Mjesečni arhivi: prosinac 2014.

Igrice koje to nisu

Objavljeno autor

pegiU ovo vrijeme često kupujemo multimedijske sadržaje za djecu, a jedini kriteriji koje pritom slijedimo su ljepota pakiranja ili dječje želje. Procjenjujete li igre prije nego kupite?

Multimedijski sadržaji često su označeni riječju “igrica” iako dobar dio njih zapravo nisu dječje igre, niti su primjereni za mlađe uzraste. Iako nas je konzumerizam i imperativ kupovanja dobrano pregazio zadnjih godina, iako smo se ograničili na pogled na cijenu i pakiranje ipak je odgovornost nas odraslih što i kako nabavljamo za djecu.

Kriteriji koje bi multimedijski sadržaji za djecu trebali zadovoljavati su:

  • ne sadrži nasilje
  • ne sadrži loš rječnik (psovke, govor mržnje)
  • ne sadrži seksualno eksplicitne sadržaje ili golotinju
  • ne potiče upotrebu droga i štetnih tvari
  • ne potiče diskriminaciju
  • ne potiče kockanje ili klađenje
  • štiti osobne podatke, posebno pri online igranju.

Hrvatska, nažalost još nije uključena u PEGI, Pan European Game Information tako da njihove stranice nisu dostupne na hrvatskom jeziku, ali jesu na tridesetak drugih, među kojima je i slovenski pa vjerujem da ćete se snaći na njihovim stranicama: pegi.info. PEGI sustav ocjenjuje multimedijske sadržaje kao što su igre, filmovi, DVD-ovi, videozapisi prema starosti korisnika, nudeći roditeljima i učiteljima smjernice pri odlučivanju o nabavi takvog proizvoda. Ocjena na multimedijskom sadržaju potvrđuje da je primjeren za korisnike starije od naznačene dobi, primjerice oznaka PEGI 7 znači da je primjerena za djecu koji imaju sedam ili više godina, a ako je oznaka PEGI 18 radi se o sadržajima koji su primjereni samo za odrasle. PEGI ocjene odnose se na primjerenost igre dobi korisnika, a ne na složenost igre. Osim brojkom koja pokazuje primjerenost uzrastu, svaki sadržaj označen je i ikonama koje pokazuju na elemente koji su prisutni u nekom sadržaju (nasilje, govor mržnje i sl.) te opisan u par rečenica koje daju više informacija. Obavezno morate pogledati što PEGI kaže za određeni multimedijski sadržaj prije nego li ga kupite djetetu.

Osim općenitog prikaza multimedijskih sadržaja, nama u školama važni su i dodatni kriteriji, primjerice kakva je obrazovna vrijednost tog sadržaja te u kojoj mjeri su zaštićeni osobni podaci učenika. Kako biste se što bolje informirali o raznim multimedijskim sadržajima i online programima za učenje i suradnju posjetite stranice Common Sense Media commonsensemedia.org i Teachers First teachersfirst.com.

Common Sense Media su stranice slične PEGI stranicama te sadrže niz ocjena i opisa multimedijskih sadržaja, uključivši i TV emisije, knjige, igre, filmove i aplikacije. Stranice su dostupne samo na engleskom jeziku, ali su kriteriji pretraživanja i karakteristike sadržaja slikovito napravljeni tako da biste se trebali snaći bez problema. Ako zatreba prijevod, možete upotrijebiti Bing ili Google prevoditelj. Na stranicama su dostupni savjeti za roditelje i učitelje tako da su te stranice obavezno štivo pri korištenju multimedijskih sadržaja u nastavi. Common Sense Media ima i poseban dio namijenjen obrazovanju, digitalnom građanstvu i profesionalnom razvoju koji preporučujem svim učiteljima i nastavnicima.

Teachers First stranice, kao što ime kaže namijenjene su učiteljima te daju pregled raznih sadržaja i programa iz perspektive primjenjivosti i primjerenosti u sustavu obrazovanja. Sadržaji su dostupni po temama i razredima te uključuju i prijedloge za nastavu. Ono po čemu su te stranice posebne je dio “Edge Resources” (teachersfirst.com/content/edge.cfm) u kojem opisuju i procjenjuju aktualne, online programe i alate kroz prizmu sigurnosti i učinkovitosti za obrazovanje. Za svaki takav program ističu koji su mogući sigurnosni rizici, kakve dozvole roditelja ili ravnatelja biste mogli trebati te daju savjete za učinkovito organiziranje korištenja takvih programa u nastavi. Obavezno pročitajte njihove preporuke za svaki program koji planirate koristiti s učenicima.

Razlozi kao: “svi to imaju, svi to igraju, svi to rade” nisu dovoljni da biste djecu pogurnuli u svijet nasilja i mržnje, zar ne?

