Roditeljska nepažnja ili neznanje

shutterstock_33647551Tvrtka AVG provodi istraživanja “Digitalni dnevnici” u kojima prikupljaju podatke kako tehnologija mijenja djetinjstvo i roditeljstvo. Rezultati iz 2010. pokazali su da je 92 % djece u SAD-u vidljivo online prije nego što navrše 2 godine, a istovremeno je rezultat za pet europskih država bio 73 %. Istraživanje iz 2014. pokazuje da je 6 % roditelja napravilo profil na društvenoj mreži za svoje dijete mlađe od 2 godine te da se 25 % roditelja voli hvaliti slikama djece na društvenim mrežama bez obzira kome su te slike dostupne. Kompletno istraživanje i prateće priručnike možete pročitati na stranicama Digitalnog dnevnika.

Namjerno sam istaknula podatke za najmlađu djecu jer za njih zaista ne možemo reći da su sami napravili profile na društvenim mrežama ili postavili svoje fotografije i videozapise online. Prva stvar na koju sam ja pomislila čitajući te rezultate je: “Jesu li ti roditelji uopće razmislili o tome što rade?”. Jesu li roditelji svjesni posljedica takvog prekomjernog objavljivanja, znaju li da stvaraju digitalni trag koji će njihovo dijete pratiti zauvijek?

Naravno svatko od nas je neizmjerno ponosan na svoju djecu, pozorno pratimo svaki njihov korak u odrastanju i bilježimo ga fotoaparatom, videokamerom, mobitelom i inim uređajima za snimanje. Svi volimo pogledati te snimke iz djetinjstva, prisjetiti se dogodovština i naravno da ih pokazujemo obitelji, rodbini i prijateljima. No, ne bih se složila da je internet mjesto na kojem ćemo zabilježiti tijek odrastanja svog djeteta.

Dva ključna razloga protiv objavljivanja dječjih snimki online su:

  • nemamo pravo obilježiti djetetov život digitalnim tragom koje ono možda neće moći izbrisati
  • ne znamo tko sve prati, gleda, dijeli ili mijenja naše fotografije i videozapise djece, zar ih zaista trebamo staviti na dohvat pedofilima?

No, to ne znači da trebamo isključiti internet, odustati od korištenja svih modernih uređaja i izolirati se od obitelji i prijatelja koji ne žive u našoj blizini. Ključ je u tome da najprije treba razmisliti, a zatim objaviti. Objavljivanjem snimki s rođendanskog slavlja, školske priredbe ili sportske utakmice vjerojatno nećete ni osramotiti ni ugroziti svoje dijete, ali mogli biste objavljivanjem snimki iz kade, s plaže ili nekih neugodnih situacija. Dok je dijete malo, odluka o tome što i gdje objaviti je isključivo na roditeljima, ali čim dijete počne razumijevati što radite s njihovim snimkama, uključite ih u odluku hoćete li nešto staviti na internet ili ne. Na taj način zajednički odlučujete i omogućavate da dijete uz vas razumijeva odgovornost online objavljivanja i bude svjesno kakav digitalni trag stvarate.

Kako bismo mogli ići ukorak s tehnologijom koja nam je dostupna, moramo neprestano učiti. Ne u onom klasičnom školskom smislu nego biti zainteresirani za promjene koje tehnologija donosi, saznati koje su prednosti, ali i koji su rizici. Ukoliko se ne osjećate “baš doma” sa svim internetskim čudesima predlažem da pogledate i pročitate priručnike za roditelje koji su napravljeni u sklopu školskog kurikuluma “Sigurnost djece na internetu”. Priručnici i prateći obrazovni sadržaji pripremljeni su za osnovnoškolce, ali sve u njima možete primijeniti i za starije i mlađe uzraste djece te za sve uzraste roditelja :). Dostupni su javno i besplatno na stranicama petzanet.hr. Priručnici obuhvaćaju pet područja: informacije, komunikacije, stvaranje sadržaja, sigurnost i rješavanje problema te time daju savjete roditeljima ne samo o objavi slika i digitalnim tragovima nego i kako se nositi s elektroničkim nasiljem i iskoristiti prednosti interneta.

Možete ih i direktno dohvatiti na ovim poveznicama:

Pročitajte, informirajte se, pitajte i primijenite u svakodnevnom životu. Kad se radi o djeci bolje je biti oprezan nego požaliti.