Listopad 2024

Kao poseban stručnjak sudjelovala sam na Foresight Workshop on Digital Legislation Implications for Education (DLIFE) Joint Research Centra i DG EAC. Na radionici smo analizirali kako EU regulative utječu na obrazovna okruženja u nekoliko scenarija budućnosti te što bismo trebali napraviti kako bismo imali sigurna i uključiva digitalna obrazovna okruženja ako se neki od tih scenarija ostvari.

Zanimljivost: Ovo mi je bila prva foresight radionica i baš je bilo zanimljivo diskutirati što bi se moglo dogoditi u budućnosti ako se neki od scenarija ostvari. Uvijek je zanimljivo čuti ideje i razmišljanja drugih stručnjaka.

Strasbourg je postao tradicionalno odredište u listopadu jer se tada održava konferencija Vijeća Europe Working Conference on Regulating the use of AI systems in education. Konferencija je bila usmjerena na definiranje djelotvornih načina reguliranja umjetne inteligencije u obrazovanju, osiguravanje usklađenosti s ljudskim pravima, demokracijom i vladavinom prava 

Zanimljivost: Putovanje do Strasbourga i natrag je uvijek poseban doživljaj jer letim avionom do Züricha, a zatim vlakom do Basela pa dalje do Strasbourga. U dobrom društvu kratko sam prošetala Zürichom i Baselom (i posjetila LEbrickGO muzej).

Ponedjeljak između povratka iz Brisela i odlaska za Strasbourg iskoristila sam za dva webinara, za sudionike European Digital Education Huba vodila sam webinar “Supporting teachers on AI application in education” na kojem smo razgovarali o različitim perspektivama primjene umjetne inteligencije i utjecaju koji ona ima na učenike i učitelje.

 CodeWeek sudionicima pričala sam kako umjetna inteligencija mijenja poučavanje programiranja i kodiranja.

Zanimljivost: Ovo je bio drugi webinar u kombinaciji majka – kćer i mogu reći da se lijepo nadopunjavamo i vodimo ugodne profesionalne razgovore.

Radionica European Digital Education Huba (EDEH) u Briselu, ovaj put je bila posvećena AI Explainability uz posebne razgovore s predstavnicima DG EAC, JRC te AI Ureda Europske komisije. Zanimljive diskusije o EU regulativi te načinima osiguravanja transparentnosti i dostupnosti informacija o UI sustavima u obrazovanju.

Zanimljivost: EDEH radionice su meni uvijek zanimljive i žao mi je što ne stižem na više njih. No, eto jednu sam uspjela posjetiti 2024. i to baš u Briselu, s vrlo dragim društvom, u lijepom hotelu u super kvartu.

21st Century European Teachers project (Teacher Academy project XXI-TEACH-EU), je Erasmus + projekt na kojem je European Schoolnet partner, a ja sudjelujem kao projektni menadžerica i analitičarka. Projekt istražuje mogućnosti bolje suradnje učitelja i studenata učiteljskih fakulteta na temama tehnološkog osnaživanja, održivosti, učenja kroz igru i poduzetništva. U okviru projekta organiziraju se studijski posjeti tijekom kojih projektni partneri posjećuju škole i istražuju modele suradničkog pripremanja i održavanja nastave. Ovom prilikom posjetili smo Učiteljski fakultet u Helsinkiju i osnovnu školu u Kokkoli.

Zanimljivost: Marimekko, Revolut automat na aerodromu, dobro društvo i finski vlakovi.

Drugi sastanak stručnjaka na projektu “Support for development work on DigComp” organizirali su Joint Research Center (JRC) i Directorate General for Employment, Social Affairs and Inclusion (DG EMPL) s ciljem ažuriranja Digital Competence Framework for Citizens (DigComp). Stručnjaci su dali povratne informacije o predloženim promjenama, kao što su: struktura DigComp 3.0, revizije postojećih DigComp elemenata; prijedlog dodavanja UI kompetencija, Twin Transition te ishode učenja.

