pogledajte kakve ste tragove ostavili. Dajte učenicima priliku da zaista isprobaju online komunikaciju i suradnju i to u sigurnom virtualnom okruženju. Ne zaboravite uvijek i u svakoj prilici brinuti o zaštiti njihovih osobnih podataka.

Reakcija

Nemojte ignorirati ono što vidite i pročitate na internetu ili ono što čujete o nekim online aktivnostima. Reagirajte!

Govor mržnje širi se internetom jer je ljudima lakše slegnuti ramenima i ignorirati nego zauzeti stav i jasno pokazati što i zašto nije dobro. Svatko od nas treba reagirati i prijaviti online nasilnike, prijaviti nepoćudne sadržaje na koje naiđemo, odgovoriti na bezobraznu poruku ili blokirati osobe koje šire mržnju. Kad se mi ili naši učenici nađemo u takvoj situaciji, možda će već biti  kasno.
Tome poučite i svoje učenike – svi zajedno trebamo biti protiv elektroničkog nasilja i govora mržnje – jasno i glasno. Najučinkovitiji način rješavanja elektroničkog nasilja nije pasivno promatranje nego aktivno uključivanje i pokazivanje stava. Naučite učenike da ne okreću glavu nego pomognu prijateljima i obrate se za pomoć odraslima.

Zdrav razum

Ako nešto izgleda predobro da bi bilo istinito, vjerojatno je podvala. U današnje vrijeme više štete naprave sami korisnici nego neki računalni virusi, a sve zato jer smo zaboravili koristiti zdrav razum.

Promislite prije nego li kliknete na neku poveznicu, objavite sliku, komentirate na društvenoj mreži, podijelite i lajkate neki članak. Zaustavite se na tren, promislite i ne klikajte na sve što dobijete elektroničkom poštom, vidite na mrežnim stranicama ili u raznim programima.
Pročitajte uvjete korištenja aplikacija i programa i ne prihvaćajte one kojima vlasništvo nad svojim slikama, datotekama i porukama dajete tvrtkama. Prije nego li isprobate neki od facebookovskih kvizova pogledajte je li vrijedan prodaje svih vaših osobnih podataka i osobnih podataka vaših prijatelja. Morate li baš svaku glupost isprobati?

Posebno oprezni budite pri odabiru i korištenju programa koje ćete koristiti s učenicima jer biste pritom mogli i prekršiti Zakon o zaštiti osobnih podataka i Kazneni zakon.

Promičite zdravorazumski pristup kod učenika, skrećite im pažnju na razne primjere prevara i krađa osobnih podataka. Zajednički ih analizirajte kako bi učenici stekli vještine kritičkog promišljanja i primjerenog reagiranja.

Primjereno, odgovorno i sigurno korištenje interneta briga je svih nas i nemate više vremena čekati da to netko drugi napravi – počnite odmah.