Arhiva kategorije: primjereno korištenje

Papirnato ili digitalno pitanje je sad

Objavljeno autor

Čuvate li još uvijek svoje stare pripreme za nastavu?

Vjerujem da skoro svi učitelji, kao i ja čuvaju svoje pripreme godinama, jer uvijek mislimo da će nam nešto iz njih zatrebati. Ja sam tek nedavno bacila svoje stare pripreme za nastavu i prateće prozirnice, bile su stare samo dvadeset pet godina. Zasigurno ih nisam ni pogledala zadnjih 20 godina, ali nekako nisam imala srca baciti ih. Pripreme za nastavu, scenariji učenja, planovi lekcija, priprave ili kako god ih nazivali kao forma ostale su gotovo nepromijenjene godinama. No, dobro povremene promjene terminologije zahtijevaju da promijenimo uvodne dijelove, ali ostatak obrasca i dalje opisuje što i kako radimo s učenicima. Vjerujem da će se puno vas složiti da nam nakon nekoliko godina taj papir u ruci baš i ne treba jer sve je u redu dokle god u našim glavama postoji jasna struktura što želimo postići, koje metode i sadržaje ćemo pritom koristiti te kakve rezultate želimo vidjeti na kraju. Kad sve to imamo posloženo u glavi, zapravo nije ni problem prenijeti to na papir ili možda u digitalni dokument.

Prije nekoliko godina odustala sam od papirnatih priprema. Kako ono kažu u reklami, još nismo izmislili papir na koji možete kliknuti, tako je meni papir bio nedovoljno interaktivan i multimedijski za sve što sam željela i planirala raditi s učenicima. Moje računalo sad na sigurnom čuva kolekcije priprema za sve razrede i uopće ih ne bacam. Naravno, treba se povremeno sjetiti pohraniti te digitalne pripreme i na drugo mjesto kako bismo imali rezervnu kopiju.

Digitalne pripreme za nastavu mogu izgledati kao obrazac koji koristite za papirnate pripreme, uobičajena tablica, zaglavlje pa opis sadržaja, aktivnosti i metoda rada. Ono što ih razlikuje od papirnatih je mogućnost da umetnete poveznice na sadržaje koji su u digitalnom obliku na vašem računalu ili negdje na internetu pa tijekom sata nećete morati prepisivati adresu ili tražiti po mapama gdje ste smjestili onu prezentaciju. Možete u digitalnoj pripremi imati slike, video ili audiozapise koje ćete pokazati jednim klikom bez stavljanja CD-a, izvlačenja reprodukcije iz ormara ili traženja videa po YouTubeu. Digitalna priprema može imati puno stranica, koliko god vam treba da u nju stavite zadatke i primjere za sve vaše učenike, jer ne morate brinuti imate li dovoljno papira i tinte da sve to ispišete što je još jedan način da budete ekološki osviješteni.

Digitalne pripreme se lako recikliraju. Predajete li svake godine u istim razredima ili svake druge, četvrte – svejedno je, sadržaje koje ste već jednom poučavali imate već objašnjene u svojim pripremama. Ako su papirnate, sretno vam bilo traženje po fasciklima i bilježnicama, a ako su digitalne računalo će vam asistirati pri pronalaženju.  Mislim da je “search” funkcija zaista promijenila način na koji pohranjujemo i organiziramo dokumente, bolje da to pamti računalo nego ja.
Nakon što ste ih pronašli lako ćete osvježiti pripremu promjenom zaglavlja, prilagodbom zadataka, dodavanjem novih izvora sadržaja i eto spremni ste za novu generaciju. Na taj način osvrćete se na svoj prošli rad, zadržavate ono što ste dobro napravili, poboljšavate sebe i načine poučavanja.

Bogatstvo znanja je u dijeljenju, a digitalne pripreme je znatno lakše podijeliti nego papirnate. Zašto ne biste usporedili svoje pripreme s pripremama kolegica ili zajednički napravile novu verziju pripreme? I učitelji trebaju učiti, a najbolje učimo jedni od drugih. Začudili biste se koliko često ćete od kolega dobiti neku izvrsnu, jednostavnu ideju koja vama nije uopće pala na pamet.

Digitalne pripreme i prateće obrazovne sadržaje možete pohraniti i u oblaku pa ćete im moći pristupiti s bilo kojeg računala, naravno dokle god imamo struje i interneta. Naravno onda i poveznice na njih možete lako podijeliti s kolegama ma gdje god bili. Čini mi se da nismo više daleko od zajedničkih zbirki priprema ili možda prave online burze priprema. Eto, mnogo je razloga da postanete digitalni.

