Arhiva kategorije: bonton

Jasno i glasno, NE govoru mržnje, DA govoru podrške

Objavljeno autor

Reagirate li na uvredljive poruke na društvenim mrežama ili u reklamama?

Nekad davno jedna kolegica mi je rekla: “pa ne smiješ učenike hvaliti, pokvarit’ će se”. Pamtim tu rečenicu i uporno je kršim, a zašto ne bih?
Kolegica koja je neko vrijeme živjela u SAD-u prepričala je događaj kako je trčeći po nasipu dobacila, drugom trkaču kojemu je malo teže išlo: “Dobro vam ide, možete vi to”, a on skoro pao od šoka što je čuo pozitivan komentar, umjesto ismijavanja. Kaže ona, takvo je ohrabrivanje u SAD-u uobičajeno, a ja se pitam, ne bismo li uz sve novotarije mogli od njih uvesti i malo pozitivnog ohrabrivanja?

Cijela priča naravno preselila se i na društvene mreže, gdje se češće naiđe na negativan komentar, nego na pohvalu i ohrabrenje. Česte su situacije u kojima netko postavi pitanje, a druga osoba umjesto da odgovori na pitanje i pomogne, počne kritizirati početnu poruku zbog pravopisa, terminologije ili zato što prva osoba ima krivu frizuru na profilnoj slici. Nažalost, ovo nije karikirani nego stvarni primjer.
Ili pogledajte nove reklame HT-a, malo starije VIP-ove ili od Erste banke. Zar se ne mogu pohvaliti novim uslugama bez da istovremeno nekog ne ismijavaju i vrijeđaju?

Bezobrazni komentari, vrijeđanje i ismijavanje siguran su put prema govoru mržnje i diskriminaciji. A što mi odrasli činimo kako bismo to spriječili? Najčešće ništa, umjesto da jasno i glasno reagiramo kad je netko izložen govoru mržnje.

Pristojno ponašanje, ljubazno ophođenje i pozitivna komunikacija kreću od obitelji, a nadograđuju se u školi, u društvu i na poslu. Očito smo dosegli “stepenicu u razvoju” kad moramo ponovno naučiti kako razgovarati i komunicirati bez vrijeđanja, nasilja i kritiziranja. Kao i sve ostale vještine i ta traži ustrajnost, vježbanje te svakodnevno primjenjivanje u različitim situacijama.

Evo nekoliko primjera kako biste to mogli napraviti u svom razredu:

  • Memento prijateljstva – predivan eTwinning projekt 90 učiteljica i učitelja iz četiri države mementoprijateljstva.weebly.com. Pogledajte aktivnosti koje su proveli i primijenite u svom razredu.
  • Pokaži što znaš – učenici u timu rješavaju postavljene zadatke, a nakon toga imaju 3 minute za predstavljanje rezultata. Cijeli razred komentira i ocjenjuje predstavljanje. Pozitivni komentari obavezni.
  • Suradničko pisanje bloga – svi članovi tima pišu blog o određenoj temi te komentiraju i potiču jedni druge na pisanje.
  • Kritičko procjenjivanje reklama – učenici odaberu neku reklamu, pokažu je pred razredom i vode o njoj raspravu kako bi razotkrili diskriminacijske poruke.
  • Reci to lijepo – analiziranje članaka ili intervjua iz medija, označavanje kršenja ljudskih prava, diskriminacije ili govora mržnje te zatim preoblikovanje u pozitivne i poticajne izjave.
  • Pohvali se – učenici snimaju video poruku, izrađuju multimedijski rad ili pričaju o nečemu u čemu su dobri (geniushour.com).
  • Pošalji dobru poruku – igra kao pokvareni telefon, ali s ciljem da osoba koja je zadnja dobije poruku s puno pohvala. Može i online inačica.
  • Najprije pohvala – učenici trebaju ocijeniti i komentirati radove svojih vršnjaka. Uz provjeru točnosti rješenja obavezno trebaju obratiti pažnju na dijelove koji su dobri i koje mogu pohvaliti.

