Obrazovanje nije otok sam za sebe

Obrazovanje je jedan od temelja društva, pomaže da društvo postane bolje, pomaže nam da odrastanjem postanemo bolji, pametniji, spretniji, otvoreniji, društveniji i odgovorniji ljudi. Obrazovanje nije otok sam za sebe, svatko od nas je dio sustava obrazovanja, svatko od nas utječe na njegov oblik, kvalitetu, učinkovitost i smislenost.  I zato ne pitaj kome školsko zvono zvoni; Tebi zvoni. Parafrazirajući Donnea skrećem vam pažnju da svi zajedno možemo učiniti da obrazovanje u Hrvatskoj bude bolje ili možemo ignorirati školsko zvono i pustiti da obrazovanje polako tone.

Krenimo od pretpostavke da ipak želimo bolje obrazovanje. Što bismo mogli učiniti?

Podrška obrazovanjuu

Hrvatski sustav obrazovanje najčešće nije dobro povezan s roditeljima i lokalnom zajednicom. Čitajući kako nizozemski roditelji uređuju učionice, pripremaju jela za razredne, svečane večere ili dežuraju pod odmorima zajedno s učiteljima pitam se koliko toga bi bilo izvedivo u našim školama. Zar su samo kod nas roditelji toliko prezaposleni da nemaju vremena za djecu, ili smatraju da su djeca i škole briga samo učitelja? Pružanjem podrške školi i učiteljima mogle bi se organizirati izvrsne međugeneracijske aktivnosti, roditelji i lokalna zajednica mogli bi svojim znanjima i vještinama pridonijeti kvaliteti obrazovanja jer svi zajedno znamo i možemo više nego jedan učitelj. Pritom bismo i djeci dali povratne informacije koliko se cijeni doprinos roditelja, baka i djedova, koliko je važna zajednica u kojoj živimo.

Sloboda učiteljima

Ukoliko s današnjim planom i programom želite odvojiti više vremena za, primjerice, financijsku pismenost morate pronaći kreativan način “krađe” sati od drugih tema jer nitko nije mislio da će ta tema biti aktualna i da će našim učenicima nužno trebati. Dobri učitelji uvijek nađu neke mogućnosti za ubacivanje novih sadržaja i metoda rada bez obzira na ono što piše u udžbenicima i planovima, ali bilo bi lijepo znati da imamo slobodu da to napravimo – da odaberemo dio sadržaja koji odgovara našim učenicima, izađemo izvan udžbeničkih okvira i radimo drugačije nego što su nas poučavali. Vjerujem da Cjelovita kurikularna reforma donosi ključne promjene u sadržajima i načinima poučavanja u našim školama te da će toliko željena sloboda uskoro biti na dohvatu svim učiteljima.

Nagraditi najbolje

Prosječnost nije na cijeni, ako želite izvrsne učenike trebate izvrsne učitelje, a njih ćete dobiti ako kontinuirano potičete i nagrađujete najbolje. Prema trenutačnom stanju, sustav obrazovanja nema načina nagrađivanja najboljih učitelja. Najvišu stepenicu “učitelj savjetnik” može se doseći za 11 godina i onda sljedećih tridesetak nema više napredovanja. Poprilično demotivirajuće za one koji uvijek žele naučiti više, raditi bolje, drugačije, slijediti suvremene trendove u obrazovanju. Čak štoviše, ubrzo završite u kategoriji “čudaka” jer većini nije jasno kako vas unutarnja motivacija može držati četrdeset godina na istom poslu, u istom statusu, s istom plaćom.

