Jesu li učitelji zaslužili poštovanje u virtualnom svijetu, je li na internetu trebala biti službena čestitka za Dan učitelja ili ne? Što vi mislite?

5. 10. je bio Dan učitelja, i kako je bila nedjelja na društvenim mrežama našlo se dosta učitelja koji su ga nama i sebi čestitali te primijetili da na službenim profilima Vlade RH na Facebooku i Twitteru nema spomena o Danu učitelja. Nažalost, nije ničega bilo ni na mrežnim stranicama MZOS-a ni AZOO. Tim povodom krenula je i online rasprava – trebaju li se oni uopće sjetiti obilježiti taj dan, jesu li učitelji zaslužili par riječi čestitke ili je svima ionako svejedno za učitelje. Kako su društvene mreže otvorene i interaktivne, poslali smo nekoliko poruka na te profile kako bismo im skrenuli pažnju da su nešto zaboravili pa kad su se već neki dan sjetili obilježiti Dan zaštite životinja mogli bi se sjetiti i učitelja. Nedjeljom se obično na tim službenim profilima pojavljuju automatizirane poruke, s unaprijed zadanim rasporedom tako da cijeli dan nisu primijetili poruke učitelja. Čestitke su se pojavile na profilima EU parlamenta, međunarodnih institucija i programa, čak nam je i Melinda Gates čestitala, a “domaća” se čestitka tek predvečer pojavila na Twitteru.

Cijeli ovaj uvod nas zapravo vodi do rasprava u virtualnom svijetu. Na forumima, blogovima i društvenim mrežama rasprave su uobičajene jer svatko ima pravo na svoje mišljenje, a i pravo napisati ga. U takvim raspravama dio osoba ima svoje javne profile s pravim imenom i prezimenom i oni najčešće iznose i argumentiraju svoje mišljenje bez uvredljivih dodataka jer ipak se zna tko su i što su iako su virtualni. No, dio sudionika koristi anonimne profile s izmišljenim imenima, tako štiteći svoj identitet i omogućavajući si slobodu širenja govora mržnje koju ne bi imali pod svojim pravim imenom. Nerijetko se u raspravama tada pojave poruke u stilu: “ti potičeš robovlasništvo” (jer si napisao komentar da roditelji odlučuju za maloljetnu djecu), “ti si glup” (jer u tekstu rasprave nisi uočio zarez na krivom mjestu), “ti ne znaš s djecom” (jer nemaš svoje djece, a onih tristotinjak iz škole se ne računaju). Postoji čak i poseban termin za takve osobe, oni su trolovi koji namjeno pišu bezobrazne poruke kako bi nekoga uvrijedili, kritizirali, usmjerili raspravu u drugom smjeru ili potaknuli druge na govor mržnje.

Tako da u jednom trenu takve rasprave, bez obzira na početnu temu, krenu u čudnom smjeru, postanu prepune vrijeđanja jer na svaki vaš argumentirani komentar dobijete novu poruku mržnje. I što sad?

Pojednostavljeni savjet bio bi: “Bježi glavom bez obzira”. U virtualnom svijetu, za razliku od stvarnog zaista možete pobjeći od takvih nasilnika i time im uskratiti mogućnost daljnjeg maltretiranja. Odmaknite se od rasprave, ohladite glavu i koristite se mogućnostima koje imate na raspolaganju. Najprije isključite obavijesti za pojedinu objavu, ako koristite FB onda je možete naći na malom trokutiću u gornjem desnom kutu objave. Zatim blokirajte osobe koje vas uznemiravaju i tako im zabranite pristup. Ukoliko se radi o ozbiljnoj temi i kršenju pravila korištenja ili zakona svakako objavu ili osobu prijavite administratorima. Ista logika vrijedi za stranice s reklamama i raznim obavijestima koje ne želite vidjeti – isključite ih u potpunosti ili odaberite “Ne želim vidjeti ovu objavu”. Sve to učinite bez grižnje savjesti, uživajte u miru i virtualnom društvu koje ste sami odabrali.

Nakon toga sve naučeno prenesite djeci. Ako se mi odrasli često ne možemo obraniti u takvim raspravama, kako je tek onda djeci koja nemaju naše iskustvo, koja se povode za raznim komentarima i besmislenim objavama. Naučite djecu kako blokirati osobe na internetu, kako prijaviti zlonamjerne poruke i elektroničko nasilje. Naučite ih kako postaviti virtualne zidove i zaštititi se. U Ujedinjenom Kraljevstvu je prije 5 godina promovirana poruka “Zip it, Block it, Flag it” – čuvaj svoju privatnost, blokiraj nepoželjne osobe i sadržaje i prijavi ih. Vrijeme je da i hrvatsku djecu tome naučimo.