Učenički digitalni radovi – kako početi

postotakKreativnost i izražavanje kroz digitalne obrazovne sadržaje se uči, uvježbava i razvija.

Stvaranje novih sadržaja najviša je razina učeničkih postignuća u kognitivnoj domeni koje često ne koristimo u svakodnevnom radu. Ponekad su otežavajuće okolnosti nedostatak vremena, presloženost sadržaja ili nedostatak tehničke opreme. Naravno, takav način rada zahtijeva puno dodatnog vremena i od strane učitelja i od strane učenika, ali rezultati nadoknađuju svo to utrošeno vrijeme i pokazuju koliko kreativni mogu biti naši učenici.

Ja s učenicima već tri godine koristim takav pristup omogućavajući im da umjesto pisanja provjere znanja pokažu svoje znanje izradom multimedijskog, interaktivnog rada. Učenici odabiru temu koju žele raditi, a ja odabirem program u kojem će raditi te naravno postavljam zahtjeve koje rad mora ispuniti. Važno je učenicima dati jasne upute što od njih očekujete kako ne biste na kraju bili razočarani rezultatom. Kad prvi put krećete s ovakvim načinom rada, rezervirajte si vrijeme i za davanje povratnih informacija i savjeta učenicima tijekom rada na njihovim materijalima jer ih je često potrebno usmjeriti. Pogledate pravopis, jesu li sadržaji točni, da nema materijalnih pogrešaka, prokomentirajte interaktivne sadržaje, multimediju i dizajn. Uz takve savjete učenici uče kako će napraviti kvalitetne radove tako da na kraju svi zajedno budete ponosni na ostvarene rezultate. Mislim da je naša učiteljska obaveza pokazati djeci kako izgledaju i što sadrže dobri radovi. Naposljetku, bolji internet stvaramo zajedno.

Od učenika zahtijevam da radovi sadrže:

  • video koji sami snime, a kojim objašnjavaju neki primjer ili zadatak
  • kviz koji sami naprave, nekoliko pitanja vezana uz sadržaj rada
  • primjere i zadatke koji nisu prepisani iz udžbenika
  • slike koje sami naprave, primjerice u GeoGebri
  • dodatne sadržaje kojima nisu autori (videozapise s YouTubea, kvizove iz Zondlea, animacije).

Kako bih cijeli postupak barem malo pojednostavila i ujedno omogućila lakšu usporedbu učeničkih radova određujem im računalni program u kojem rad trebaju napraviti. Prve godine učenici su radili na školskim mrežnim stranicama (WordPress), prošle godine u Blendspaceu, a ove rade u Microsoft Office Mixu i Swayu.

Važna komponenta cijelog procesa je prezentiranje radova. Moji učenici prezentiraju radove pred cijelim razredom, objašnjavaju sadržaje, uključuju ostale učenike kroz interaktivne sadržaje koje su pripremili (matematičke simulacije, igre i kvizovi) i odgovaraju na moja pitanja. Nakon prezentacije učenici dobivaju dvije ocjene: pisana i usmena provjera. Učenici koji ne pokažu svoje radove prije zakazanog termina pisane provjere, pišu ispit na uobičajen način,  a oni koji su se “oslobodili pisanja” za nagradu dobivaju mogućnost neobaveznih aktivnosti, recimo igranje društvenih igara ili rad na tabletima.

Sve radove poslije objavljujemo na školskim mrežnim stranicama tako da učenici vide da su njihovi radovi zaslužili javno objavljivanje, ali i da sljedeća generacija može učiti iz njihovih sadržaja. Dakle, ne samo da su se uspjeli kreativno izraziti nego su napravili sadržaje kojima pomažu drugoj djeci da usvoje razne matematičke teme.

Poveznice na neke primjere radova mojih učenika pročitajte u prošlom članku “Kreativnošću do boljeg interneta”.

Još uvijek se ne odlučuju svi učenici iskoristiti ovakav način pokazivanja znanja, dio njih i dalje želi pisane provjere znanja. Nekima je lakše sjesti i naučiti procedure za rješavanje zadataka, a nekima je ovakav način ipak draži. Zanimljivo je da se učenici s poteškoćama često odlučuju za izradu radova, a ja sam ugodno iznenađena njihovom kreativnošću, kvalitetom radova te vještinom prezentiranja. Smatram da je u redu dati učenicima mogućnost izbora te da tako postaju svjesniji svoje odgovornosti za postignute rezultate.