Cjeloživotno učenje nam je u opisu posla

Stručno usavršavanje učitelja postalo je luksuz, dostupan samo onima s dobrim vezama ili s financiranjem izvana. Učitelj više ne može niti jednom godišnje sudjelovati na seminaru na državnoj razini jer nema novaca za putne troškove. Naravno, i u tome su učitelji postali kreativni pa moljakaju za financiranje razne tvrtke, posežu za online usavršavanjem (sreća naša da su izmislili Internet), a i postaju sve vještiji u pisanju projektne dokumentacije kako bi dobili EU financiranje i bili na istoj razini kao kolege u Europi. Učitelji vole učiti, samo nam dajte kvalitetan sustav usavršavanja i bit ćemo još bolji.

Umrežavanje podiže kvalitetu

Uz sve dobrobiti koje nam je Internet donio, nažalost donio je i saznanje kolika je razlika između položaja učitelja, kurikuluma i stanja u školama u Hrvatskoj i ostalim zemljama Europske unije. Neke od tih razlika mogu se premostiti uključivanjem Hrvatske u EU obrazovne mreže, razmjenom informacija i povezivanjem s različitim institucijama koje vode brigu o obrazovanju. Zašto ne bismo i obrazovanjem postali dio EU i učili od najboljih?

Ili ćemo ipak biti otok, sam za sebe?

Hrvatska djeca su digitalno nepismena

Svi spominju digitalnu i informacijsku pismenost, slažu se da nam treba, ali digitalno opismenjavanje djece nije izgleda ničiji posao.

Digitalne kompetencije, informacijska i računalna pismenost, vještine 21. stoljeća često su spominjane fraze poželjnih kompetencija za uspješnost u obrazovanju i na današnjem tržištu rada. Digitalni urođenici su svugdje oko nas, oni kao znaju sve jer odrastaju uz tehnologije, a kad zaista provjerite njihove kompetencije rezultati su poražavajući. Nažalost, u Hrvatskoj su digitalna, informacijska i računalna pismenost već dugo vremena na sporednom kolosijeku. Očekujemo li da će djeca i mladi sami sebe opismeniti?

Opći dojam
Na uzorku od 427 dobrovoljnih sudionika ankete dobili smo rezultate o zastupljenosti Informatike u hrvatskim osnovnim školama. Na prvi pogled situacija i nije tako strašna, čak 70 % djece (u našem prigodnom uzorku) ima priliku usvajati digitalne kompetencije u okviru Informatike od 5. razreda osnovne škole. Ujedno to znači da tih 70 % djece do 11. godine dobije malo ili nimalo informacija o odgovornom korištenju interneta ili digitalnim tragovima koje su do tad već ostavili po virtualnom svijetu. Barem što se škole tiče, no možda su se za ta područja edukacije pobrinuli roditelji?

slika1Slika 1. Postoji li izborna nastava informatike u vašoj OŠ

slika2bSlika 2. Od kojeg razreda se provodi Informatika u vašoj OŠ, bilo kao izvannastavna aktivnost ili izborni predmet

Jesmo li prosječni?
Istraživanje računalne i informacijske pismenosti “The International Computer and Information Literacy Study” (ICILS), provela je IEA – International Association for the Evaluation of Educational Achievement, 2013. u 21 zemlji. U Hrvatskoj je to istraživanje obuhvatilo 3533 četrnaestogodišnjaka i 2736 učitelja iz 180 osnovnih škola. Prema prosječnim rezultatima, Hrvatska se našla na 14. mjestu.
Tijekom istraživanja provjeravala se pismenost učenika u četiri razine. Viša razina znači bolje kompetencije za korištenje IKT, kritičko promišljanje, kreativno stvaranje i zaštitu privatnosti. Dakle, veći broj učenika na višoj razini znak je kvalitete. Nažalost, čak 11 % hrvatskih učenika nije doseglo niti prvu razinu.