Zanimljivost: 2015. sam prvi put intenzivno radila na ishodima učenja, i eto devet godina kasnije sve što sam tad naučila dobro dođe. Inspirativno je biti dio ekipe koja radi na promjenama DigCompa.

 

Kolovoz 2024

Ljeto je meni uvijek radno jer volim mir i tišinu pa koristim priliku dok su svi na godišnjem i nema navale mailova i zahtjeva.  Ovo ljeto posvetila sam analiziranju EU regulativa i njihovog utjecaja na obrazovanje. Temeljito sam pročitala:

I analizirala postojeći i potencijalni utjecaj koje imaju na obrazovanje. Taj izvještaj dio je projekta DLIFE (Digital Legislation Implications for Education) koji provode Joint Research Centre (JRC) i Directorate General for Education, Youth, Sport and Culture (DG EAC).

Zanimljivost: Nisam nikad očekivala da će mi biti zanimljivo čitati pravne tekstove, ali eto pojavi se prilika i za takvo učenje.

Za projekt Agile EDU, European Schoolneta napisala sam drugu inačicu izvještaja Comparative Overview Report o načinima upotrebe podataka u obrazovanju europskih zemalja. Naučila sam puno o različitostima (centralizirani jug nasuprot decentraliziranog sjevernog pristupa sustavu obrazovanja), ali i o sličnostima (zaštita podataka, interoperabilnost, transparentnost) pristupa upotrebi podataka u obrazovanju.

Zanimljivost: Agile pristup započela sam u European Schoolnetu prvim izvještajem Artificial Intelligence Role in K12 u ciklusu Agile Collection of Information još 2021.

Srpanj 2024

Srpanj je počeo s dobrim vijestima – imenovana sam u stručnu radnu skupinu Europske Komisije Commission Expert Group for the development of guidelines on high-quality informatics (E03943). Prvi sastanak organiziran je online i bio posvećen međusobnom upoznavanju te razgovorima o predstojećim zadacima, tijekom našeg četrnaestomjesečnog mandata.

  • Pomoći Komisiji u vezi s provedbom postojećeg zakonodavstva, programa i politika Unije
  • Pomoći Komisiji u pripremi zakonodavnih prijedloga i političkih inicijativa
  • Pomoći Komisiji u:
    • (1) artikuliranju koherentnog razumijevanja visokokvalitetnog informatičkog obrazovanja među učenicima i nastavnicima;
    • (2) identificiranju i rješavanju zajedničkih izazova s ​​kojima se obrazovni sustavi suočavaju pri pružanju obrazovanja u informatika (tj. ocjenjivanje, obuka nastavnika i zapošljavanje, kvalitetan sadržaj, korisničko sučelje, itd.);
    • (3) podrška učiteljima i nastavnicima s pedagoškom stručnošću u području informatike.

Zanimljivost: 2021. godine prvi put sam se javila na poziv Europske komisije za stručnjake, tada je tema bila Umjetna inteligencija u obrazovanju. COMMISSION EXPERT GROUP ON ARTIFICIAL INTELLIGENCE (AI) AND DATA IN EDUCATION AND TRAINING (E03774) Uživala sam radeći sa stručnjacima iz cijele Europe, a kao rezultat objavljene su naše smjernice Ethical guidelines on the use of artificial intelligence and data in teaching and learning for educators..

Započela sam i novu suradnju na projektu DLIFE (Digital Legislation Implications for Education) koji provode Joint Research Centre (JRC) i Directorate General for Education, Youth, Sport and Culture (DG EAC).

Zanimljivost: Domino efekt funkcionira i za dobre stvari, zato je važno ulagati u ljude. Jedna od rečenica koju ponavljam na mojim predavanjima o umjetnoj inteligenciji je – odlučite tko/što zavrjeđuje vaše vrijeme.

European Commission’s Webinar and online course: Assessment within the era of Artificial Intelligence

Discover the latest advancements and current solutions while gaining insights into potential risks, pitfalls, and ethical considerations surrounding AI in evaluation. Be part of this vital conversation and make informed decisions in the assessment landscape.

