Bolje je početi s dogovorima o odgovornom korištenju prije nego li se pojavi potreba za kaznama.
Nije bez razloga izreka “Bolje spriječiti nego liječiti” aktualna i u današnje vrijeme. Puno situacija i događanja u virtualnome svijetu mogli bismo izbjeći prevencijom i edukacijom. Nakon što se zaista nešto dogodi preostaje nam samo “gašenje vatre” i kažnjavanje. Govorimo li o učenicima u školi i njihovim mogućim postupcima kojima bi mogli ugroziti svoju, ali i tuđu sigurnost na internetu Politika prihvatljivog korištenja je dokument koji bi nam mogao pomoći u pojašnjavanju pravila ponašanja i posljedica koje bi mogle slijediti.
U prijašnjim člancima mogli ste pročitati o Politici prihvatljivog korištenja i Politici izvrsnog korištenja koje se razlikuju po načinu pristupa dogovoru s učenicima. Politika prihvatljivog korištenja propisuje odgovorno ponašanje i kazne, a Politika izvrsnog korištenja promiče odgovorno ponašanje kroz pozitivne primjere. Bez obzira koju od njih planirate napraviti možete odabrati različite načine dolaska do željene Politike.
Tijekom projekta “Sigurnost djece na internetu” OŠ “Mladost”, OŠ Popovača, OŠ “Mato Lovrak” i OŠ Veliki Bukovec intenzivno su s učenicima, roditeljima i učiteljima radile na osmišljavanju Politike prihvatljivog korištenja. Učenici su davali prijedloge pravila koja treba uvrstiti pa su o njima raspravljali roditelji i naravno učitelji. Takav, demokratski način donošenja pravila je vremenski zahtjevniji, ali osigurava da svi dionici već tijekom postupka izrade Politike imaju priliku reći svoje mišljenje, saznati što Politika obuhvaća te aktivnim sudjelovanjem postati njenim suautorom. Tada ta Politika nije “nečija” nego “naša, zajednička”.
Drugi pristup je da učitelji, odnosno razrednici predlažu pravila koja se zajednički donose na Učiteljskim vijećima, a zatim raspravljaju (ili ne) s učenicima. Taj pristup je malo stroži, ali vremenski učinkovitiji.
Prilikom izrade Politike trebate razmišljati i o načinu njenog prihvaćanja i provođenja u djelo. Politiku prihvatljivog korištenja možete javno objaviti na oglasnoj ploči i mrežnim stranicama škole i svi je se, nakon toga moraju pridržavati. Bolji način je priprema politike u obliku ugovora koji učenici, roditelji i razrednik (škola) zajednički potpisuju. Takvi ugovori se osvježavaju i ponovno potpisuju na početku svake školske godine kako bi svi bili svjesni što se od njih očekuje te koje su moguće posljedice neodgovornog ponašanja. Treći način je da pravila prihvatljivog korištenja postanu dio Kućnog reda škole, a pritom se mora poštivati procedura koja je za to propisana zakonom, tj. Kućni red donosi Školski odbor.
Ovisno o obliku koji odaberete za Politiku ovisit će jezik kojim je sadržaj napisan: jednostavniji za djecu ako se radi o ugovoru, odnosno u službenijem tonu ukoliko se radi o tekstu koji ulazi u Kućni red. Pravila i upute trebaju svakako obuhvatiti korištenje školskih računala i mreže, mobilnih uređaja, društvenih mreža, zaštitu svojih i tuđih osobnih podataka te što se smije dijeliti online i pod kojim uvjetima. Najčešće se navode i zabrane pojedinih oblika ponašanja, primjerice širenje i poticanje govora mržnje, sudjelovanje u elektroničkom nasilju, ali i kršenje autorskog prava. Ne zaboravite da Politika ipak treba biti čitljiva i razumljiva svima te nemojte napraviti cijelu “šumu” koja će zakloniti vidik na osnovna pravila odgovornog ponašanja
Na stranicama projekta razvoja školskog kurikuluma “Sigurnost djece na internetu” petzanet.hr možete vidjeti tri različita pristupa donošenja Politike prihvatljivog korištenja te same Politike koje su škole osmislile. Pogledajte, pročitajte, promislite, a možete i objavljene dokumente upotrijebiti, preurediti te prilagoditi vašim učenicima i školama.