1. razina – osnovno korištenje datoteka, uređivanje teksta prema zadanim uputama, osnovne mogućnosti elektroničke komunikacije te prepoznavanje rizika zloporabe računala. 25 % naših učenika je na toj razini, a ICILS prosjek je 23 %
2. razina – osnovne vještine za pronalaženje informacija u jednostavnim elektroničkim izvorima, prema uputama mogu napraviti jednostavne kombinacije pronađenih informacija, teksta i slika, svjesni su važnosti pristupa elektroničkim informacijama i mogućih posljedica neželjenog pristupa informacijama. 42 % naših učenika, ICILS prosjek 38 %.
3. razina – mogu samostalno pronalaziti informacije, uređivati i stvarati digitalne sadržaje, odabiru prikladne izvore elektroničkih informacija te ih korištenjem različitih programa mogu kreativno dopuniti i preoblikovati, svjesni su da informacije mogu biti pristrane i nepouzdane. 21 % naših učenika, kao i prosjek ICILS.
4. razina – samostalno pronalaze i kritički procjenjuju informacije i proizvode, svjesni su ciljane publike i svrhe novog informacijskog proizvoda, da informacije mogu biti komercijalizirane i iskrivljene, razumiju mogućnosti i ograničenja korištenja tuđeg intelektualnog vlasništva. 1 % naših učenika, a ICILS prosjek je 2 %.

slika3Slika 3. Raspodjela hrvatskih učenika po razinama digitalne pismenosti, u postocima

Ukoliko se kanite utješiti našom prosječnošću, evo nekoliko usporedbi s boljima:

  •  Hrvatska ima na razinama 0 i 1, 36 %, a Češka samo 15 % učenika
  • od 21 države, njih 13 ima na 4. razini pismenosti od 2 do 5 % učenika, a mi imamo samo 1 %
  •  na razinama 3 i 4 imamo 22 % učenika, dok ih Kanada i Češka imaju 37 %.

Većina opisanih kompetencije nisu dio postojećeg kurikuluma Informatike u Hrvatskoj niti bilo kojeg drugog nastavnog predmeta, a četvrtu razinu treba doseći svaki učenik kako bi mogao aktivno i svjesno sudjelovati u današnjem svijetu.
Što nam treba?
Niti jedna od spomenutih razina ne govori o programiranju, robotici ili nekim složenijim zadacima na računalu. Dakle, radi se zaista o nužnoj pismenosti. Nedostupnost nastave Informatike i neostvarena međupredmetna tema Uporaba informacijsko-komunikacijske tehnologije dio su uzroka ovakvih loših rezultata naših učenika, ali i nezainteresiranost roditelja, javnosti i nepružanje podrške sustavu obrazovanja.
Europska komisija je 2013. objavila okvir za razvoj i razumijevanje digitalne kompetencije (DIGCOMP: A Framework for Developing and Understanding Digital Competence in Europe) u kojem je istaknuto pet područja koja digitalna kompetencija obuhvaća: informacije, komunikacije, stvaranje sadržaja, sigurnost i rješavanje problema. Čak je dostupna i tablica za samoprocjenu po razinama A, B i C za sva područja pa slobodno provjerite na kojoj ste razini. Razine digitalne pismenosti.
Evo što bi djeca, a i odrasli trebali znati i moći napraviti kako ne bi bili digitalno nepismeni:

  • Prepoznati, pronaći, spremiti, organizirati i analizirati digitalne informacije kritičko prosuđujući njihovu relevantnost i svrhu.
  • Učinkovito komunicirati u digitalnom okruženju, povezati se s drugima i surađivati korištenjem digitalnih alata. Biti odgovoran digitalni građanin, brinuti o svojim i tuđim digitalnim tragovima.
  • Stvarati i uređivati nove sadržaje, kreativno se izražavati kroz digitalne medije, obraćati pažnju na intelektualno vlasništvo, prava i dopuštenja. Znati kako podesiti programe, aplikacije i uređaje za svoje potrebe, razumjeti osnove programiranja.
  • Razumjeti sigurnosne rizike i mogućnosti zaštite, brinuti o svojim i tuđim osobnim podacima i zaštiti privatnosti, štititi se od elektroničkog nasilja i online prijevara. Biti svjestan utjecaja tehnologije na zdravlje ljudi i okolinu.
  • Informirano odlučivati o najprimjerenijim digitalnim alatima za određenu svrhu, rješavati konceptualne probleme, inovativno i kreativno koristiti tehnologiju.