Watch webinar recording

Download the PowerPoint presentation here

This webinar was part of the Assessment in the Age of AI online course which I also authored. The course aims to equip teachers with the necessary knowledge and tools to address these challenges and opportunities. It focuses on tackling issues such as bias and fairness, privacy and data security, automated feedback, validity and reliability of AI-based assessments, interpretation of AI-generated results, and maintaining a positive teacher-student relationship in the context of AI. By providing insights, examples, and discussions, the course empowers teachers to optimize the assessment process, enhance student learning outcomes, and navigate the intersection of assessment and AI in education responsibly and effectively.

More information is available on the European School Education Platform.

Conference on “Digital Education: Developments and Pedagogical Practices”

Ψηφιακή Εκπαίδευση: Εξελίξεις και Παιδαγωγικές Πρακτικές Cipar, June 8th 2023

Conference on “Digital Education: Developments and Pedagogical Practices”

Keynote AI in Education : Facts and Challenges

Speaker: Lidija Kralj

There are myths, promises, and challenges surrounding the use of artificial intelligence in education, so it is crucial to approach the topic with a balanced perspective. The current reality of AI in education is still in its early stages, with limited implementations and ongoing development. AI has the potential to enhance education, but it is not a substitute for human teachers. Ethical considerations must be addressed to ensure data privacy, personalization, and fairness. AI in education raises ethical questions such as the collection and exploitation of data, rights of the child, and human agency. Personalization of learning through AI creates worries is it guiding or limiting students’ educational experiences. By understanding the realities and challenges associated with AI in education, we can navigate its implementation more effectively and leverage its potential for the benefit of learners and educators alike.

Watch the recording

Watch the presentation

Fourth European Education Summit: The Next Decade of European Education

The European Education Summit is the annual flagship event of the European Education Area, the EU’s shared vision for a modern and inclusive European education and training sector fit to face the digital and green transitions.

Keynote speeches

Empowering youth: Teachers’ mission 

Speaker: Lidija Kralj, Senior Analyst, European Schoolnet

Watch the keynote speech

Watch the presentation

Razvijanje otpornosti u virtualnom svijetu

 

Svjesni smo da ne možemo biti 24 sata uz djecu, da djeca provode puno vremena ispred raznih zaslona (televizija, računalo, mobitel) te da su djeca u virtualnom svijetu bez nas odraslih (roditelja, staratelja, učitelja). Kako bismo ograničili utjecaj virtualnog svijeta, i vrijeme pred zaslonima, često oduzimamo djeci uređaje, nadajući se da smo time uspješno eliminirali problem. No, zapravo smo ga samo odgodili na par sati. Važno je da vrijeme provedeno pred zaslonom sagledamo s kvalitativnog aspekta, jer nije isto sudjelovati u komentiranju i raspravama na društvenim mrežama, igrati igre, učiti korištenjem multimedijskih sadržaja i igri ili samo pasivno sjediti pred zaslonom i promatrati što se na njemu odvija. Iz naše obrazovne perspektive, vrijeme provedeno u učenju korištenjem interaktivnih aplikacija je korisno, a pasivno sjedenje pred zaslonom baš i ne. Uz ovo mi se javila asocijacija na stare fore čitanja stripova zamaskiranih u udžbenike. Dakle, ipak pogledajte kakvo je to “učenje” koje vam, dijete servira i potrudite se da na zaslonima budu kvalitetni, primjereni sadržaji.

Isključivanjem interneta, oduzimanjem uređaja i ostalim kaznama nećemo naučiti dijete kako se treba ponašati u virtualnom svijetu ni kako da se njime koristi za svoj boljitak. Bez obzira koliko se vama ne sviđale društvene mreže one su tu već deset godina i vrijeme je da se na njih priviknemo jer nemaju namjeravaju nestati. Ključno pitanje na koje morate imati odgovor je: kako ćete osnažiti dijete da bude spremno za društvene mreže, odnosno cijeli virtualni svijet? Odgovor: vrlo slično kako ste ga osnažili za odlazak u vrtić, školu ili druženje u kvartu. Uz poneki moderni dodatak.