Imala sam priliku vidjeti kako mali englezi i amerikanci s ponosom i samopouzdanjem pokazuju svoje radove objašnjavajući što su i kako napravili. Nažalost naši učenici to ne znaju raditi jer ih nikad nismo tome učili, niti im dali priliku. Najčešće snuždeno gledaju u papir i mrmljaju objašnjenja.

Nemojte biti škrti s pohvalama, potičite samovrednovanje, usmjeravanje, argumentiranje i gradite djeci samopouzdanje da mogu pokazati svoj stav i podržati druge, a ne samo slegnuti ramenima jer sve je dobro dok je mržnja usmjerena prema nekome drugome.

Do kraja školske godine imate još dovoljno vremena razgovarati s učenicima o ovoj temi. Pogledajte i iskoristite sadržaje koji su dostupni na stranicama dislajkammrznju.hr, Oboji svijet tolerancijom  (bit.ly/tolerancijom) i Sigurnost djece na internetu (petzanet.HR).

Slika je preuzeta sa stranica belgijske kampanje “No hate speech movement“.

Kako s djecom dogovoriti odgovorno korištenje računala, mobilnih uređaja i interneta

Objavljeno autor

Bolje je početi s dogovorima o odgovornom korištenju prije nego li se pojavi potreba za kaznama.

Nije bez razloga izreka “Bolje spriječiti nego liječiti” aktualna i u današnje vrijeme. Puno situacija i događanja u virtualnome svijetu mogli bismo izbjeći prevencijom i edukacijom. Nakon što se zaista nešto dogodi preostaje nam samo “gašenje vatre” i kažnjavanje. Govorimo li o učenicima u školi i njihovim mogućim postupcima kojima bi mogli ugroziti svoju, ali i tuđu sigurnost na internetu Politika prihvatljivog korištenja je dokument koji bi nam mogao pomoći u pojašnjavanju pravila ponašanja i posljedica koje bi mogle slijediti.

U prijašnjim člancima mogli ste pročitati o Politici prihvatljivog korištenja i Politici izvrsnog korištenja koje se razlikuju po načinu pristupa dogovoru s učenicima. Politika prihvatljivog korištenja propisuje odgovorno ponašanje i kazne, a Politika izvrsnog korištenja promiče odgovorno ponašanje kroz pozitivne primjere. Bez obzira koju od njih planirate napraviti možete odabrati različite načine dolaska do željene Politike.

Tijekom projekta “Sigurnost djece na internetu” OŠ “Mladost”, OŠ Popovača, OŠ “Mato Lovrak” i OŠ Veliki Bukovec intenzivno su s učenicima, roditeljima i učiteljima radile na osmišljavanju Politike prihvatljivog korištenja. Učenici su davali prijedloge pravila koja treba uvrstiti pa su o njima raspravljali roditelji i naravno učitelji. Takav, demokratski način donošenja pravila je vremenski zahtjevniji, ali osigurava da svi dionici već tijekom postupka izrade Politike imaju priliku reći svoje mišljenje, saznati što Politika obuhvaća te aktivnim sudjelovanjem postati njenim suautorom. Tada ta Politika nije “nečija” nego “naša, zajednička”.
Drugi pristup je da učitelji, odnosno razrednici predlažu pravila koja se zajednički donose na Učiteljskim vijećima, a zatim raspravljaju (ili ne) s učenicima. Taj pristup je malo stroži, ali vremenski učinkovitiji.

Prilikom izrade Politike trebate razmišljati i o načinu njenog prihvaćanja i provođenja u djelo. Politiku prihvatljivog korištenja možete javno objaviti na oglasnoj ploči i mrežnim stranicama škole i svi je se, nakon toga moraju pridržavati. Bolji način je priprema politike u obliku ugovora koji učenici, roditelji i razrednik (škola) zajednički potpisuju. Takvi ugovori se osvježavaju i ponovno potpisuju na početku svake školske godine kako bi svi bili svjesni što se od njih očekuje te koje su moguće posljedice neodgovornog ponašanja. Treći način je da pravila prihvatljivog korištenja postanu dio Kućnog reda škole, a pritom se mora poštivati procedura koja je za to propisana zakonom, tj. Kućni red donosi Školski odbor.