Opisana područja, znanja, vještine i stavovi ne mogu se jednostavno preslikati u kurikulum jednog nastavnog predmeta. Problem je uočen, čak i izmjeren, postavljeni su ciljevi do kojih bismo trebali doći, sad nam još preostaje da se zaozbiljno primimo posla.
Kako bismo osposobili i pripremili djecu za korištenje tehnologije u sadašnjosti i budućnosti svi moramo raditi na njihovom digitalnom opismenjavanju ili možemo nastaviti kritizirati i slijegati ramenima. Odluka je na vama!

Izvori informacija: ICILS izvještaj bit.ly/ICILS2, Priopćenje za medije NCVVO bit.ly/ICILS-HR, dokument DIGCOMP bit.ly/digcomp1.

Novogodišnje odluke

CroatianZondleUz koje odluke ste zakoračili u novu 2015.? Imaju li veze s obrazovanjem?

Kako to obično ide s dolaskom nove godine, želimo započeti s nečim novim i nekom dobrom odlukom ostaviti trag tog novog početka.  Čitajući objave na društvenim mrežama, nekako mi se čini da je većina odlučila ići na dijetu ili napraviti neki drugi korak prema zdravijoj prehrani. No, tu i tamo pojavi se neka odluka o ostvarivanju obrazovnih ciljeva.

Tako sam ja u prosincu 2013. odlučila započeti 2014. sa Zondle 365 izazovom. Izazov je bio napraviti 365 kvizova koje mogu koristiti u nastavi. Ideja je bila napraviti svaki dan po jedan kviz, što ne zahtijeva puno vremena. Sve je dobro išlo na početku, najprije svaki dan po jedan kviz pa onda povremeno i zaliha kvizova za par dana, a onda su došle razne obaveze pa je bilo malo pauze i zaostataka koje sam nadoknadila tijekom ljeta i spremna zakoračila u jesen pa opet zapela i onda u prosincu odlučila da ne želim ostaviti taj posao nedovršen i napravila sve potrebne kvizove. Motivacija?, isključivo intrinzična jer me nitko nije tjerao ni nagrađivao. Pravi osjećaj uspjeha bio je kad sam u prosincu primijetila da sam napravila puni krug i da već imam kvizove koji mi trebaju, a napravila sam ih davno. Rezultat je da imam dovoljno interaktivnih kvizova za sve teme u matematici za 7. i 8. razred te uz njih još i teme za financijsku pismenost, državnu maturu, a i poneke na engleskom za međunarodne projekte.

Ovu godinu nisam započela takvim izazovom, ali sam razmišljala što bi mi mogao biti obrazovni cilj ove godine pa evo nekoliko mojih ideja.

Naučiti koristiti i primijeniti u obrazovanju neki novi računalni program ili online alat. Možda za izradu kvizova, praćenje ponašanja djece, za kreativno izražavanje, za snimanje i uređivanje sadržaja ili za pohranjivanje svih onih sitnica koje su nam potrebne za nastavu.

Poticati učeničku kreativnost pri korištenju raznih programa za stvaranje i dijeljenje obrazovnih sadržaja. Primjerice, omogućiti im da umjesto pisanih provjera znanja predaju komplete online sadržaja (e-udžbenike) na zadanu temu.

Koristiti s učenicima razne tehnike za kreativno izražavanje, koje su povezane sa sadržajima koje morate obraditi. Primjerice origami, animirane iluzije, modeliranje od raznih materijala, e-portfolio i slično.

Isprobati društvenu mrežu za obrazovanje zajedno s učenicima i pronaći mogućnosti za njeno korištenje u učenju i poučavanju. Društvene mreže za obrazovanje su Edmodo, eTwinning, a uskoro i Yammer na @skole.hr. Ne zaboravite najprije pribaviti potrebne pisane dozvole roditelja.

