Roditeljska nepažnja ili neznanje

shutterstock_33647551Tvrtka AVG provodi istraživanja “Digitalni dnevnici” u kojima prikupljaju podatke kako tehnologija mijenja djetinjstvo i roditeljstvo. Rezultati iz 2010. pokazali su da je 92 % djece u SAD-u vidljivo online prije nego što navrše 2 godine, a istovremeno je rezultat za pet europskih država bio 73 %. Istraživanje iz 2014. pokazuje da je 6 % roditelja napravilo profil na društvenoj mreži za svoje dijete mlađe od 2 godine te da se 25 % roditelja voli hvaliti slikama djece na društvenim mrežama bez obzira kome su te slike dostupne. Kompletno istraživanje i prateće priručnike možete pročitati na stranicama Digitalnog dnevnika.

Namjerno sam istaknula podatke za najmlađu djecu jer za njih zaista ne možemo reći da su sami napravili profile na društvenim mrežama ili postavili svoje fotografije i videozapise online. Prva stvar na koju sam ja pomislila čitajući te rezultate je: “Jesu li ti roditelji uopće razmislili o tome što rade?”. Jesu li roditelji svjesni posljedica takvog prekomjernog objavljivanja, znaju li da stvaraju digitalni trag koji će njihovo dijete pratiti zauvijek?

Naravno svatko od nas je neizmjerno ponosan na svoju djecu, pozorno pratimo svaki njihov korak u odrastanju i bilježimo ga fotoaparatom, videokamerom, mobitelom i inim uređajima za snimanje. Svi volimo pogledati te snimke iz djetinjstva, prisjetiti se dogodovština i naravno da ih pokazujemo obitelji, rodbini i prijateljima. No, ne bih se složila da je internet mjesto na kojem ćemo zabilježiti tijek odrastanja svog djeteta.

Dva ključna razloga protiv objavljivanja dječjih snimki online su:

  • nemamo pravo obilježiti djetetov život digitalnim tragom koje ono možda neće moći izbrisati
  • ne znamo tko sve prati, gleda, dijeli ili mijenja naše fotografije i videozapise djece, zar ih zaista trebamo staviti na dohvat pedofilima?

No, to ne znači da trebamo isključiti internet, odustati od korištenja svih modernih uređaja i izolirati se od obitelji i prijatelja koji ne žive u našoj blizini. Ključ je u tome da najprije treba razmisliti, a zatim objaviti. Objavljivanjem snimki s rođendanskog slavlja, školske priredbe ili sportske utakmice vjerojatno nećete ni osramotiti ni ugroziti svoje dijete, ali mogli biste objavljivanjem snimki iz kade, s plaže ili nekih neugodnih situacija. Dok je dijete malo, odluka o tome što i gdje objaviti je isključivo na roditeljima, ali čim dijete počne razumijevati što radite s njihovim snimkama, uključite ih u odluku hoćete li nešto staviti na internet ili ne. Na taj način zajednički odlučujete i omogućavate da dijete uz vas razumijeva odgovornost online objavljivanja i bude svjesno kakav digitalni trag stvarate.

Kako bismo mogli ići ukorak s tehnologijom koja nam je dostupna, moramo neprestano učiti. Ne u onom klasičnom školskom smislu nego biti zainteresirani za promjene koje tehnologija donosi, saznati koje su prednosti, ali i koji su rizici. Ukoliko se ne osjećate “baš doma” sa svim internetskim čudesima predlažem da pogledate i pročitate priručnike za roditelje koji su napravljeni u sklopu školskog kurikuluma “Sigurnost djece na internetu”. Priručnici i prateći obrazovni sadržaji pripremljeni su za osnovnoškolce, ali sve u njima možete primijeniti i za starije i mlađe uzraste djece te za sve uzraste roditelja :). Dostupni su javno i besplatno na stranicama petzanet.hr. Priručnici obuhvaćaju pet područja: informacije, komunikacije, stvaranje sadržaja, sigurnost i rješavanje problema te time daju savjete roditeljima ne samo o objavi slika i digitalnim tragovima nego i kako se nositi s elektroničkim nasiljem i iskoristiti prednosti interneta.

Možete ih i direktno dohvatiti na ovim poveznicama:

Pročitajte, informirajte se, pitajte i primijenite u svakodnevnom životu. Kad se radi o djeci bolje je biti oprezan nego požaliti.

Jesmo li dovoljno pametni za e-poštu?

Otvarate li još uvijek privitke e-pošte bez razmišljanja? Ili možda kliknete na poveznicu u poruci prije nego ste poruku pročitali?

