Mjesečni arhivi: lipanj 2015.

Prevencija, reakcija i zdrav razum

Objavljeno autor

red-buttonZavršno ponavljanje ili što ne biste smjeli zaboraviti

Ove godine pričali smo o raznim aspektima sigurnog korištenja interneta, od sigurnosti djece na internetu, odgovornog korištenja različitih programa u obrazovanju, uvođenja školskog kurikuluma petzanet.HR do politike prihvatljivog korištenja i etičkog kodeksa. Naravno sažeti cijelu godinu u jedan članak nije lako, ali skrenimo pažnju još jednom na tri najvažnije stvari.

Prevencija

Vještine i stavovi primjerenog, odgovornog i sigurnog korištenja interneta i mobilnih uređaja stječu se učenjem i korištenjem u stvarnim situacijama. Učitelji su prave osobe da učenike tome pouče, kroz osobne primjere, koristeći tehnologije za realizaciju obrazovnih ciljeva, raspravljajući o raznim primjerima iz svakodnevnog života i povezujući učenike s vršnjacima na suradničkom radu u online okruženju.

Nemojte pretpostaviti da učenici znaju sve što treba o korištenju tehnologija jer oni zapravo previše toga ne znaju, a misle kako sve znaju. Lakše je učenike pripremiti na moguće nezgodne situacije u virtualnom svijetu nego pokušavati spašavati stvar kad se nešto zaista dogodi. Potičite ih na pristojno i uljudno komuniciranje, uvažavanje drugih, otvorenost za suradnju i prihvaćanje različitost. Analizirajte primjere prekomjernog dijeljenja online, digitalne tragove koje ostavljaju poznate osobe i zajednički pogledajte kakve ste tragove ostavili. Dajte učenicima priliku da zaista isprobaju online komunikaciju i suradnju i to u sigurnom virtualnom okruženju. Ne zaboravite uvijek i u svakoj prilici brinuti o zaštiti njihovih osobnih podataka.

Reakcija

Nemojte ignorirati ono što vidite i pročitate na internetu ili ono što čujete o nekim online aktivnostima. Reagirajte!

Govor mržnje širi se internetom jer je ljudima lakše slegnuti ramenima i ignorirati nego zauzeti stav i jasno pokazati što i zašto nije dobro. Svatko od nas treba reagirati i prijaviti online nasilnike, prijaviti nepoćudne sadržaje na koje naiđemo, odgovoriti na bezobraznu poruku ili blokirati osobe koje šire mržnju. Kad se mi ili naši učenici nađemo u takvoj situaciji, možda će već biti  kasno.
Tome poučite i svoje učenike – svi zajedno trebamo biti protiv elektroničkog nasilja i govora mržnje – jasno i glasno. Najučinkovitiji način rješavanja elektroničkog nasilja nije pasivno promatranje nego aktivno uključivanje i pokazivanje stava. Naučite učenike da ne okreću glavu nego pomognu prijateljima i obrate se za pomoć odraslima.

Zdrav razum

Ako nešto izgleda predobro da bi bilo istinito, vjerojatno je podvala. U današnje vrijeme više štete naprave sami korisnici nego neki računalni virusi, a sve zato jer smo zaboravili koristiti zdrav razum.

Promislite prije nego li kliknete na neku poveznicu, objavite sliku, komentirate na društvenoj mreži, podijelite i lajkate neki članak. Zaustavite se na tren, promislite i ne klikajte na sve što dobijete elektroničkom poštom, vidite na mrežnim stranicama ili u raznim programima.
Pročitajte uvjete korištenja aplikacija i programa i ne prihvaćajte one kojima vlasništvo nad svojim slikama, datotekama i porukama dajete tvrtkama. Prije nego li isprobate neki od facebookovskih kvizova pogledajte je li vrijedan prodaje svih vaših osobnih podataka i osobnih podataka vaših prijatelja. Morate li baš svaku glupost isprobati?

Posebno oprezni budite pri odabiru i korištenju programa koje ćete koristiti s učenicima jer biste pritom mogli i prekršiti Zakon o zaštiti osobnih podataka i Kazneni zakon.

Promičite zdravorazumski pristup kod učenika, skrećite im pažnju na razne primjere prevara i krađa osobnih podataka. Zajednički ih analizirajte kako bi učenici stekli vještine kritičkog promišljanja i primjerenog reagiranja.

Primjereno, odgovorno i sigurno korištenje interneta briga je svih nas i nemate više vremena čekati da to netko drugi napravi – počnite odmah.