Ovisno o obliku koji odaberete za Politiku ovisit će jezik kojim je sadržaj napisan: jednostavniji za djecu ako se radi o ugovoru, odnosno u službenijem tonu ukoliko se radi o tekstu koji ulazi u Kućni red.  Pravila i upute trebaju svakako obuhvatiti korištenje školskih računala i mreže, mobilnih uređaja,  društvenih mreža, zaštitu svojih i tuđih osobnih podataka  te što se smije dijeliti online i pod kojim uvjetima. Najčešće se navode i zabrane pojedinih oblika ponašanja, primjerice širenje i poticanje govora mržnje, sudjelovanje u elektroničkom nasilju, ali i kršenje autorskog prava. Ne zaboravite da Politika ipak treba biti čitljiva i razumljiva svima te nemojte napraviti cijelu “šumu” koja će zakloniti vidik na osnovna pravila odgovornog ponašanja

Na stranicama projekta razvoja školskog kurikuluma “Sigurnost djece na internetu” petzanet.hr možete vidjeti tri različita pristupa donošenja Politike prihvatljivog korištenja te same Politike koje su škole osmislile. Pogledajte, pročitajte, promislite, a možete i objavljene dokumente upotrijebiti, preurediti te prilagoditi vašim učenicima i školama.

Koliko su nam potrebni etički kodeks, bonton i politika primjerenog korištenja

Objavljeno autor

Često se govori da je biti učitelj poziv, a ne zvanje. No, znamo li se ponašati u skladu s našim pozivom i profesijom?

Prije desetak godina ne bih ni razmišljala da pišem o ovoj temi, ali vremena su se promijenila, a s njima i učitelji. Digitalne generacije rođene devedesetih počele su raditi u našim školama, a i mi stariji sve češće koristimo društvene mreže, razne računalne programe, online alate i aplikacije za mobilne uređaje. Neki postupci koji su se ranije podrazumijevali, jer su bili dio dobrog odgoja i pristojnog ponašanja, više se ne podrazumijevaju  i potrebno ih je istaknuti i pojasniti.

Evo nekoliko primjera za ilustraciju:

  • Školu je posjetio uvaženi gost i prije nego li je vijest o tome objavljena na školskim mrežnim stranicama, osvanula je fotografija na privatnom profilu učitelja na društvenoj mreži.
  • Novinar je kopirao učiteljske komentare s foruma i objavio ih u dnevnim novinama.
  • Učitelj obavještava svoje učenike IV. r osnovne škole o predstojećim aktivnostima i obavezama koristeći se društvenom mrežom za odrasle.

Etički kodeks škole potiče razumijevanje i prihvaćanje temeljnih načela moralno opravdanog ponašanja i promicanja etičkih vrijednosti te poprilično dobro opisuje poželjna ponašanja učitelja. Formulacije su najčešće općenite i iz njih možemo pročitati puno ili malo ovisno kako ih čitamo ili kako shvaćamo odgovorno, savjesno, profesionalno ispunjavanje obaveza. Nisam pročitala sve dostupne primjere etičkih kodeksa, ali nisam primijetila da se i u jednom spominju digitalni ugled, rasprave na društvenim mrežama ili neke druge online aktivnosti.
Niz primjera etičkih kodeksa za osnovne i srednje škole pronaći ćete pretraživanjem interneta pa ih možete detaljnije pročitati i usporediti. Članak 58. Zakona o odgoju i obrazovanju propisuje da škola treba imati etički kodeks, ali ne navodi ništa o njegovom povremenom osvježavanju ili stavkama koje treba sadržavati.

Vjerujem da o bontonu ne treba puno govoriti, da smo svi u školam svjesni pristojnog ponašanja i nastojimo ga riječima i djelom prenijeti učenicima. Bez obzira na virtualizaciju i online dostupnost dobre, stare upute iz bontona su još uvijek važeće i dobar odgoj je jednostavno prepoznati.