Potaknite djecu da u virtualnom svijetu budu pristojna, kreativna, suosjećajna, empatična, da pružaju podršku, pokažu svoje uspjehe i pohvale tuđe, podijele tugu i veselje, da pokažu svoje dobre strane, da se postave za sebe bez ugrožavanja drugih. Naravno da pritom trebaju biti svjesni i obraćati pažnju na činjenicu kako je sve što rade online lako dohvatljivo i vidljivo svima.
Sve to su nužne vještine u današnjem svijetu i briga nas odraslih je da djecu naučimo odgovornom i primjerenom korištenju interneta i svih drugih tehnologija.

Prije par godina pročitala sam članak Dr. Jodi Gold u kojem kao primjer na kojem možemo poučiti djecu o online prisutnosti navodi Kim Kardashian. Čudno, ali dobar primjer jer jasno pokazuje koja je cijena “pet minuta slave” i pogodan za raspravu s djecom koliko privatnog života vrijedi podijeliti na društvenim mrežama, zašto i uz koje posljedice (pozitivne i negativne).
No, nisu tu samo negativni aspekti. Želite li dobiti prestižan posao ili biti prepoznat kao stručnjak, važno je imati izvrstan online portfolio i nadzirati svoje digitalne tragove, koje današnja djeca ostavljaju od rane dobi. Kako se najbolje predstaviti online, kako svojim riječima i djelima potvrditi i argumentirati svoje digitalne tragove, kako biti promišljen pri dijeljenju – biti iskren, pokazati najbolje od sebe bez nepotrebnog izlaganja privatnog života javnosti. Sve to su vještine koje našoj djeci trebaju sad, jer kad za deset godina počnu tražiti posao bit će kasno za krpanje i glancanje digitalnog identiteta.

Dakle, pogledajte online profile i objave Kim Kardashian, Severine, ali i Ivice Puljaka, Antonije Blaće, Tomislava Bronzina, Arjane Blažić, Biljane Cerin, Jana Kerekeša, Sanje Polak pa razgovarajte s djecom.

Jedan od projekata koji se bave jačanjem otpornosti djece u virtualnom svijetu je međunarodni projekt ENABLE na kojem je partner i udruga “Suradnici u učenju”, a svi obrazovni sadržaji dostupni su vam na hrvatskom jeziku.
Članak Dr. Jodi Gold ” What Parents Can Learn About the Internet From Kim Kardashian“.

Obrazovanje nije otok sam za sebe

Obrazovanje je jedan od temelja društva, pomaže da društvo postane bolje, pomaže nam da odrastanjem postanemo bolji, pametniji, spretniji, otvoreniji, društveniji i odgovorniji ljudi. Obrazovanje nije otok sam za sebe, svatko od nas je dio sustava obrazovanja, svatko od nas utječe na njegov oblik, kvalitetu, učinkovitost i smislenost.  I zato ne pitaj kome školsko zvono zvoni; Tebi zvoni. Parafrazirajući Donnea skrećem vam pažnju da svi zajedno možemo učiniti da obrazovanje u Hrvatskoj bude bolje ili možemo ignorirati školsko zvono i pustiti da obrazovanje polako tone.

Krenimo od pretpostavke da ipak želimo bolje obrazovanje. Što bismo mogli učiniti?

Podrška obrazovanjuu

Hrvatski sustav obrazovanje najčešće nije dobro povezan s roditeljima i lokalnom zajednicom. Čitajući kako nizozemski roditelji uređuju učionice, pripremaju jela za razredne, svečane večere ili dežuraju pod odmorima zajedno s učiteljima pitam se koliko toga bi bilo izvedivo u našim školama. Zar su samo kod nas roditelji toliko prezaposleni da nemaju vremena za djecu, ili smatraju da su djeca i škole briga samo učitelja? Pružanjem podrške školi i učiteljima mogle bi se organizirati izvrsne međugeneracijske aktivnosti, roditelji i lokalna zajednica mogli bi svojim znanjima i vještinama pridonijeti kvaliteti obrazovanja jer svi zajedno znamo i možemo više nego jedan učitelj. Pritom bismo i djeci dali povratne informacije koliko se cijeni doprinos roditelja, baka i djedova, koliko je važna zajednica u kojoj živimo.

