Kreativnost i izražavanje kroz digitalne obrazovne sadržaje se uči, uvježbava i razvija.
Stvaranje novih sadržaja najviša je razina učeničkih postignuća u kognitivnoj domeni koje često ne koristimo u svakodnevnom radu. Ponekad su otežavajuće okolnosti nedostatak vremena, presloženost sadržaja ili nedostatak tehničke opreme. Naravno, takav način rada zahtijeva puno dodatnog vremena i od strane učitelja i od strane učenika, ali rezultati nadoknađuju svo to utrošeno vrijeme i pokazuju koliko kreativni mogu biti naši učenici.
Ja s učenicima već tri godine koristim takav pristup omogućavajući im da umjesto pisanja provjere znanja pokažu svoje znanje izradom multimedijskog, interaktivnog rada. Učenici odabiru temu koju žele raditi, a ja odabirem program u kojem će raditi te naravno postavljam zahtjeve koje rad mora ispuniti. Važno je učenicima dati jasne upute što od njih očekujete kako ne biste na kraju bili razočarani rezultatom. Kad prvi put krećete s ovakvim načinom rada, rezervirajte si vrijeme i za davanje povratnih informacija i savjeta učenicima tijekom rada na njihovim materijalima jer ih je često potrebno usmjeriti. Pogledate pravopis, jesu li sadržaji točni, da nema materijalnih pogrešaka, prokomentirajte interaktivne sadržaje, multimediju i dizajn. Uz takve savjete učenici uče kako će napraviti kvalitetne radove tako da na kraju svi zajedno budete ponosni na ostvarene rezultate. Mislim da je naša učiteljska obaveza pokazati djeci kako izgledaju i što sadrže dobri radovi. Naposljetku, bolji internet stvaramo zajedno.
Od učenika zahtijevam da radovi sadrže:
- video koji sami snime, a kojim objašnjavaju neki primjer ili zadatak
- kviz koji sami naprave, nekoliko pitanja vezana uz sadržaj rada
- primjere i zadatke koji nisu prepisani iz udžbenika
- slike koje sami naprave, primjerice u GeoGebri
- dodatne sadržaje kojima nisu autori (videozapise s YouTubea, kvizove iz Zondlea, animacije).
Kako bih cijeli postupak barem malo pojednostavila i ujedno omogućila lakšu usporedbu učeničkih radova određujem im računalni program u kojem rad trebaju napraviti. Prve godine učenici su radili na školskim mrežnim stranicama (WordPress), prošle godine u Blendspaceu, a ove rade u Microsoft Office Mixu i Swayu.
Važna komponenta cijelog procesa je prezentiranje radova. Moji učenici prezentiraju radove pred cijelim razredom, objašnjavaju sadržaje, uključuju ostale učenike kroz interaktivne sadržaje koje su pripremili (matematičke simulacije, igre i kvizovi) i odgovaraju na moja pitanja. Nakon prezentacije učenici dobivaju dvije ocjene: pisana i usmena provjera. Učenici koji ne pokažu svoje radove prije zakazanog termina pisane provjere, pišu ispit na uobičajen način, a oni koji su se “oslobodili pisanja” za nagradu dobivaju mogućnost neobaveznih aktivnosti, recimo igranje društvenih igara ili rad na tabletima.
Sve radove poslije objavljujemo na školskim mrežnim stranicama tako da učenici vide da su njihovi radovi zaslužili javno objavljivanje, ali i da sljedeća generacija može učiti iz njihovih sadržaja. Dakle, ne samo da su se uspjeli kreativno izraziti nego su napravili sadržaje kojima pomažu drugoj djeci da usvoje razne matematičke teme.
Poveznice na neke primjere radova mojih učenika pročitajte u prošlom članku “Kreativnošću do boljeg interneta”.
Još uvijek se ne odlučuju svi učenici iskoristiti ovakav način pokazivanja znanja, dio njih i dalje želi pisane provjere znanja. Nekima je lakše sjesti i naučiti procedure za rješavanje zadataka, a nekima je ovakav način ipak draži. Zanimljivo je da se učenici s poteškoćama često odlučuju za izradu radova, a ja sam ugodno iznenađena njihovom kreativnošću, kvalitetom radova te vještinom prezentiranja. Smatram da je u redu dati učenicima mogućnost izbora te da tako postaju svjesniji svoje odgovornosti za postignute rezultate.