Politike prihvatljivog korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta (PPK), o kojima smo pisali u prošlom broju, mogu biti dio Etičkog kodeksa ili Kućnog reda škole ili mogu biti zaseban dokument zbog sadržaja tehničkog karaktera koje treba češće obnavljati, ali i zbog svojevrsnog ugovaranja, tj. obvezivanja učitelja da svojim potpisom prihvate primjenu preporuka iz te Politike. PPK za djelatnike škole treba obuhvatiti korištenje službenog e-maila, elektroničku komunikaciju s učenicima i roditeljima, zaštitu osobnih podataka prilikom korištenja online programa s učenicima, korištenje društvenih mreža za odrasle i onih za obrazovanje (primjerice, Edmodo), kritički stav i vrednovanje informacija na internetu, objavljivanje fotografija, videozapisa ili učeničkih radova na internetu, korištenje školske mrežne stranice ili virtualnog okruženja za učenje (primjerice, Moodle), zaštitu autorskih prava te stav škole prema korištenju raznih računalnih programa i online alata (primjerice Office 365, Google Apps, YouTube, SlideShare, Zondle).
Tvrtke su puno ranije počele razmišljati i primjenjivati PPK tako da je na internetu dostupno niz primjera koji bitno striktnije i s jasnim kaznama propisuju prihvatljivo ponašanje zaposlenika. Pronaći ćete ih pretražujući s ključnim pojmovima: acceptable use policy, internet guidelines for employees i slično.

Na stranicama petzanet.HR možete pročitati kako je OŠ Veliki Bukovec osmislila Politiku prihvatljivog korištenja za učitelje, a predložak politike prihvatljivog korištenja za zaposlenike dostupan je i na stranicama Oznake eSigurnosti, esafetylabel.eu.

Završila bih ipak komentarom mlađeg kolege iz Italije, koji me je na jednom stručnom usavršavanju zapitao jesam li sigurna da svim tim propisivanjem pravila činimo dobro? Ne navodi li možda previše ograničavanja na bunt i kršenje pravila? Razmišljanje o tome ostavljam vama za domaću zadaću.

Politika izvrsnog ili prihvatljivog korištenja tehnologija

Objavljeno autor

Svaka igra ima svoja pravila. Kako biste znali što smijete, a što ne potrebna su vam pravila za korištenje računala i mobilnih uređaja u školama.

Iako riječ politika nema baš pozitivne konotacije u Hrvatskoj, ipak kad govorimo o načinima korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta, riječ politika označava skup pravila kojima dogovaramo i propisujemo što se smije, a što ne. Pri osmišljavanju takve politike možete krenuti u dva smjera: jedan je politika izvrsnog korištenja (Admirable use policy), a drugi je politika prihvatljivog korištenja (Acceptable use policy). Postoji zapravo i treći – sigurnosna politika, ali ona je zahtjevnijeg, tehničkog karaktera pa za sad nećemo o njoj.

Politika izvrsnog korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta (ukratko tehnologija) opisuje pozitivne načine korištenja tehnologija kakve bismo željeli da učenici i učitelji primjenjuju pri učenju i poučavanju. U takvoj politici ističete i promičete dobre načine na koje tehnologija olakšava i obogaćuje obrazovanje.  Politika govori o povezivanju s učenicima ili odraslima sa zajedničkim interesima i od kojih možete učiti, učenju, istraživanju, kreativnom korištenju i objavljivanju svojih radova, prikupljanju sadržaja koji se smiju preoblikovati u nove sadržaje za učenje, surađivanju, svrhovitom komuniciranju, kritičkom pristupu informacijama, poštovanju prema sebi i drugima, odgovornom digitalnom građanstvu te mijenjanju svijeta nabolje.