Napraviti jedan međunarodni projekt u kojeg su uključeni i učenici. Primjerice eTwinning projekt s nekom kratkom, prigodnom temom; možda vezano uz Dan planete Zemlje, Dan sigurnijeg interneta ili neki drugi događaj koji će omogućiti povezivanje među školama.

Isprobati neku suradničku metodu koju koriste učitelji iz nama “suprotnih” predmeta. Recimo matematičari isprobaju metodu rada koju koriste jezičari, razredna nastava neku metodu iz predmetne matematike i slično.

Raditi na osvješćivanju kolega o važnosti digitalnog identiteta i zaštite osobnih podataka, održavajući radionice i predavanja, ali i dajući savjete i upozoravajući na nepromišljene postupke koje su učinili.

Podijeliti s kolegama nešto novo što smo naučili, pokazati im konkretan primjer iz nastave i pomoći im ako ga i oni žele isprobati. Možda smo zaboravili da dijeljenjem i razmjenom znanja rastemo.

Podijeliti s javnošću barem jednu dobru priču iz svoje prakse. Zaista nema smisla da u medijima završavaju samo priče za Crnu kroniku. Napišite članak, dodajte mu nekoliko slika pa pošaljite lokalnim i nacionalnim medijima. Jednom će i oni obratiti pažnju na školstvo.

Ne morate krenuti s izazovom 365, može vaš cilj biti postavljen na deset, važan je osjećaj da ste napravili nešto novo, da ste narasli iznutra te da još uvijek možete pronaći izazove koji vas motiviraju da budete bolji u radu s djecom i kolegama.

Čitate li uvjete korištenja?

Uzbuna na internetu  povodom nove Facebook mobilne aplikacije Messenger skrenula je pažnju na uvjete korištenja kojima kompanijama dozvoljavate da kopaju po vašim adresarima, prodaju vaše popise e-mail adresa kome god žele (a što mislite odakle spamerima vaš e-mail?), snimaju vaše razgovore i koriste online pohranu,  kameru i ostale mogućnosti vaših mobilnih uređaja na načine koji odgovaraju njihovim potrebama i željama.

Neke od programa i aplikacija za koje ste prihvatili uvjete korištenja, zaista ne morate imati. Možete li živjeti bez FB Messengera – pa naravno da možete. Postoje li još neki programi vam daju mogućnost online razgovora – postoje, i kakvi su njihovi uvjeti korištenja?
U današnjem informatičkom svijetu zaista imate na raspolaganju milijune aplikacija za komunikaciju i sami možete odabrati što želite.

A što mislite zašto su kompanije postale toliko bahate u zahtjevima za našim podacima, dokumentima, autorskim pravima? Zato jer svi klikate na Dalje bez razmišljanja i prihvaćate bez pogovora, samo da biste bili u trendu novom aplikacijom – Glupost. Naša naravno, kompanije su ju samo pametno iskoristile

Zato ponovno (ili po prvi put) dobro pogledajte uvjete korištenja za Facebook, Google i ostale programe koje svakodnevno koristite.

Posljedice za vas, ali i za sve koji s vama imaju veze

Dok cijela priča relativno dobro funkcionira dok se radi o vama osobno i dokumentima koje ste vi napravili i stavili na internet, stvar se komplicira ukoliko ste usput “usosili” prijatelje, kolege, suradnike ili možda djecu.

E tu bi se mogli naći čak i s krive strane zakona jer ste upravo javno objavili tuđe osobne podatke za koje možda nemate dozvolu dijeljenja

Jeste li sigurni da je vaša prijateljica dozvolila da fotografije s ljetovanja stavite u svoje mape na Google Driveu ili albume na Facebooku, kakva će biti njena reakcija kad svoju fotografiju nađe u nekom časopisu jer ste, naime vi dali Googleu i Facebooku prava na objavu tih fotografija.