Kopiranje, plagiranje ili krađa

Objavljeno autor

Na internetu je sve lako dostupno, no smijemo li baš sve uzimati bez pitanja?

ccsearchRazvojem interneta i objavljivanjem velikih količina sadržaja na njemu mnogi tekstovi, slike, muzika i multimedijski radovi postali su lako dostupni. Ako i neki materijali nisu baš postavljeni za preuzimanje lako se snađemo korištenjem raznih programa, kopiranjem ili čak snimanjem slike zaslona. No, to što su nam svi ti sadržaji i programi pri ruci ne znači da je sve to dozvoljeno ili korektno i pristojno.

Kako djecu od malih nogu učimo da se neke igračke zajednički koriste, da se knjige posuđuju i vraćaju jednako tako ih moramo poučiti da se sadržaji na internetu smiju koristiti pod određenim uvjetima. Naravno, podrazumijeva se da smo mi odrasli već prošli tu razinu preuzimanja i kopiranja i da ipak promislimo prije nego nešto “posudimo”. Sjetite se samo prilike kad ste pripremili dobar materijal za nastavu, objavili ga na školskoj mrežnoj stranici, a onda ga nakon nekoliko mjeseci vidjeli u nečijem predavanju ili članku bez spominjanja vašeg doprinosa. Složit ćete se da je to ipak bezobrazno. Ja sam jasno i glasno za dijeljenje obrazovnih sadržaja uz korektno navođenje porijekla jer razvijanjem te kulture dijeljenja svi mi koji radimo u školama razmjenjujemo svoje sadržaje za sadržaje kolega te na taj način obogaćujemo nastavu i proširujemo vidike. Zato su i svi sadržaji petzanet.HR pod Creative Commons licencama kako bi svaki učitelj, roditelj ili učenik mogao iz njih izvući maksimum.

Creative Commons licence su vrsta ugovora koji štiti određeni autorski rad. Autorski rad zaštićen je autorskim pravom i ponuđen pod određenim uvjetima, što znači da kad se koristimo tim autorskim radom, prihvaćamo i pristajemo na uvjete i odredbe koje sadržava licenca. Svaka upotreba autorskoga rada koja odstupa od dopuštenoga licencom, zabranjena je. Naravno, primjereno je takvu licencu staviti i na radove koje vi objavite.

Osnovne CC licence jesu:

  • Imenovanje CC BY
  • Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima CC BY-SA
  • Imenovanje-Bez prerada CC BY-ND
  • Imenovanje-Nekomercijalno CC BY-NC
  • Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima CC BY-NC-SA
  • Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada CC BY-NC-ND

Najslobodnija je CC BY licenca kojom autor daje dopuštenje da se njegovo djelo distribuira, prerađuje i mijenja, čak i u komercijalne svrhe, uz obvezu navođenja autora. Najrestriktivnija je CC BY-NC-ND licenca kojom autor dopušta preuzimanje i dijeljenje svoga djela uz uvjet navođenja autora te zabranu mijenjanja i korištenja u komercijalne svrhe. Google, a i ostale tražilice omogućavaju pretraživanje i pronalazak slika, glazbe i videozapisa koji su podijeljeni pod CC licencama. Kako biste pronašli sadržaje kojima se smijete slobodno koristiti, koje smijete dijeliti i mijenjati, posjetite stranice CC Search, search.creativecommons.org/?lang=hr.

Mrežna dostupnost multimedijskih sadržaja, njihovo preuzimanje i daljnje korištenje može nas lako dovesti do kršenja autorskoga prava autora ili vlasnika pojedinih sadržaja. Zato prije preuzimanja ili korištenja takvim sadržajima trebate svakako proučiti uvjete korištenja (Terms of Service), a nisu li navedeni, pristojno je zatražiti od autora ili vlasnika dopuštenje za korištenje materijalom. Većina autora ili tvrtki dopušta besplatno korištenje u obrazovne svrhe, ali to ipak najprije provjerite.

Izvore informacija koje koristimo za svoje sadržaja uvijek treba navesti kako ne bismo imali problema s autorskim pravom ili bili optuženi za plagiranje. Ukoliko se radi o sadržajima koji su online, nikako nemojte kao reference navoditi rezultate s pretraživačkih stranica, nego originalne adrese sadržaja kojima ste se koristili. Više o zaštiti intelektualnoga vlasništva u Hrvatskoj možete pročitati u digitalnom udžbeniku Tihomira Katulića Uvod u zaštitu intelektualnog vlasništva u RH, koji je dostupan u CARNetovoj e-Knjižnici putem Edu.hr portala.