Politika prihvatljivog korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta češće govori o zabranama i uvjetima pod kojima se nešto smije raditi. Obuhvaća pravila i upute za prihvatljivo korištenje školskih računala i mreže, mobilnih uređaja,  društvenih mreža i ostalih računalnih izvora. Govori o zaštiti osobnih podataka te što se smije dijeliti online i pod kojim uvjetima. Dio politike je i roditeljska suglasnost (ili ne) za fotografiranje i snimanje djece te online objavljivanje. Navode se i zabranjenih oblika ponašanja, primjerice širenje i poticanje govora mržnje, sudjelovanje u elektroničkom nasilju, ali i kršenje autorskog prava.

Obje politike govore i o posljedicama neodgovornog korištenja. Te posljedice, pedagoške mjere ili kazne propisane su u nekom drugom dokumentu, najčešće Kućnom redu ili nekom sličnom dokumentu. Koju god politiku odabrali važno je da bude poznata unaprijed tako da svi korisnici budu svjesni situacije i mogućih posljedica. Svi korisnici znače učenici, učitelji, stručni suradnici, ali i tehnička služba škole i naravno roditelji.

Iz iskustava škola koje smo posjetili u sklopu projekta razvoja školskog kurikuluma  “Sigurnost djece na internetu” saznali smo da je najučinkovitije ako politiku zajednički osmisle svi korisnici tako da svi razumiju što pojedine stavke znače te da budu svjesni što se od njih očekuje. Politike se osvježavaju u skladu s promjenama tehnologije, a korisnici ih potpisuju na početku svake školske godine. Zajedno s učenicima potpisuju ih i njihovi roditelji.

Na stranicama petzanet.HR možete pročitati kako su OŠ “Mladost” i OŠ Veliki Bukovec osmislile, donijele i stavile u funkciju svoje Politike prihvatljivog korištenja, a uskoro će biti objavljene i politike ostalih škola u projektu. Na stranicama Nacionalnog CERT-a (cert.hr) u odjeljku Za CARNetove korisnike možete pronaći Sigurnosnu politiku korištenja CARNetove mreže te Sigurnosne politike za škole i za visokoškolske ustanove. Predložak politike prihvatljivog korištenja za zaposlenike dostupan je i na stranicama Oznake eSigurnosti (esafetylabel.eu). U tom predlošku ističe se važnost da se svi zaposlenici škole pridržavaju mjera neophodnih za zaštitu podataka i računalnih mreža od virusa, neovlaštenog pristupa, štete, gubitka, zlouporabe i krađe tim više što danas škole potiču korištenje vlastite informacijske i komunikacijske opreme što predstavlja još i veći izazov po pitanju zaštite i sigurnosti.

Dakle, dogovorite pravila igre i pridržavajte ih se.

Digitalni identitet učitelja

Objavljeno autor

Svaki učitelj zna tko je kad uđe u razred, a znate li tko ste u virtualnom svijetu? Što o vama može reći internet?

Digitalni identitet i digitalni otisci su skup informacija dostupnih o nekoj osobi putem interneta. Postali su aktualni zadnjih godina kao posljedice činjenice da se sadržaji na internetu arhiviraju dugotrajno, da je zaštita privatnosti manjkava te da pojedinci, često lakomisleno objavljuju informacije o sebi ne razmišljajući o mogućim posljedicama. Istraživanje provedeno 2012. u Španjolskoj, pokazalo je da je 34 % studenata učiteljskog fakulteta zabrinuto za utjecaj koji njihov digitalni identitet ima na profesionalni život, a da 63 % uopće nije važno što drugi ljudi misle o njima.

Danas zaista ne trebate biti Sherlock Holmes da biste o nekome pronašli informacije. Dovoljno je prošetati internetom i na svakom koraku naći ćete puno digitalnih tragova koje su ljudi svjesno ili nesvjesno ostavili. Upišite svoje ime u neku od tražilica pa pogledajte gdje se sve pojavljujete, koje vaše slike su dostupne online, a onda se pokušajte prisjetiti što od toga ste objavili vi, a što je nekim više ili manje misterioznim putevima dospjelo na internet.