Kreativnošću do boljeg interneta

Želimo li bolji internet moramo i mi pridonijeti kvaliteti dostupnih sadržaja

Slogan ovogodišnjeg i lanjskog Dana sigurnijeg interneta bio je ” Zajedno za bolji internet” promičući tako poruku da svi korisnici interneta doprinose njegovoj kvaliteti i pozitivnosti, posebice ako gledamo sadržaje namijenjene djeci.

Europska unija donijela je 2012. godine, strategiju za stvaranje boljeg interneta za djecu (bit.ly/EU-bolji) u kojoj potiču stvaranje kreativnog i obrazovnog online sadržaja za djecu. Ističu da su “online igrališta” na kojima se igra i uči, potrebna djeci, da kreativne, obrazovne igre potiču razvoj mašte istovremeno stvarajući primjere pozitivne upotrebe interneta te da interaktivno učenje potpomognuto tehnologijom potiče razvoj kreativnosti i kritičkog razmišljanja. Naravno, dio odgovornosti za dostupnost i postojanje kvalitetnih, obrazovnih sadržaja za djecu na internetu je na tvrtkama koje se bave proizvodnjom takvih sadržaja pa se stoga u spomenutoj Strategiji ističe i potreba stvaranja jedinstvenog digitalnog tržišta EU te dijeljenje kvalitetnih sadržaja širom EU.

Nažalost u Hrvatskoj proizvodnja obrazovnih sadržaja ide sporo pa čak bih slobodno mogla reći da je gotovo nepostojeća. Godinama spominjem kolegama programerima kako bismo mogli napraviti obrazovne igre, ali nažalost za to nema tržišta u Hrvatskoj pa sve ostaje na entuzijazmu pojedinaca, udruga i poneke institucije koje su ipak napravile neke obrazovne sadržaje posljednjih godina. Dok čekamo da industrija digitalnih obrazovnih sadržaja stigne u Hrvatsku ne preostaje nam drugo nego zasukati rukave i sami se primiti posla. Zapravo, imam još bolji prijedlog – potaknimo djecu da ona stvaraju obrazovne sadržaje.

Stvaranje obrazovnih sadržaja prije nekoliko godina bio je složen posao koji nije bio moguć bez znanja programiranja pa je to bilo presloženo i za učitelje i za djecu. No, zato danas imamo široke mogućnosti za stvaranje i dijeljenje sadržaja koje bismo svakako trebali iskoristiti. Postoji niz računalnih, online i offline programa, koji nam olakšavaju stvaranje multimedijskih sadržaja, bilo da se radi o pričama, animacijama, kvizovima, videima, crtežima ili bilo kojem drugom obliku kroz koji se djeca (i učitelji) mogu kreativno izraziti.

Neki od meni omiljenih programa za stvaranje sadržaja su: Zondle, Blendspace, Office Mix, Sway, GeoGebra, LinoIt, Stoodle, a stalno pristižu i neki novi. Kolegice iz udruge Zvono napravile su pregled raznih Web 2.0 alata pa pogledajte i njihove prijedloge  sites.google.com/site/web20urn/.  Svaki od programa najprije isprobajte na vlastitoj koži jer ipak je važno da se učitelji snalaze u programu koji planiraju koristiti s učenicima, a ne zaboravite pritom provjeriti je li taj program primjeren djeci, kakvi su uvjeti korištenja i jesu li vam potrebne dodatne dozvole od roditelja.

Ja u nastavi matematike učenicima dajem priliku da samostalno ili u paru izrade obrazovne sadržaje na zadanu temu iz našeg kurikuluma. Sadržaje trebaju objaviti na našim stranicama i prezentirati pred razredom. Na taj način mogu odraditi i usmenu i pisanu provjeru znanja, ako žele.
Odabirom takvog načina rada dajemo učenicima barem dio kontrole nad onim što uče i na koji način će pokazati naučeno, potičemo ih na samostalnost i odgovornost za rezultate njihovog rada, pokazujemo im da se računala, internet i mobilni uređaji mogu koristiti za stvaranje sadržaja te razvijamo njihove organizacijske i prezentacijske vještine.

Nekoliko primjera radova mojih učenika:

•2012./13. Mrežne stranice + video i kvizovi   •Postoci
•2013./14. Blendspace
•2014./15. Office Mix

Kako bi se učenici što bolje snašli pri izradi obrazovnih sadržaja, trebamo im dati jasne upute kakve radove želimo dobiti, što radovi trebaju sadržavati, preporučiti jedan ili više programa, ali i pogledati radove tijekom izrade te im dati savjete. Više o svemu tome čitajte u člancima koji slijede.