I završit ću rečenicom koju sam ovaj vikend čula od kolege, a kojom on učenicima komentira njihove neoriginalne uratke: “Nemoj mi prodavati kopi paštetu”.

Aluminijska folija i ostale čarolije za zaštitu privatnosti

Objavljeno autor

Jeste li svjesni da je korištenjem društvenih mreža većina vaših objava i slika javno vidljiva?

tinfoilNekako mi se čini da bih svaki tjedan mogla naći novu ideju za kolumnu samo prateći zanimljive postupke korisnika na društvenim mrežama. I to postupke učitelja, jer se s njima najviše i družim online. Ukoliko vas naslov ili uvodni tekst zbunjuje, čitajte pažljivo, a ako ste se nasmijali na spominjanje aluminijske folije i znate odakle mi ideja onda ste mirni.

Dakle, tema su društvene mreže i vaša privatnost na njima. Društvene mreže (čitaj Facebook) su komercijalni programi koji zarađuju na vašim osobnim podacima koje vi sami nemilice dijelite online. Čak štoviše ti programi su vam jasno rekli na početku što sve misle raditi s vašim podacima i vi ste pristali na takve uvjete korištenja. Da, to je onaj dio gdje ste stavili kvačice uz Prihvaćam uvjete korištenja, Pravila korištenja podataka i Postavke privatnosti. Što i kako Facebook radi s vašim podacima možete pročitati na stranici bit.ly/privatnost. Primjerice, ako ste neki tekst ili sliku javno objavili na Facebooku oni su vidljivi bilo kome, uključivši i osobe koje ne koriste Facebook. Postavke privatnosti su složene tako da je svaka stavka javno vidljiva, osim ako vi ne odradite posao ograničavanja vidljivosti, bilo za određenu objavu ili za određene kategorije korisnika.

Između ostalog Facebookova Pravila za korištenje podataka kažu “Mogli bismo davateljima usluga omogućiti pristup podacima kako bi nam pomogli u pružanju usluga”. Što možete prevesti kao “Možemo s vašim podacima napraviti što želimo”. Pročitate li na  miru ta pravila vidjet ćete da Facebook prikuplja o vama razne vrste podataka: gdje se nalazite, što ste pretraživali, što komentirali, kakve slike ste objavili i još milijun sitnica na koje mi ne obraćamo pažnju, a oni samo pohranjuju u svoju bazu vrijednih podataka.

Nakon što ste pročitali na što ste sve pristali korištenjem odabrane društvene mreže vrijeme je za učenje kako zaštiti svoju privatnost, odnosno biti svjesni kako ste podesili Postavke privatnosti i s kime što dijelite. Postavke privatnosti dostupne su vam u izborniku s ikonom lokota u gornjem desnom kutu vaše FB stranice. U osnovnom prikazu vidjet ćete postavke za vidljivost vaših objava, tko vas može kontaktirati i kako blokirati nekoga. No, obavezno morate pogledati u dio See more settings gdje ima puno više mogućnosti o vidljivosti, označavanju, dozvolama za objavu na vašem zidu, obavijestima koje primate, što vaši sljedbenici mogu vidjeti, dijelite li oglase i videozapise itd. Pri kraju popisa vidjet ćete naslov Aplikacije koji nikako ne smijete zaobići. Naime, korištenjem raznih aplikacija vi dijelite i podatke o vašim prijateljima, eto zato vas prijatelji gnjave da im prestanete slati pozive za igre. Svaka aplikacija pri prvom pokretanju traži vaše dopuštenje za pristup podacima i vi u pravilu date dopuštenje jer vam baš ta aplikacija treba. Na taj način možda ste dali pristup vašoj videokameri, mikrofonu, dozvolili snimanje razgovora ili poklonili nekome sve telefonske brojeve iz adresara. Drugi put ipak razmislite želite li baš sve to podijeliti i obavezno isključite aplikacije nakon što ih prestanete koristiti. Jer iako vi ne koristite njih, one koriste vaše podatke.

Pročitajte osnovna objašnjena o zaštiti privatnosti na Facebooku , a nakon što savladate osnove pročitajte detaljniji priručnik Zaštitite privatnost na Facebooku koji je pripremio Nacionalni CERT.

Jednostavno rečeno ni aluminijska folija na glavi niti objave tekstova “Ja ne dam svoje podatke” ne pomažu pri zaštiti privatnosti na društvenim mrežama. Dakle, ili naučite kako zaštititi svoju privatnost i dobro razmislite prije nego nešto objavite ili prestanite koristiti društvene mreže. O tome vi odlučujete!

E-pošta naša svagdašnja

Objavljeno autor

Iako „danemailašnja mladež“ smatra e-poštu zastarjelom jer primatelj poruke nije dostupan odmah, nama je to ipak važan način komunikacije.