Učiteljska profesija nosi sa sobom niz odgovornosti i vjerujem da biste vi radije ostali zapamćeni kao izvrstan poučavatelj, svijetli uzor mladim ljudima nego kao osoba čije nezgodne fotografije ili bezobrazni komentari kolaju internetom. Da biste to realizirali morate biti svjesni cilja koji želite postići i još više, metoda kojima ćete ga ostvariti. Kao pravi učitelji već ste sve ovo vizualizirali u obliku ishoda učenja i nastavnih metoda, zar ne?

Kako biste bili i ostali respektabilni učitelj u virtualnom svijetu najprije morate početi od sebe. Pročitajte s razumijevanjem uvjete korištenja računalnih programa i mobilnih aplikacija i obratite pažnju gdje se pohranjuju vaše slike, videozapisi, dokumenti, kontakti. Svakako saznajte kako im možete pristupiti i u potpunosti ih izbrisati. Taj način pohranjivanja i dijeljenja sadržaja obično uređaji odrađuju umjesto nas i mi jednostavno na to ne obraćamo pažnju.

Nadalje, morate biti svjesni da je svijet mali i da će se za svaku vašu objavljenu rečenicu ili sliku u publici naći netko tko vas poznaje i prepoznaje kao učitelja. Razmislite, i to jako dobro, što objavljujete i jeste li spremni podnijeti posljedice svojih objava. Dio posljedica je naveden u Kaznenom zakonu i Zakonu o zaštiti podataka da ne mislite kako se vi bezazleno igrate u virtualnom svijetu. Naš privatni i javni život isprepliću se sa stvarnim i virtualnim, a granice među njima postaju nejasne. Jesmo li na društvenoj mreži kao privatne osobe ili kao učitelji? Pišemo li komentare u ime svoje škole ili osobno? Kako ćemo reagirati ako na internetu naiđemo na zloban, nepristojan komentar?
U svim oblicima online komunikacije moramo imati jako puno strpljenja i stalno biti svjesni da bilo tko može vidjeti ono što smo napisali te upotrijebiti protiv nas. U virtualnim okruženjima vladaju drugačija pravila igre od onih u vašoj učionici. Bilo tko si može dozvoliti da vam pošalje bezobraznu poruku. Stoga obavezno proučite kako ćete zaštititi svoju privatnost u virtualnom okruženju. Ispravno podesite postavke privatnosti društvenih mreža i onemogućite ili barem otežajte pristup zlonamjernicima. Ne zaboravite da je u većini mreža sve javno dostupno ukoliko sami ne postavite ograničenja. Pametno koristite dobre strane društvenih mreža i izbjegavajte zamke.

Sljedeći korak je jasno naglašavanje prijateljima, znancima i neznancima želite li da neku vašu sliku ili tekst objave na internetu ili ne. Većina ih pretpostavlja da je u redu staviti sliku online, označiti vas na njoj i podijeliti javno. Pokažite im da moraju uvažavati vaše pravo na privatnost i ponašajte se na jednak, odgovoran način i vi prema njima.

Digitalne tehnologije mijenjaju svijet i od učitelja se očekuje da se promijene i prilagode novom okruženju, a na nama je odgovornost da pritom ipak ostanemo dobri uzori.

Poštovanje i rasprava u virtualnom svijetu

Objavljeno autor

Jesu li učitelji zaslužili poštovanje u virtualnom svijetu, je li na internetu trebala biti službena čestitka za Dan učitelja ili ne? Što vi mislite?

5. 10. je bio Dan učitelja, i kako je bila nedjelja na društvenim mrežama našlo se dosta učitelja koji su ga nama i sebi čestitali te primijetili da na službenim profilima Vlade RH na Facebooku i Twitteru nema spomena o Danu učitelja. Nažalost, nije ničega bilo ni na mrežnim stranicama MZOS-a ni AZOO. Tim povodom krenula je i online rasprava – trebaju li se oni uopće sjetiti obilježiti taj dan, jesu li učitelji zaslužili par riječi čestitke ili je svima ionako svejedno za učitelje. Kako su društvene mreže otvorene i interaktivne, poslali smo nekoliko poruka na te profile kako bismo im skrenuli pažnju da su nešto zaboravili pa kad su se već neki dan sjetili obilježiti Dan zaštite životinja mogli bi se sjetiti i učitelja. Nedjeljom se obično na tim službenim profilima pojavljuju automatizirane poruke, s unaprijed zadanim rasporedom tako da cijeli dan nisu primijetili poruke učitelja. Čestitke su se pojavile na profilima EU parlamenta, međunarodnih institucija i programa, čak nam je i Melinda Gates čestitala, a “domaća” se čestitka tek predvečer pojavila na Twitteru.