Iako sam mislila da o prevarama putem elektroničke pošte svi već znaju sve, nedavno pristiglo upozorenje od strane CARNeta me potaknulo da ponovno pišem o toj temi. U tom upozorenju skreću pažnju na poruku e-pošte koja dolazi sa sadržajem na njemačkom jeziku te s poveznicom koja vas ne vodi na dodatne informacije nego pokreće ucjenjivački program (ransomware) koji šifrira sve sadržaje na vašem računalu i traži da platite ucjenu kako bi vam poslao šifru za njihovo dešifriranje. Nažalost takvi virusi su poprilično moćni i ako njime zarazite računalo vjerojatno ostajete bez svojih podataka. Ključni korak u cijeloj priči je da ste vi kliknuli na poveznicu ili privitak te tako sami zarazili računalo.

Antivirusni programi učinkovito štite računala, naravno podrazumijeva se da takav program imate na računalu i da se svakodnevno ažurira novim definicijama virusa kako bi ih prepoznavao i blokirao. Da biste izbjegli situaciju s početka članka osim antivirusnog programa treba vam i dobra količina “zdrave pameti” jer ti programi još uvijek ne mogu misliti umjesto vas.

Kako biste ubuduće jasnije vidjeli prijetnje koje stižu elektroničkom poštom, evo nekoliko savjeta. Osnovni je “Razmisli prije nego li klikneš”.

Najprije pogledajte tko vam poruku šalje. Radi li se o  nepoznatim osobama s e-adresom neobičnog oblika, pažljivo promotrite poruku. Budite skeptični i prema porukama koje dolaze s vama poznatih adresa, naime e-adrese se mogu krivotvoriti, tako da vam virusi mogu stići i s poznate adrese (primjerice CARNeta, Microsofta ili  Googlea), a možda je i računalo vašeg prijatelja zaraženo virusom pa vam šalje takve poruke.

Zatim pogledajte jezik kojim je poruka napisana. Ukoliko poruka stiže na (neočekivanom) stranom jeziku ili na hrvatskom s užasnim gramatičkim greškama odmah budite sumnjičavi. Ukoliko u hrvatskom tekstu miješaju padeže, lica i vremena budite sigurni da je to prevođenje na hrvatski odradio stroj te odmah obrišite poruku. Da, i onu koja vam nudi milijune kuna u Nigeriji. Ukoliko je sadržaj na stranom jeziku ipak ga pročitajte, ali nemojte kliknuti niti na jedan njegov dio dok niste sigurni da se radi o ozbiljnoj poruci. Ja sam, tako pretjerano oprezna, gotovo izbrisala e-kartu za avion jer je došla u poruci napisanoj na francuskom.

Obratite posebnu pažnju na privitke i poveznice. Nedavno sam dobila poruku na hrvatskom od nepoznatog pošiljatelja, s tekstom “Šaljem ti prezentaciju sa zadnjeg seminara” i datotekom u privitku. Takva poruka je dosta pametno sastavljena jer često odlazim na seminare i razmjenjujem prezentacije e-poštom. Možda biste i vi pomislili pa kakav problem mogu napraviti ako pogledam prezentaciju? Nažalost mogli biste napraviti veliki problem, jer privitak koji glumi prezentaciju može biti bilo što, čak i ucjenjivački program. Ime i vrsta privitka lako može zamaskirati pravi sadržaj privitka koji će napraviti štetu na vašem računalu. Dakle, ne vjerujte privitcima ako ne znate tko i zašto vam ih šalje. Najbolje je da pošaljete novu poruku osobi koja vam je poslala privitak i pitate je li ga zaista poslala i što je u privitku.

Ne klikajte na poveznice! To se odnosi i na poveznice koje vam stignu u porukama s društvenih mreža, naročito ako vam je poslana samo poveznica. Takve odmah obrišite bez imalo grižnje savjesti. Tko vam zaista želi poslati poveznicu neka uz nju napiše i neko objašnjenje.

Za učinkovito, nepovratno brisanje poruka e-pošte možete koristiti kombinaciju tipaka Shift i Delete. Tada se označena poruka u potpunosti briše i ne smješta u koš za smeće.

Ne vjerujte porukama koje vam nude milijune, ekskluzivan posao, ljubavne veze, dobitke na nagradnim igrama, naslijeđe u Africi i slično. Ukoliko nešto “izgleda predobro da bi bilo istinito” onda je vjerojatno lažno. Vaša pamet je najbolji alat koji imate na raspolaganju za svoju zaštitu, iskoristite je!