Komunikacija elektroničkom poštom je danas uobičajena pa se i od svih učitelja očekuje da se njome znaju odgovorno i primjereno koristiti. Za svaki slučaj podsjetimo se osnovnih pravila.

Poruka od malogplavogXYZ
Pristigla vam je poruka čiji pošiljatelj je označen s maliplaviXYZ, što ćete učiniti s njom? Baciti je u smeće, naravno :). Isto će učiniti i osobe kojima vi šaljete poslovne dopise s čudne e-mail adrese. Ime i prezime te vaša adresa elektroničke pošte je prvo što primatelj vidi. Ukoliko šaljete službene poruke i želite da vas ozbiljno shvate prestanite koristiti smiješne e-mail adrese koje ste napravili dok ste bili student i otkrivali čari online komunikacije. Dakle, upotrijebite adresu na domeni @skole.hr, na vašoj školskoj domeni ili, ako baš ustrajavate na korištenju @gmail @hotmail i sličnih servisa, barem napravite adresu u kojoj je vaše ime i prezime.

Privatno ili poslovno
Koliko god nama učiteljima privatni i poslovni život bio isprepleten, bilo bi dobro da jasno razlikujete online komunikaciju koja je dio vašeg posla od one koja je potpuno privatna. Tu razliku je jednostavno naglasiti ukoliko jednu adresu e-pošte koristite za službenu, a drugu za privatnu komunikaciju. Logika korištenja je ista kao i s poštanskom adresom škole i vašeg doma. Ne miješate ih, zar ne?
Vjerojatno vam nitko od prijatelja neće zamjeriti ako im se javite s poslovnog maila, ali obratnu situaciju svakako izbjegavajte. To je jedan od načina zaštite vaše privatnosti.

Malo starinskog bontona
Ponekad mi se čini da je s nastankom online komunikacije nestao sav bonton dopisivanja. Bez obzira radi li se o privatnom ili poslovnom dopisivanju ipak je stvar pristojnosti kako ćete poruku napisati. Naš posao je pružati primjer učenicima pa to trebamo činiti i u običnim porukama e-pošte.
Osnovno oblikovanje poruke:

  • Pozdrav na početku
  • Tekst poruke
  • Pozdrav i potpis na kraju.

Što se privitaka tiče, šaljite ih u pristojnim veličinama – znači manjim od 2-3 MB. Ukoliko trebate poslati veći privitak, najprije ga najavite i provjerite može li primatelj primiti tako veliku poruku. Šaljete li fotografije, smanjite im veličinu (rezoluciju) prije slanja. Lijepo je da vaš mobitel snima fotografije od 14MB, ali to je jako preveliko za slanje uz elektroničku poštu. Ionako će primatelj fotografiju pogledati samo na računalu, a neće od nje napraviti trometarski poster.

Ne prosljeđuj gluposti
Prosljeđivanje filmića, slika, prezentacija i ostalih „zabavnih“ privitaka i poruka (tj. forvarduše) možda je bilo zanimljivo i zabavno prije nekoliko godina, ali sada kad svi imamo obaveza preko glave i stalno se mučimo s pretrpanim sandučićima elektroničke pošte to su postale obične gluposti. Meni osobno, najgore je kad netko proslijedi takvu „zabavnu“ poruku bez i jedne svoje rečenice i s milijun tuđih adresa. To znači da pošiljatelj ne cijeni mene i moje vrijeme te da je bez sekunde razmišljanja poslao poruku svim poznanicima – tek toliko da poruka ode dalje. Ako već dobijete koju takvu poruku, zastanite, razmislite – bi li se vašim prijateljima svidjela? Ako bi, napišite im poruku, obrišite tuđe adrese pa pošaljite. U protivnom, preporučam Shift+Del za potpuno brisanje poruke.

Krađa osobnih podataka

Puno ljudi bez razmišljanja prosljeđuje poruke e-pošte i pritom proslijede i adrese e-pošte osoba od kojih su poruku dobile. Naravno, sljedeći primatelj stvar ponovi pa se tako u takvoj poruci ubrzo može naći veliki broj adresa ljudi koje nikad nismo upoznali. Idealna situacija za sakupljače adresa i krađu osobnih podataka.
Osim toga poruka koju smo poslali jednoj osobi možda i nije bila namijenjena dijeljenju i prosljeđivanju, ipak smo je poslali privatno, a ne javno objavili. No, to ne znači da primatelj neće sadržaj poruke poslati nama nepoznatim osobama te tako ugroziti našu privatnost i osobne podatke.

Svakako razmislite kad pišete i prosljeđujete e-poštu te nemojte ishitreno kliknuti na Pošalji.