Sloboda učiteljima

Ukoliko s današnjim planom i programom želite odvojiti više vremena za, primjerice, financijsku pismenost morate pronaći kreativan način “krađe” sati od drugih tema jer nitko nije mislio da će ta tema biti aktualna i da će našim učenicima nužno trebati. Dobri učitelji uvijek nađu neke mogućnosti za ubacivanje novih sadržaja i metoda rada bez obzira na ono što piše u udžbenicima i planovima, ali bilo bi lijepo znati da imamo slobodu da to napravimo – da odaberemo dio sadržaja koji odgovara našim učenicima, izađemo izvan udžbeničkih okvira i radimo drugačije nego što su nas poučavali. Vjerujem da Cjelovita kurikularna reforma donosi ključne promjene u sadržajima i načinima poučavanja u našim školama te da će toliko željena sloboda uskoro biti na dohvatu svim učiteljima.

Nagraditi najbolje

Prosječnost nije na cijeni, ako želite izvrsne učenike trebate izvrsne učitelje, a njih ćete dobiti ako kontinuirano potičete i nagrađujete najbolje. Prema trenutačnom stanju, sustav obrazovanja nema načina nagrađivanja najboljih učitelja. Najvišu stepenicu “učitelj savjetnik” može se doseći za 11 godina i onda sljedećih tridesetak nema više napredovanja. Poprilično demotivirajuće za one koji uvijek žele naučiti više, raditi bolje, drugačije, slijediti suvremene trendove u obrazovanju. Čak štoviše, ubrzo završite u kategoriji “čudaka” jer većini nije jasno kako vas unutarnja motivacija može držati četrdeset godina na istom poslu, u istom statusu, s istom plaćom.

Cjeloživotno učenje nam je u opisu posla

Stručno usavršavanje učitelja postalo je luksuz, dostupan samo onima s dobrim vezama ili s financiranjem izvana. Učitelj više ne može niti jednom godišnje sudjelovati na seminaru na državnoj razini jer nema novaca za putne troškove. Naravno, i u tome su učitelji postali kreativni pa moljakaju za financiranje razne tvrtke, posežu za online usavršavanjem (sreća naša da su izmislili Internet), a i postaju sve vještiji u pisanju projektne dokumentacije kako bi dobili EU financiranje i bili na istoj razini kao kolege u Europi. Učitelji vole učiti, samo nam dajte kvalitetan sustav usavršavanja i bit ćemo još bolji.

Umrežavanje podiže kvalitetu

Uz sve dobrobiti koje nam je Internet donio, nažalost donio je i saznanje kolika je razlika između položaja učitelja, kurikuluma i stanja u školama u Hrvatskoj i ostalim zemljama Europske unije. Neke od tih razlika mogu se premostiti uključivanjem Hrvatske u EU obrazovne mreže, razmjenom informacija i povezivanjem s različitim institucijama koje vode brigu o obrazovanju. Zašto ne bismo i obrazovanjem postali dio EU i učili od najboljih?

Ili ćemo ipak biti otok, sam za sebe?

Hrvatska djeca su digitalno nepismena

Svi spominju digitalnu i informacijsku pismenost, slažu se da nam treba, ali digitalno opismenjavanje djece nije izgleda ničiji posao.

