Svjesni smo da ne možemo biti 24 sata uz djecu, da djeca provode puno vremena ispred raznih zaslona (televizija, računalo, mobitel) te da su djeca u virtualnom svijetu bez nas odraslih (roditelja, staratelja, učitelja). Kako bismo ograničili utjecaj virtualnog svijeta, i vrijeme pred zaslonima, često oduzimamo djeci uređaje, nadajući se da smo time uspješno eliminirali problem. No, zapravo smo ga samo odgodili na par sati. Važno je da vrijeme provedeno pred zaslonom sagledamo s kvalitativnog aspekta, jer nije isto sudjelovati u komentiranju i raspravama na društvenim mrežama, igrati igre, učiti korištenjem multimedijskih sadržaja i igri ili samo pasivno sjediti pred zaslonom i promatrati što se na njemu odvija. Iz naše obrazovne perspektive, vrijeme provedeno u učenju korištenjem interaktivnih aplikacija je korisno, a pasivno sjedenje pred zaslonom baš i ne. Uz ovo mi se javila asocijacija na stare fore čitanja stripova zamaskiranih u udžbenike. Dakle, ipak pogledajte kakvo je to “učenje” koje vam, dijete servira i potrudite se da na zaslonima budu kvalitetni, primjereni sadržaji.

Isključivanjem interneta, oduzimanjem uređaja i ostalim kaznama nećemo naučiti dijete kako se treba ponašati u virtualnom svijetu ni kako da se njime koristi za svoj boljitak. Bez obzira koliko se vama ne sviđale društvene mreže one su tu već deset godina i vrijeme je da se na njih priviknemo jer nemaju namjeravaju nestati. Ključno pitanje na koje morate imati odgovor je: kako ćete osnažiti dijete da bude spremno za društvene mreže, odnosno cijeli virtualni svijet? Odgovor: vrlo slično kako ste ga osnažili za odlazak u vrtić, školu ili druženje u kvartu. Uz poneki moderni dodatak.

Potaknite djecu da u virtualnom svijetu budu pristojna, kreativna, suosjećajna, empatična, da pružaju podršku, pokažu svoje uspjehe i pohvale tuđe, podijele tugu i veselje, da pokažu svoje dobre strane, da se postave za sebe bez ugrožavanja drugih. Naravno da pritom trebaju biti svjesni i obraćati pažnju na činjenicu kako je sve što rade online lako dohvatljivo i vidljivo svima.
Sve to su nužne vještine u današnjem svijetu i briga nas odraslih je da djecu naučimo odgovornom i primjerenom korištenju interneta i svih drugih tehnologija.

Prije par godina pročitala sam članak Dr. Jodi Gold u kojem kao primjer na kojem možemo poučiti djecu o online prisutnosti navodi Kim Kardashian. Čudno, ali dobar primjer jer jasno pokazuje koja je cijena “pet minuta slave” i pogodan za raspravu s djecom koliko privatnog života vrijedi podijeliti na društvenim mrežama, zašto i uz koje posljedice (pozitivne i negativne).
No, nisu tu samo negativni aspekti. Želite li dobiti prestižan posao ili biti prepoznat kao stručnjak, važno je imati izvrstan online portfolio i nadzirati svoje digitalne tragove, koje današnja djeca ostavljaju od rane dobi. Kako se najbolje predstaviti online, kako svojim riječima i djelima potvrditi i argumentirati svoje digitalne tragove, kako biti promišljen pri dijeljenju – biti iskren, pokazati najbolje od sebe bez nepotrebnog izlaganja privatnog života javnosti. Sve to su vještine koje našoj djeci trebaju sad, jer kad za deset godina počnu tražiti posao bit će kasno za krpanje i glancanje digitalnog identiteta.

Dakle, pogledajte online profile i objave Kim Kardashian, Severine, ali i Ivice Puljaka, Antonije Blaće, Tomislava Bronzina, Arjane Blažić, Biljane Cerin, Jana Kerekeša, Sanje Polak pa razgovarajte s djecom.

Jedan od projekata koji se bave jačanjem otpornosti djece u virtualnom svijetu je međunarodni projekt ENABLE na kojem je partner i udruga “Suradnici u učenju”, a svi obrazovni sadržaji dostupni su vam na hrvatskom jeziku.
Članak Dr. Jodi Gold ” What Parents Can Learn About the Internet From Kim Kardashian“.