Vama prepuštam da razmislite o razlozima zašto ne biste prešli na digitalne pripreme, a u sljedećim člancima pisat ću o konkretnim programima koji su izvrstan suputnik.

Naglasak na interaktivnosti

Objavljeno autor

Pretvorite publiku u aktivne sudionike

Pričajući na predavanjima o multimedijskim, interaktivnim radovima koje izrađuju moji učenici, kolege su često pitale, gdje uzeti vrijeme za prezentiranje tih radova kad nam je plan i program ionako popunjen. Moj odgovor je bio da zadnja 2-3 sata ponavljanja cjeline upotrijebimo i za prezentacije. Važan čimbenik pri tome je uključivanje cijelog razreda u prezentaciju kako bi i ostali učenici imali koristi od takvog oblika ponavljanja. Naravno, to ujedno znači da klasične prezentacije ne dolaze u obzir jer ne želimo da učenici budu pasivna publika koja samo gleda izmjene slajdova, slika i animacija. Stoga potičem učenike da koriste razne programe koji omogućavaju interaktivnost s publikom. Najčešće smo koristili Zondle kvizove kao dodatak drugim oblicima sadržaja, a od ove školske godine koristimo Microsoft Office Mix.

Microsoft Hrvatska je u suradnji s CARNetom i Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta omogućio svim učenicima i učiteljima korištenje Officea 365 (office365.skole.hr) s nacionalnim AAI identitetom @skole.hr te preuzimanje Microsoft Office 2013 na računala. To je omogućilo i korištenje Office Mixa koji je nadogradnja na Microsoft PowerPoint 2013. Preuzeti ga možete na Microsoftovim stranicama mix.office.com/Home/GettingStarted. Studenti iz Microsoftove Techmen grupe napisali su upute na hrvatskom kako biste se lakše snašli, a pomoći će vam i članak Gordane Sokol u Pogledu kroz prozor.

Sjećate li se fraze “Ubojstvo PowerPointom?” koja je ilustrirala predavanja na kojima predavač, klika po slajdovima na kojima se rečenice vrte, tekstovi jedva stanu na slajd i još k tome ga predavač čita. Želite li da vaši učenici ne rade takve greške morate ih usmjeravati, poučavati, ali i vježbati s njima kako se rade prezentacije. >/span>Office Mix omogućava “oživljavanje” prezentacija jednostavnim umetanjem interaktivnih dijelova te spremanjem u formatu koji tu interaktivnost zadržava i kod online objave. Time će učenici moći izraditi kvalitetniju prezentaciju, no dobre predavačke navike će ipak usvajati u praksi pokazujući cijelom razredu što su i kako naučili.

Office Mix dodaje u PowerPoint karticu MIX na kojoj se nalaze alati za:

  • snimanje audio i videozapisa koji prate prezentaciju; te snimke mogu uključivati i pisanje po slajdovima pa ćete tako imati rukom rađeno označavanje ili bilješke uz glasovna objašnjenja
  • dodavanje kvizova, videozapisa i raznih interaktivnih aplikacija, koje umećete iz online zbirki (primjerice tube.geogebra.org) ili sami sastavljate, kao pitanja za kvizove
  • snimanje događanja na zaslonu računala tako da snimate određene postupke koje izvodite na svom računalu
  • snimke bilo kojeg sadržaja kojeg imate prikazanog na zaslonu računala
  • pregledavanje prezentacije sa svim interakcijama
  • objavljivanje online u Mix galeriji; nakon objavljivanja podešavate postavke vidljivosti i dijeljenja online prezentacije
  • spremanje cijele prezentacije u obliku videa, ali tada nestaje interaktivnost jer se snimka može samo pregledavati.

 mix-alatra-trakaSlika 1. Traka MIX u PowerPointu 2013

 Kad je prezentacija završena možete je objaviti u online galeriji Office Mixa. Postupak objave ide direktno iz PowerPointa, a učenici ili učitelji se prijavljuju svojim @skole.hr podacima. Na taj način ne dijelite dodatne osobne podatke učenika, što ovaj program stavlja u kategoriju dobrih programa za korištenje u obrazovanju. Sjećate se da sam, ne tako davno, pisala o kriterijima koje mora zadovoljiti program kako biste ga koristili s učenicima. Provjerite znanje, vrednujući Office Mix.

Dakle, alat imate i sad samo morate smisliti što ćete s njim.  Puno više informacija o korištenju Office Mixa u obrazovanju, uključivši i video-upute kako izraditi sadržaje pronaći ćete na stranicama namijenjenim upravo učiteljima: Interactive online lessons made simple . Dodajmo još i vijest da učeničke mixeve do 10. 5. možete prijaviti i na natjecanje msacademic.hr/techmen/.