Digitalne kompetencije, informacijska i računalna pismenost, vještine 21. stoljeća često su spominjane fraze poželjnih kompetencija za uspješnost u obrazovanju i na današnjem tržištu rada. Digitalni urođenici su svugdje oko nas, oni kao znaju sve jer odrastaju uz tehnologije, a kad zaista provjerite njihove kompetencije rezultati su poražavajući. Nažalost, u Hrvatskoj su digitalna, informacijska i računalna pismenost već dugo vremena na sporednom kolosijeku. Očekujemo li da će djeca i mladi sami sebe opismeniti?

Opći dojam
Na uzorku od 427 dobrovoljnih sudionika ankete dobili smo rezultate o zastupljenosti Informatike u hrvatskim osnovnim školama. Na prvi pogled situacija i nije tako strašna, čak 70 % djece (u našem prigodnom uzorku) ima priliku usvajati digitalne kompetencije u okviru Informatike od 5. razreda osnovne škole. Ujedno to znači da tih 70 % djece do 11. godine dobije malo ili nimalo informacija o odgovornom korištenju interneta ili digitalnim tragovima koje su do tad već ostavili po virtualnom svijetu. Barem što se škole tiče, no možda su se za ta područja edukacije pobrinuli roditelji?

slika1Slika 1. Postoji li izborna nastava informatike u vašoj OŠ

slika2bSlika 2. Od kojeg razreda se provodi Informatika u vašoj OŠ, bilo kao izvannastavna aktivnost ili izborni predmet

Jesmo li prosječni?
Istraživanje računalne i informacijske pismenosti “The International Computer and Information Literacy Study” (ICILS), provela je IEA – International Association for the Evaluation of Educational Achievement, 2013. u 21 zemlji. U Hrvatskoj je to istraživanje obuhvatilo 3533 četrnaestogodišnjaka i 2736 učitelja iz 180 osnovnih škola. Prema prosječnim rezultatima, Hrvatska se našla na 14. mjestu.
Tijekom istraživanja provjeravala se pismenost učenika u četiri razine. Viša razina znači bolje kompetencije za korištenje IKT, kritičko promišljanje, kreativno stvaranje i zaštitu privatnosti. Dakle, veći broj učenika na višoj razini znak je kvalitete. Nažalost, čak 11 % hrvatskih učenika nije doseglo niti prvu razinu.

1. razina – osnovno korištenje datoteka, uređivanje teksta prema zadanim uputama, osnovne mogućnosti elektroničke komunikacije te prepoznavanje rizika zloporabe računala. 25 % naših učenika je na toj razini, a ICILS prosjek je 23 %
2. razina – osnovne vještine za pronalaženje informacija u jednostavnim elektroničkim izvorima, prema uputama mogu napraviti jednostavne kombinacije pronađenih informacija, teksta i slika, svjesni su važnosti pristupa elektroničkim informacijama i mogućih posljedica neželjenog pristupa informacijama. 42 % naših učenika, ICILS prosjek 38 %.
3. razina – mogu samostalno pronalaziti informacije, uređivati i stvarati digitalne sadržaje, odabiru prikladne izvore elektroničkih informacija te ih korištenjem različitih programa mogu kreativno dopuniti i preoblikovati, svjesni su da informacije mogu biti pristrane i nepouzdane. 21 % naših učenika, kao i prosjek ICILS.
4. razina – samostalno pronalaze i kritički procjenjuju informacije i proizvode, svjesni su ciljane publike i svrhe novog informacijskog proizvoda, da informacije mogu biti komercijalizirane i iskrivljene, razumiju mogućnosti i ograničenja korištenja tuđeg intelektualnog vlasništva. 1 % naših učenika, a ICILS prosjek je 2 %.

slika3Slika 3. Raspodjela hrvatskih učenika po razinama digitalne pismenosti, u postocima

Ukoliko se kanite utješiti našom prosječnošću, evo nekoliko usporedbi s boljima:

  •  Hrvatska ima na razinama 0 i 1, 36 %, a Češka samo 15 % učenika
  • od 21 države, njih 13 ima na 4. razini pismenosti od 2 do 5 % učenika, a mi imamo samo 1 %
  •  na razinama 3 i 4 imamo 22 % učenika, dok ih Kanada i Češka imaju 37 %.