Razmislite li prije nego li omogućite sinkronizaciju i prenošenje fotografija s vašeg mobitela u oblak? A što ste vi mislili da se slike samo tako pojave na internetu? Ne, ne svi mi internetski korisnici pridonosimo bogatstvu kompanija našim riječima, slikama i djelima.

I dok sve gore navedeno ovisi o vašoj zdravoj pameti i savjesti u nastavku ipak idem u svijet obrazovanja.

Posljedice za učenike i roditelje

Baš sam se razveselila kad sam na stranici s recenzijama obrazovnih aplikacija Teachers First uz uobičajene komentare o tehničkim zahtjevima, mogućnostima korištenja u razredu uočila i jasne napomene o podacima koje te aplikacije dijele, o načinima registriranja učenika za njihovo korištenje te savjete kad treba tražiti dozvole roditelja za korištenje tih aplikacija.

Pogledajte na primjer kako je opisan program WeJIT.

O da, u SAD-u i Velikoj Britaniji naveliko paze na takve “sitnice”, a kod nas? Baš i ne. Nažalost još uvijek me kolege blijedo pogledaju kad ih pitam jesu li pročitali uvjete korištenja programa, jesu li provjerili što se radi s dječjim osobnim podacima (a to  su i njihovi radovi na tim programima), jesu li tražili suglasnost učiteljskog vijeća za korištenje neke aplikacije u školi , odobrenje roditelja za učenike?

Ne? E pa nastavite tako i čekajte da se pojavi neki osviješteni roditelj koji će vam opravdano zagorčati život, a ako ste loše sreće potegnut će tužbu prema Kaznenom zakonu – Povreda privatnosti djeteta. Ne zaboravite da su po hrvatskim zakonima djeca do 18 godina.

Nadam se da ste napokon odlučili pročitati s razumijevanjem uvjete korištenja i saznati što vi to zapravo potpisujete na internetu.

Facebook Izjava o pravima i ovlaštenjima, evo samo par primjera, a ostalo pročitajte sami:

2. Dijeljenje sadržaja i informacija s drugima

dajete nam neisključivu, prenosivu licencu za korištenje bilo kakvog IP sadržaja koji objavite na usluzi Facebook i sadržaja koji je povezan s uslugom Facebook, s pravom podlicenciranja i bez naplate naknada za intelektualno vlasništvo, valjanu širom svijeta (IP licenca).

17. Posebne odredbe koje se odnose na korisnike izvan Sjedinjenih Američkih Država

Slažete se s prijenosom vaših osobnih podataka i obradom tih podataka u Sjedinjenim Američkim Državama.

Google Privatnost i uvjeti, par primjera:

Vaš sadržaj na našim Uslugama

Kad prenesete, predate, pohranite, pošaljete ili primite sadržaj na naše Usluge ili putem njih, Googleu (i onima s kojima radimo) dajete licencu za cijeli svijet koja omogućuje upotrebu, hosting, pohranjivanje, umnožavanje, izmjenu, stvaranje izvedenih radova (primjerice sadržaj nastao prevođenjem, adaptacijama ili drugim promjenama koje vršimo kako bi vaš sadržaj bio bolje prilagođen našim Uslugama), komunikaciju, objavljivanje, javno izvođenje i distribuciju tog sadržaja. Prava koja dajete u ovoj licenci namijenjena su za ograničene svrhe rada, promocije i poboljšanja naših Usluga i za razvoj novih usluga. Ta licenca nastavlja važiti čak i ako prestanete upotrebljavati naše Usluge.

Informacije koje dijelimo – Za vanjsku obradu

Osobne informacije pružamo našim afilijacijama ili pouzdanim tvrtkama ili osobama kako bi ih za nas obradile na temelju naših uputa i u skladu s našim Pravilima o privatnosti i svim ostalim odgovarajućim mjerama o povjerljivosti i sigurnosti.