Online komunikacija i suradnja s učenicima

Objavljeno autor

Metoda 270Iskoristite prednosti društvenih mreža

Društvene mreže i dopisivanje računalom ili mobilnim uređajima moćan su alat koji možemo iskoristiti za obrazovanje, samo ako najprije promislimo.

Važna pitanja na koja morate odgovoriti prije nego li započnete koristiti neki program s učenicima su:

  • Zašto baš taj program?
  • Za koga – za koji uzrast djece je primjeren?
  • Kako ga učinkovito upotrijebiti za ostvarivanje obrazovnih ciljeva?
  • Što možete tim programom napraviti da potkrijepite svoj kurikulum?
  • Koje pretpostavke moraju biti zadovoljene da biste ga koristili – ljudske, tehničke, prostorne?
  • Kakve dozvole su vam potrebne za korištenje tog programa? Trebate li dozvolu roditelja, ravnatelja? Traži li program unošenje osobnih podataka učenika?

Kako sam ove školske godine odlučila intenzivno pogurnuti učenike u stvaralačkom smjeru, gotovo cijelo drugo polugodište oni su izrađivali interaktivne obrazovne sadržaje (bit.ly/metoda270). Kad učenici izrađuju interaktivne sadržaje treba ih interaktivno komentirati, što znači da usmeni komentar i bilješke u bilježnicama nisu korisne. Za to nam je trebala platforma na kojoj ćemo surađivati, razmjenjivati mišljenja, ostavljati poruke i dijeliti sadržaje. Na moje zadovoljstvo tada je postao dostupan Yammer kao dio Microsoftovog Office 365 za CARNet (yammer.com/skole.hr) i počeli smo ga zajednički koristiti. Kao što preporučujem vama tako sam i ja najprije odgovorila na sva gornja pitanja i zaključila da bi nam Yammer mogao koristiti te da imam sve potrebne preduvjete za korištenje.

Metoda 270

Pri korištenju društvene mreže s učenicima morate ih naučiti pristojnom online ponašanju i konstantno pratiti što i kako rade dok ne steknete povjerenje jedni u druge. Želite li da učenici komuniciraju online na primjeren i smislen način, da prihvate društvene mreže kao dio svijeta obrazovanja morate im to pokazati vlastitim primjerom. To uključuje i lajkanje njihovih objava, dijeljenje sadržaja koji nisu strogo vezani uz nastavu, pohvaljivanje i obraćanje pažnje na ono što rade; pojednostavljeno rečeno – stvaranje pozitivne online atmosfere. Sve ono što radite u učionici da biste motivirali i podržali učenike korisno je i u online okruženju.

Primjene društvenih mreža u obrazovanju:

  • Interakcija – učenici daju odgovore na vaša pitanja ili vi odgovarate na njihova, komentirate i raspravljate o radovima, temama, događanjima
  • Prikupljanje informacija – na jednom mjestu možete imati popis svih radova koje učenici rade i poveznice na radove (meni je to značilo da ne moram negdje sa strane bilježiti tko što radi i koje teme su već odabrane)
  • Upute i dodatni izvori – sve ono što im treba, a u udžbenicima ne piše, mali savjeti i  kako bi napravili što bolji rad
  • Izazovi koji nisu usko povezani sa sadržajima koje obrađujete tijekom nastave (moji ovogodišnji izazovi bili su 3D čestitke, origami i lego video – na prva dva su odgovorili, ali treći je izgleda bio prekompliciran)
  • Objavljivanje – učenički radovi se mogu pronaći u bazi datoteka ili u odgovorima na objave
  • Razmjena poruka – kad učenici zapnu pošalju vam poruku pa odgovorite odmah ili malo kasnije, bitno da je poruka, a i odgovor dostupan.

U cijeloj priči važna je i odgojna komponenta. Primjerice, učenici jednog razredna napravili su svoju grupu bez ijednog učitelja, no neki dan jedan od učenika svoj je rad objavio u toj grupi umjesto u grupi za matematiku, a kako je rad hitno trebao pokazati nije im preostalo drugo nego da i mene uključe u svoju grupu što su i učinili bez imalo nećkanja jer u grupi nije bilo ništa nepoželjnog – eto neke odgojne vještine sam uspjela prenijeti uz svu matematiku koju smo radili.

Ne zaboravite da se vještine online komuniciranja i suradnje uče pa ćete i vi i učenici s vremenom postati sve bolji, učinkovitiji i koristiti sve prednosti društvenih mreža

Naravno, korištenje društvenih mreža u obrazovanju zahtijeva vrijeme, dobru volju i promišljeni metodički pristup, ali to sve nam je u opisu posla, ipak smo mi profesionalni učitelji, zar ne.