Cijeli ovaj uvod nas zapravo vodi do rasprava u virtualnom svijetu. Na forumima, blogovima i društvenim mrežama rasprave su uobičajene jer svatko ima pravo na svoje mišljenje, a i pravo napisati ga. U takvim raspravama dio osoba ima svoje javne profile s pravim imenom i prezimenom i oni najčešće iznose i argumentiraju svoje mišljenje bez uvredljivih dodataka jer ipak se zna tko su i što su iako su virtualni. No, dio sudionika koristi anonimne profile s izmišljenim imenima, tako štiteći svoj identitet i omogućavajući si slobodu širenja govora mržnje koju ne bi imali pod svojim pravim imenom. Nerijetko se u raspravama tada pojave poruke u stilu: “ti potičeš robovlasništvo” (jer si napisao komentar da roditelji odlučuju za maloljetnu djecu), “ti si glup” (jer u tekstu rasprave nisi uočio zarez na krivom mjestu), “ti ne znaš s djecom” (jer nemaš svoje djece, a onih tristotinjak iz škole se ne računaju). Postoji čak i poseban termin za takve osobe, oni su trolovi koji namjeno pišu bezobrazne poruke kako bi nekoga uvrijedili, kritizirali, usmjerili raspravu u drugom smjeru ili potaknuli druge na govor mržnje.

Tako da u jednom trenu takve rasprave, bez obzira na početnu temu, krenu u čudnom smjeru, postanu prepune vrijeđanja jer na svaki vaš argumentirani komentar dobijete novu poruku mržnje. I što sad?

Pojednostavljeni savjet bio bi: “Bježi glavom bez obzira”. U virtualnom svijetu, za razliku od stvarnog zaista možete pobjeći od takvih nasilnika i time im uskratiti mogućnost daljnjeg maltretiranja. Odmaknite se od rasprave, ohladite glavu i koristite se mogućnostima koje imate na raspolaganju. Najprije isključite obavijesti za pojedinu objavu, ako koristite FB onda je možete naći na malom trokutiću u gornjem desnom kutu objave. Zatim blokirajte osobe koje vas uznemiravaju i tako im zabranite pristup. Ukoliko se radi o ozbiljnoj temi i kršenju pravila korištenja ili zakona svakako objavu ili osobu prijavite administratorima. Ista logika vrijedi za stranice s reklamama i raznim obavijestima koje ne želite vidjeti – isključite ih u potpunosti ili odaberite “Ne želim vidjeti ovu objavu”. Sve to učinite bez grižnje savjesti, uživajte u miru i virtualnom društvu koje ste sami odabrali.

Nakon toga sve naučeno prenesite djeci. Ako se mi odrasli često ne možemo obraniti u takvim raspravama, kako je tek onda djeci koja nemaju naše iskustvo, koja se povode za raznim komentarima i besmislenim objavama. Naučite djecu kako blokirati osobe na internetu, kako prijaviti zlonamjerne poruke i elektroničko nasilje. Naučite ih kako postaviti virtualne zidove i zaštititi se. U Ujedinjenom Kraljevstvu je prije 5 godina promovirana poruka “Zip it, Block it, Flag it” – čuvaj svoju privatnost, blokiraj nepoželjne osobe i sadržaje i prijavi ih. Vrijeme je da i hrvatsku djecu tome naučimo.

Poštovanje u virtualnom svijetu – dobivamo li ono što dajemo?

Objavljeno autor

POSTOVANJEPričamo li o poštovanju i dobroti često se kaže kako se poštovanje dobiva poštovanjem te da se dobro, dobrim vraća. Ja kao nepopravljivi optimist vjerujem u obje tvrdnje, ali mi se čini da to znanje treba sve češće ponavljati, utvrđivati i uvježbavati i to ne samo kod mlađih nego i kod starijih generacija. Evo i zašto.