Većina opisanih kompetencije nisu dio postojećeg kurikuluma Informatike u Hrvatskoj niti bilo kojeg drugog nastavnog predmeta, a četvrtu razinu treba doseći svaki učenik kako bi mogao aktivno i svjesno sudjelovati u današnjem svijetu.
Što nam treba?
Niti jedna od spomenutih razina ne govori o programiranju, robotici ili nekim složenijim zadacima na računalu. Dakle, radi se zaista o nužnoj pismenosti. Nedostupnost nastave Informatike i neostvarena međupredmetna tema Uporaba informacijsko-komunikacijske tehnologije dio su uzroka ovakvih loših rezultata naših učenika, ali i nezainteresiranost roditelja, javnosti i nepružanje podrške sustavu obrazovanja.
Europska komisija je 2013. objavila okvir za razvoj i razumijevanje digitalne kompetencije (DIGCOMP: A Framework for Developing and Understanding Digital Competence in Europe) u kojem je istaknuto pet područja koja digitalna kompetencija obuhvaća: informacije, komunikacije, stvaranje sadržaja, sigurnost i rješavanje problema. Čak je dostupna i tablica za samoprocjenu po razinama A, B i C za sva područja pa slobodno provjerite na kojoj ste razini. Razine digitalne pismenosti.
Evo što bi djeca, a i odrasli trebali znati i moći napraviti kako ne bi bili digitalno nepismeni:

  • Prepoznati, pronaći, spremiti, organizirati i analizirati digitalne informacije kritičko prosuđujući njihovu relevantnost i svrhu.
  • Učinkovito komunicirati u digitalnom okruženju, povezati se s drugima i surađivati korištenjem digitalnih alata. Biti odgovoran digitalni građanin, brinuti o svojim i tuđim digitalnim tragovima.
  • Stvarati i uređivati nove sadržaje, kreativno se izražavati kroz digitalne medije, obraćati pažnju na intelektualno vlasništvo, prava i dopuštenja. Znati kako podesiti programe, aplikacije i uređaje za svoje potrebe, razumjeti osnove programiranja.
  • Razumjeti sigurnosne rizike i mogućnosti zaštite, brinuti o svojim i tuđim osobnim podacima i zaštiti privatnosti, štititi se od elektroničkog nasilja i online prijevara. Biti svjestan utjecaja tehnologije na zdravlje ljudi i okolinu.
  • Informirano odlučivati o najprimjerenijim digitalnim alatima za određenu svrhu, rješavati konceptualne probleme, inovativno i kreativno koristiti tehnologiju.

Opisana područja, znanja, vještine i stavovi ne mogu se jednostavno preslikati u kurikulum jednog nastavnog predmeta. Problem je uočen, čak i izmjeren, postavljeni su ciljevi do kojih bismo trebali doći, sad nam još preostaje da se zaozbiljno primimo posla.
Kako bismo osposobili i pripremili djecu za korištenje tehnologije u sadašnjosti i budućnosti svi moramo raditi na njihovom digitalnom opismenjavanju ili možemo nastaviti kritizirati i slijegati ramenima. Odluka je na vama!

Izvori informacija: ICILS izvještaj bit.ly/ICILS2, Priopćenje za medije NCVVO bit.ly/ICILS-HR, dokument DIGCOMP bit.ly/digcomp1.

Novogodišnje odluke

CroatianZondleUz koje odluke ste zakoračili u novu 2015.? Imaju li veze s obrazovanjem?

Kako to obično ide s dolaskom nove godine, želimo započeti s nečim novim i nekom dobrom odlukom ostaviti trag tog novog početka.  Čitajući objave na društvenim mrežama, nekako mi se čini da je većina odlučila ići na dijetu ili napraviti neki drugi korak prema zdravijoj prehrani. No, tu i tamo pojavi se neka odluka o ostvarivanju obrazovnih ciljeva.