Pismenost – informacijska, digitalna, računalna

Objavljeno autor

Svi se slažu da nam treba, ali ne i kako je postići.

Digitalne kompetencije, informacijska i računalna pismenost, vještine 21. stoljeća često su spominjane fraze u obrazovanju, kao i digitalni urođenici, koji znaju sve jer odrastaju uz tehnologije i učitelji koji nisu iz tog svijeta pa eto imaju izgovor da ne znaju ništa. Sve te kompetencije uredno su nabrojane u NOK-u, opisane u međupredmetnim temama i nalaze se u kategoriji onoga o čemu svi trebaju brinuti. No, kod nas su digitalna, informacijska i računalna pismenost već dugo vremena na sporednom kolosijeku. Očekujemo li da će učenici sami sebe opismeniti?

Istraživanje The International Computer and Information Literacy Study (ICILS), provela je IEA – International Association for the Evaluation of Educational Achievement, 2013. u 21 zemlji. U Hrvatskoj je to istraživanje obuhvatilo 3533 učenika, 2736 učitelja iz 180 osnovnih škola.

Tijekom istraživanja provjeravala se pismenost učenika u četiri razine. Viša razina znači bolje kompetencije za korištenje IKT, kritičko promišljanje i kreativno stvaranje, zaštitu privatnosti. Dakle, veći broj učenika na višoj razini znak je kvalitete. Nažalost, čak 11 % hrvatskih učenika nije doseglo niti 1. razinu.

1. razina pismenosti – osnovno korištenje datoteka, uređivanje teksta prema zadanim uputama, osnovne mogućnosti elektroničke komunikacije te prepoznavanje rizika zloporabe računala. 25 % naših učenika je na toj razini, a ICILS prosjek je  23 %

2. razina pismenosti – osnovne vještine za pronalaženje informacija u jednostavnim elektroničkim izvorima, prema uputama mogu napraviti jednostavne kombinacije pronađenih informacija, teksta i slika (plakati), svjesni su važnosti pristupa elektroničkim informacijama i mogućih posljedica neželjenog pristupa informacijama – 42 % naših učenika, ICILS prosjek 38 %.

3. razina pismenosti – mogu samostalno pronalaziti informacije, uređivati i stvarati digitalne sadržaje, odabiru prikladne izvore elektroničkih informacija te ih korištenjem različitih programa mogu kreativno dopuniti i preoblikovati, svjesni su da informacije mogu biti pristrane i nepouzdane.  21 % naših učenika, kao i prosjek ICILS.

4. razina pismenosti – samostalno pronalaze i kritički procjenjuju informacije i proizvode, svjesni su ciljane publike i svrhe novog informacijskog proizvoda, da informacije mogu biti komercijalizirane i iskrivljene, razumiju mogućnosti i ograničenja korištenja tuđeg intelektualnog vlasništva. 1 % naših učenika, a ICILS prosjek je 2 %.

Ukoliko se kanite utješiti našom prosječnošću, evo nekoliko usporedbi s boljima:

  • Hrvatska ima na razinama 0 i 1, 36 %, a Češka samo 15 % učenika
  • od 21 države, njih 13 ima na 4. razini pismenosti od 2 do 5 % učenika, mi imamo samo 1%
  • na razinama 3 i 4 imamo 22 % učenika, dok ih Kanada i Češka imaju 37 %.

Primijetite da niti jedna razina ne govori o programiranju, robotici ili nekim složenijim zadacima na računalu. Dakle, 4. razinu treba doseći svaki učenik kako bi mogao aktivno i svjesno sudjelovati u današnjem svijetu.

Naši učitelji smatraju da uporaba IKT rezultira slabijom vještinom pisanja, ograničava osobnu komunikaciju, potiče kopiranje, rezultira slabijim vještinama računanja i procjene te odvraća učenike od učenja.  Više od 60 % hrvatskih učitelja nikad ne koristi računalne programe u nastavi, 46 % ne koristi ni programe za obradu teksta ili prezentacija, niti internet, a 56 % nikad ne koristi programe za učenje i vježbanje.

Pročitate li detaljnije opise razina pismenosti i usporedite li ih sa stanjem u hrvatskim školama uočit ćete da većinu toga mi niti ne poučavamo učenike u školama. Nedostupnost nastave Informatike, neostvarena međupredmetna tema dio su uzroka ovakvih loših rezultata naših učenika. No, tko ili što je kriv za (ne)pismenost naših kolega u školama?

prosjek-icilsIzvori informacija u članku su ICILS izvještaj te Priopćenje za medije NCVVO .