Nedavno su osvanule uvredljive stranice na društvenim mrežama, čija jedina svrha je objavljivanje neprimjerenih fotografija popraćenih užasnim, bezobraznim komentarima. Jedna od tih stranica prati događanja u srednjim školama, objavljujući fotografije raznih gluposti koje učenici izvode, ali i fotografije njihovih nastavnica i nastavnika potajno snimanih tijekom sata. Kolega Miljenko Hajdarović skrenuo je pažnju javnosti na taj slučaj obavještavanjem škola, medija, ali i policije. Njegov članak možete pročitati na ovoj adresi http://bit.ly/primjer1 . Drugi primjer su razne KJV stranice koje objavljuju razgolićene slike djevojčica i djevojaka, koje su ukrali s njihovih stranica ili su im ih poslali članovi grupe. Članak iz Večernjeg lista koji piše o tome pročitajte na ovoj adresi http://bit.ly/primjer2. Sve to događa se sad i to kod nas, u Hrvatskoj!

Vjerujem da ste se kao i ja, nakon ovih primjera zapitali kamo ide ovaj svijet i gdje je nestalo poštovanje prema drugima i sebi. Jedni će reći to je nedostatak kućnog odgoja, drugi će reći kriva je škola, društvo, a ja kažem krivi smo svi. I da ne bismo i dalje slijegali ramenima i čudili se, poduzmimo nešto. Poštovanje, dobrota, pristojno ponašanje može se naučiti kao i ostala znanja i vještine koje djeci nastojimo prenijeti. Svojim ponašanjem možemo utjecati na ponašanje drugih i vjerujem da se učitelji u svakoj prilici trude biti pristojni, dobri i poštuju učenike, kolege, roditelje i društvo. No, neke stvari koje su se prije 20 ili 50 godina podrazumijevale sad treba posebno naglasiti, objasniti i ponoviti milijun puta.

U virtualnom, ali i stvarnom svijetu to znači da treba jasno pokazati svoj stav o komentarima, slikama i ostalim objavama koje se pojavljuju na društvenim mrežama. Ukazati i djeci i roditeljima, ali i kolegama zašto je neka objava neprimjerena, kakve je osjećaje izazvala kod osobe na koju se odnosi te kakve su posljedice takvog ponašanja. Istovremeno to znači da si ja kao učiteljica ne mogu dozvoliti pisanje bezobraznih komentara o djeci, roditeljima i kolegama ili online dijeljenje sadržaja koji je neprimjeren ili za njega nemam dozvole. Poštovanje se pruža i dijeli, poštujući sebe ne smijete zaboraviti poštovati druge. Poštovanje nije nešto što ponekad vrijedi, a ponekad ne, nije to obrazac ponašanja koji možemo prema potrebi isključivati ili uključivati. Poštovanjem pokazujemo da uvažavamo druge te da tražimo da i oni poštuju nas.

Mislim da je zaista krajnje vrijeme da sve hrvatske škole dopune svoje Kućne rered-buttondove i Statute, napišu Politike prihvatljivog korištenja te ih prenesu učenicima, roditeljima i učiteljima tako da svi budu upoznati s pravima, obvezama, ali i posljedicama. Vidite li neku neprimjerenu objavu na internetu prijavite je administratoru stranice, školi, roditeljima i policiji  https://redbutton.mup.hr To je vaše pravo i obaveza.

Što otkriva vaša elektronička pošta

Galerija

Objavljeno autor
Tehnologija je tu

Ova galerija sadrži 1 fotografiju.

Komunikacija elektroničkom poštom je danas uobičajena pa se i od svih učitelja očekuje da je znaju koristiti. Iako „današnja mladež“ smatra elektroničku poštu zastarjelim oblikom komunikacijom jer primatelj poruke nije dostupan odmah tj. nema nužno komunikacije u stvarnom vremenu pri … Nastavi čitati →