Vrlo često u medijima, razgovorima ili tijekom predavanja čujemo neke izjave o karakterističnim ponašanjima u digitalnom svijetu, a koje nisu istinite. Možda su i bile istinite prije 5 – 10 godina, ali sad su postale mitovi. Osvrnut ću se na nekoliko njih i pokušati dati savjete što biste zapravo trebali činiti.

Digitalni urođenici znaju sve
Digitalnim urođenicima smatramo osobe rođene u doba digitalnih tehnologija, a sam pojam prvi put je upotrijebio Marc Prensky, 2001. u tekstu “Digitalni urođenici, digitalni doseljenici”. Pojednostavljeno radi se o osobama rođenim krajem devedesetih ili nakon 2000. godine. Mit je da oni znaju sve o korištenju računala, mobilnih uređaja i interneta jer iako su odrasli uz sve te tehnologije ipak moraju naučiti i usvojiti odgovorne načine korištenja, zaštititi svoju privatnost i razumjeti posljedice prekomjernog dijeljenja u digitalnom svijetu.
Kad malo razmislite, slična tvrdnja bi se mogla izreći i za nas malo starije – odrasli smo uz radio i televiziju pa ipak ne bismo znali popraviti niti jedan od tih uređaja, niti smo uvijek svjesni loših medijskih poruka kojima smo okruženi.

Stavite li računalo u dnevnu sobu zaštitit ćete dijete
U ovoj izjavi problematično je nekoliko stvari: računalo nije jedini uređaj kojim se može pristupiti internetu, a ukoliko se osobno ne uključite u djetetove aktivnosti na internetu ionako nećete znati prepoznati što je na zaslonu računala i je li to opasno ili ne. Kako biste djecu zaštitili od internetskih opasnosti razgovarajte s njima, interesirajte se za ono što rade i budite dovoljno pristupačni da djeca mogu s vama podijeliti ako ih nešto muči. Što se tiče tehnološke zašite, možete isključiti pristup internetu – no tada ni vaš TV neće prikazivati internetske programe ili možete postaviti programe obiteljske zaštite na mobitel, tablet, računalo, igraću konzolu i sve druge uređaje kojima djeca mogu pristupiti internetu.

Svatko stvara svoj sadržaj ina internetu
Nažalost dobar dio sadržaja koji ćete pronaći na internetu nije originalan. Dio sadržaja nastaje prikupljanjem i kombiniranjem postojećih, dio je plagijat, a tek manji dio su zaista autorska djela. S povećanjem dostupnosti i otvorenosti interneta ljudi su stekli naviku da sve sadržaje s interneta koriste kako god žele i gdje god žele. Razmislite o tome kad sljedeći put posegnete za slikom, glazbom ili videom s interneta. Pročitajte dozvole o korištenju, poštujte autorsko pravo i obavezno posjetite stranice creativecommons.org. Ne zaboravite kritički promisliti o sadržaju koji ste pronašli na internetu, možda je potpuno lažan.

Djeca koja su mlađa od 13 godina ne koriste društvene mreže
Danas svi koriste društvene mreže, od beba u pelenama, preko mladih, umirovljenika pa i čak mrtvaca. Istraživanje AVG-a pokazalo je da 92% američke djece ima digitalni otisak prije druge godine života, a 5% djece ima profil na društvenim mrežama prije svog rođenja. Nesmotreni roditelji objavljuju sve o svom djetetu, od ultrazvuka, obiteljskih događaja do vrištećih scena u trgovinama. Slijedeći taj “svijetli” američki primjer sve više roditelja pomaže djeci pri stvaranju profila na društvenim mrežama, ne razmišljajući o tome da djecu “učlanjuju” u društvo odraslih osoba. Toliko o neodgovornosti odraslih prema razvoju djece i stvaranju digitalnih tragova koje djeca neće moći izbrisati ili popraviti.
S druge strane je činjenica da je korištenje društvenih mreža moda te da je granica od 13 godina stavljena zbog američkog COPA zakona, koji s nama u EU i nema puno veze. Prema hrvatskim i EU zakonima dobna granica je 18 godina. Iako djeca ilegalno koriste društvene mreže mi bismo ih trebali poučiti kako da zaštite svoju privatnost na njima i razmisle prije nego li javno podijele sadržaje za koje će poslije zažaliti. No, to ne znači da ih pritom trebamo poticati na korištenje društvenih mreža za odrasle.

Zaključak, ne oslanjajte se na mitove o digitalnom svijetu nego razgovarajte s djecom, slušajte, podupirite i nadzirite ih, zajednički postavite pravila i reagirajte ako se krše.