Tako sam ja u prosincu 2013. odlučila započeti 2014. sa Zondle 365 izazovom. Izazov je bio napraviti 365 kvizova koje mogu koristiti u nastavi. Ideja je bila napraviti svaki dan po jedan kviz, što ne zahtijeva puno vremena. Sve je dobro išlo na početku, najprije svaki dan po jedan kviz pa onda povremeno i zaliha kvizova za par dana, a onda su došle razne obaveze pa je bilo malo pauze i zaostataka koje sam nadoknadila tijekom ljeta i spremna zakoračila u jesen pa opet zapela i onda u prosincu odlučila da ne želim ostaviti taj posao nedovršen i napravila sve potrebne kvizove. Motivacija?, isključivo intrinzična jer me nitko nije tjerao ni nagrađivao. Pravi osjećaj uspjeha bio je kad sam u prosincu primijetila da sam napravila puni krug i da već imam kvizove koji mi trebaju, a napravila sam ih davno. Rezultat je da imam dovoljno interaktivnih kvizova za sve teme u matematici za 7. i 8. razred te uz njih još i teme za financijsku pismenost, državnu maturu, a i poneke na engleskom za međunarodne projekte.

Ovu godinu nisam započela takvim izazovom, ali sam razmišljala što bi mi mogao biti obrazovni cilj ove godine pa evo nekoliko mojih ideja.

Naučiti koristiti i primijeniti u obrazovanju neki novi računalni program ili online alat. Možda za izradu kvizova, praćenje ponašanja djece, za kreativno izražavanje, za snimanje i uređivanje sadržaja ili za pohranjivanje svih onih sitnica koje su nam potrebne za nastavu.

Poticati učeničku kreativnost pri korištenju raznih programa za stvaranje i dijeljenje obrazovnih sadržaja. Primjerice, omogućiti im da umjesto pisanih provjera znanja predaju komplete online sadržaja (e-udžbenike) na zadanu temu.

Koristiti s učenicima razne tehnike za kreativno izražavanje, koje su povezane sa sadržajima koje morate obraditi. Primjerice origami, animirane iluzije, modeliranje od raznih materijala, e-portfolio i slično.

Isprobati društvenu mrežu za obrazovanje zajedno s učenicima i pronaći mogućnosti za njeno korištenje u učenju i poučavanju. Društvene mreže za obrazovanje su Edmodo, eTwinning, a uskoro i Yammer na @skole.hr. Ne zaboravite najprije pribaviti potrebne pisane dozvole roditelja.

Napraviti jedan međunarodni projekt u kojeg su uključeni i učenici. Primjerice eTwinning projekt s nekom kratkom, prigodnom temom; možda vezano uz Dan planete Zemlje, Dan sigurnijeg interneta ili neki drugi događaj koji će omogućiti povezivanje među školama.

Isprobati neku suradničku metodu koju koriste učitelji iz nama “suprotnih” predmeta. Recimo matematičari isprobaju metodu rada koju koriste jezičari, razredna nastava neku metodu iz predmetne matematike i slično.

Raditi na osvješćivanju kolega o važnosti digitalnog identiteta i zaštite osobnih podataka, održavajući radionice i predavanja, ali i dajući savjete i upozoravajući na nepromišljene postupke koje su učinili.

Podijeliti s kolegama nešto novo što smo naučili, pokazati im konkretan primjer iz nastave i pomoći im ako ga i oni žele isprobati. Možda smo zaboravili da dijeljenjem i razmjenom znanja rastemo.

Podijeliti s javnošću barem jednu dobru priču iz svoje prakse. Zaista nema smisla da u medijima završavaju samo priče za Crnu kroniku. Napišite članak, dodajte mu nekoliko slika pa pošaljite lokalnim i nacionalnim medijima. Jednom će i oni obratiti pažnju na školstvo.

Ne morate krenuti s izazovom 365, može vaš cilj biti postavljen na deset, važan je osjećaj da ste napravili nešto novo, da ste narasli iznutra te da još uvijek možete pronaći izazove koji vas motiviraju da budete bolji u radu s djecom i kolegama.