Rad s roditeljima za sigurnost djece

Objavljeno autor

shutterstock_2134502Razgovarajte o negativnom i istaknite pozitivne primjere korištenja interneta

U prošlom članku pisala sam o izazovima koje internet i društvene mreže stavljaju pred roditelje, a još jesenas o školskom kurikulumu “Sigurnost djece na internetu” (petzanet.HR). Kako smo zadnjih dana sve svjesniji mogućih opasnosti koje s interneta dohvaćaju našu djecu odlučila sam napisati još jedan tekst na tu temu, ovaj put namijenjen učiteljima koji žele s roditeljima proći kroz neke teme sigurnosti djece na internetu. Spomenuti školski kurikulum organiziran je u 80 tema, raspodijeljenih po svim razredima osnovne škole. Te teme možete obrađivati s učenicima kao dio Zdravstvenog odgoja, Građanskog odgoja i obrazovanja, Sata razrednika, Informatike ili bilo kojeg drugog predmeta prema vašim mogućnostima i potrebama. Želite li odabrati nekoliko tema za rad s roditeljima ovo su moj prijedlozi.

Elektroničko nasilje

Jasno naglasiti što sve je elektroničko nasilje. njegovu nepoželjnost, odgovornost svih nas da ga spriječimo i da pomognemo žrtvama. Na YouTube kanalu bit.ly/petzanetYT pronaći ćete niz animiranih priča i videozapisa koji vam mogu poslužiti kao podloga za raspravu i skretanje pažnje na sve krivce elektroničkog nasilja, kao i na mogućnosti prekidanja kruga zlostavljanja. Istaknite sprječavanje govora mržnje, diskriminacije, rasizma i ostalih neprihvatljivih ponašanja.  O toj temi uvijek treba iznova razgovarati dok svi ne shvate njenu ozbiljnost.

Prekomjerno dijeljenje

Za tu temu najčešće je dobar pristup šokiranje. Ja učenicima pokažem što sve o njima mogu pronaći na društvenim mrežama i internetu, s posebnim naglaskom na fotografije. Za roditelje pripremite neke stvarne primjere s YouTubea ili Facebooka, ali ne s njihovom djecom. Pokažite im primjere i porazgovarajte o tome kako su te fotografije i snimke stigle na internet, kakve su posljedice njihove dostupnosti te kako ih ukloniti. Razgovarajte o utjecaju vršnjaka te istaknite da nešto što svi rade ne znači da je to pametno raditi. Potaknite roditelje da kritički razmišljaju o osobnoj privatnosti, privatnosti djece te objavljivanju osobnih podataka.

Ovisnost

Računalo i mobitel su nam korisni dokle god se većina našeg života odvija u stvarnom, a ne samo virtualnom životu. Razgovarajte o uređajima koji se nalaze u dječjim sobama, nužnim mjerama za odvajanje od tih uređaja, potrebi fizičkih aktivnosti, boravka na svježem zraku i odmaranja očiju od ekrana. Pokažite kako prepoznati ponašanja koja ukazuju na pretjeranu uporabu interneta, ali i kako analizirati i reorganizirati vrijeme provedeno na internetu.

Kreativno izražavanje

Internet nema samo negativne strane, internet nisu samo društvene mreže i aplikacije za komunikaciju. Pokažite primjerima kako se razni online programi mogu upotrijebiti za kreativno izražavanje i djece i odraslih. Zajednički mogu izraditi neke online sadržaje, primjerice animaciju za bakin rođendan pa je podijeliti s obitelji. Povećanjem broja pozitivnih primjena interneta od strane djece i roditelja smanjujemo negativne načine i povećavamo njihovo razumijevanje kako i zašto koristiti internet za poboljšanje kvalitete života. Naša je dogovornost da djeca vide dobre primjere i prenesu ih u svoj svakodnevni život.

Cjeloživotno učenje

Moć interneta je u dostupnosti sadržaja. Naravno nisu svi sadržaji istiniti i točni i uvijek ih treba kritički procijeniti, ali ako želimo naučiti nešto, saznati neku informaciju najprije ćemo posegnuti za internetom. Dobar primjer za ovu temu su radionice gdje djeca i roditelji zajednički prolaze sadržaje za učenje, jedni drugima daju savjete i pomažu pri usvajanju sadržaja. Ponekad je za takve radionice dobro upariti različite roditelje i djecu. Djeca dobiju priliku pokazati roditeljima kako se snalaze na računalima, a roditelji djeci da se i oni sjećaju određenih sadržaja te da će zajednički brže doći do cilja. Igre osmišljene za Pet za net (petzanet.hr/igre ) mogu vam pritom dobro doći.

