Obrazovanje je jedan od temelja društva, pomaže da društvo postane bolje, pomaže nam da odrastanjem postanemo bolji, pametniji, spretniji, otvoreniji, društveniji i odgovorniji ljudi. Obrazovanje nije otok sam za sebe, svatko od nas je dio sustava obrazovanja, svatko od nas utječe na njegov oblik, kvalitetu, učinkovitost i smislenost. I zato ne pitaj kome školsko zvono zvoni; Tebi zvoni. Parafrazirajući Donnea skrećem vam pažnju da svi zajedno možemo učiniti da obrazovanje u Hrvatskoj bude bolje ili možemo ignorirati školsko zvono i pustiti da obrazovanje polako tone.
Krenimo od pretpostavke da ipak želimo bolje obrazovanje. Što bismo mogli učiniti?
Podrška obrazovanjuu
Hrvatski sustav obrazovanje najčešće nije dobro povezan s roditeljima i lokalnom zajednicom. Čitajući kako nizozemski roditelji uređuju učionice, pripremaju jela za razredne, svečane večere ili dežuraju pod odmorima zajedno s učiteljima pitam se koliko toga bi bilo izvedivo u našim školama. Zar su samo kod nas roditelji toliko prezaposleni da nemaju vremena za djecu, ili smatraju da su djeca i škole briga samo učitelja? Pružanjem podrške školi i učiteljima mogle bi se organizirati izvrsne međugeneracijske aktivnosti, roditelji i lokalna zajednica mogli bi svojim znanjima i vještinama pridonijeti kvaliteti obrazovanja jer svi zajedno znamo i možemo više nego jedan učitelj. Pritom bismo i djeci dali povratne informacije koliko se cijeni doprinos roditelja, baka i djedova, koliko je važna zajednica u kojoj živimo.
Sloboda učiteljima
Ukoliko s današnjim planom i programom želite odvojiti više vremena za, primjerice, financijsku pismenost morate pronaći kreativan način “krađe” sati od drugih tema jer nitko nije mislio da će ta tema biti aktualna i da će našim učenicima nužno trebati. Dobri učitelji uvijek nađu neke mogućnosti za ubacivanje novih sadržaja i metoda rada bez obzira na ono što piše u udžbenicima i planovima, ali bilo bi lijepo znati da imamo slobodu da to napravimo – da odaberemo dio sadržaja koji odgovara našim učenicima, izađemo izvan udžbeničkih okvira i radimo drugačije nego što su nas poučavali. Vjerujem da Cjelovita kurikularna reforma donosi ključne promjene u sadržajima i načinima poučavanja u našim školama te da će toliko željena sloboda uskoro biti na dohvatu svim učiteljima.
Nagraditi najbolje
Prosječnost nije na cijeni, ako želite izvrsne učenike trebate izvrsne učitelje, a njih ćete dobiti ako kontinuirano potičete i nagrađujete najbolje. Prema trenutačnom stanju, sustav obrazovanja nema načina nagrađivanja najboljih učitelja. Najvišu stepenicu “učitelj savjetnik” može se doseći za 11 godina i onda sljedećih tridesetak nema više napredovanja. Poprilično demotivirajuće za one koji uvijek žele naučiti više, raditi bolje, drugačije, slijediti suvremene trendove u obrazovanju. Čak štoviše, ubrzo završite u kategoriji “čudaka” jer većini nije jasno kako vas unutarnja motivacija može držati četrdeset godina na istom poslu, u istom statusu, s istom plaćom.
Cjeloživotno učenje nam je u opisu posla
Stručno usavršavanje učitelja postalo je luksuz, dostupan samo onima s dobrim vezama ili s financiranjem izvana. Učitelj više ne može niti jednom godišnje sudjelovati na seminaru na državnoj razini jer nema novaca za putne troškove. Naravno, i u tome su učitelji postali kreativni pa moljakaju za financiranje razne tvrtke, posežu za online usavršavanjem (sreća naša da su izmislili Internet), a i postaju sve vještiji u pisanju projektne dokumentacije kako bi dobili EU financiranje i bili na istoj razini kao kolege u Europi. Učitelji vole učiti, samo nam dajte kvalitetan sustav usavršavanja i bit ćemo još bolji.
Umrežavanje podiže kvalitetu
Uz sve dobrobiti koje nam je Internet donio, nažalost donio je i saznanje kolika je razlika između položaja učitelja, kurikuluma i stanja u školama u Hrvatskoj i ostalim zemljama Europske unije. Neke od tih razlika mogu se premostiti uključivanjem Hrvatske u EU obrazovne mreže, razmjenom informacija i povezivanjem s različitim institucijama koje vode brigu o obrazovanju. Zašto ne bismo i obrazovanjem postali dio EU i učili od najboljih?
Ili ćemo ipak biti otok, sam za sebe?