Pogledajte nastavne teme pripremljene u školskom kurikulumu “Sigurnost djece na internetu” odaberite što odgovara vašim učenicima, roditeljima, školi i upotrijebite. Sve je javno i besplatno dostupno na mrežnim stranicama petzanet.HR.

Roditeljska nepažnja ili neznanje

Objavljeno autor

shutterstock_33647551Tvrtka AVG provodi istraživanja “Digitalni dnevnici” u kojima prikupljaju podatke kako tehnologija mijenja djetinjstvo i roditeljstvo. Rezultati iz 2010. pokazali su da je 92 % djece u SAD-u vidljivo online prije nego što navrše 2 godine, a istovremeno je rezultat za pet europskih država bio 73 %. Istraživanje iz 2014. pokazuje da je 6 % roditelja napravilo profil na društvenoj mreži za svoje dijete mlađe od 2 godine te da se 25 % roditelja voli hvaliti slikama djece na društvenim mrežama bez obzira kome su te slike dostupne. Kompletno istraživanje i prateće priručnike možete pročitati na stranicama Digitalnog dnevnika.

Namjerno sam istaknula podatke za najmlađu djecu jer za njih zaista ne možemo reći da su sami napravili profile na društvenim mrežama ili postavili svoje fotografije i videozapise online. Prva stvar na koju sam ja pomislila čitajući te rezultate je: “Jesu li ti roditelji uopće razmislili o tome što rade?”. Jesu li roditelji svjesni posljedica takvog prekomjernog objavljivanja, znaju li da stvaraju digitalni trag koji će njihovo dijete pratiti zauvijek?

Naravno svatko od nas je neizmjerno ponosan na svoju djecu, pozorno pratimo svaki njihov korak u odrastanju i bilježimo ga fotoaparatom, videokamerom, mobitelom i inim uređajima za snimanje. Svi volimo pogledati te snimke iz djetinjstva, prisjetiti se dogodovština i naravno da ih pokazujemo obitelji, rodbini i prijateljima. No, ne bih se složila da je internet mjesto na kojem ćemo zabilježiti tijek odrastanja svog djeteta.

Dva ključna razloga protiv objavljivanja dječjih snimki online su:

  • nemamo pravo obilježiti djetetov život digitalnim tragom koje ono možda neće moći izbrisati
  • ne znamo tko sve prati, gleda, dijeli ili mijenja naše fotografije i videozapise djece, zar ih zaista trebamo staviti na dohvat pedofilima?

No, to ne znači da trebamo isključiti internet, odustati od korištenja svih modernih uređaja i izolirati se od obitelji i prijatelja koji ne žive u našoj blizini. Ključ je u tome da najprije treba razmisliti, a zatim objaviti. Objavljivanjem snimki s rođendanskog slavlja, školske priredbe ili sportske utakmice vjerojatno nećete ni osramotiti ni ugroziti svoje dijete, ali mogli biste objavljivanjem snimki iz kade, s plaže ili nekih neugodnih situacija. Dok je dijete malo, odluka o tome što i gdje objaviti je isključivo na roditeljima, ali čim dijete počne razumijevati što radite s njihovim snimkama, uključite ih u odluku hoćete li nešto staviti na internet ili ne. Na taj način zajednički odlučujete i omogućavate da dijete uz vas razumijeva odgovornost online objavljivanja i bude svjesno kakav digitalni trag stvarate.

Kako bismo mogli ići ukorak s tehnologijom koja nam je dostupna, moramo neprestano učiti. Ne u onom klasičnom školskom smislu nego biti zainteresirani za promjene koje tehnologija donosi, saznati koje su prednosti, ali i koji su rizici. Ukoliko se ne osjećate “baš doma” sa svim internetskim čudesima predlažem da pogledate i pročitate priručnike za roditelje koji su napravljeni u sklopu školskog kurikuluma “Sigurnost djece na internetu”. Priručnici i prateći obrazovni sadržaji pripremljeni su za osnovnoškolce, ali sve u njima možete primijeniti i za starije i mlađe uzraste djece te za sve uzraste roditelja :). Dostupni su javno i besplatno na stranicama petzanet.hr. Priručnici obuhvaćaju pet područja: informacije, komunikacije, stvaranje sadržaja, sigurnost i rješavanje problema te time daju savjete roditeljima ne samo o objavi slika i digitalnim tragovima nego i kako se nositi s elektroničkim nasiljem i iskoristiti prednosti interneta.

Možete ih i direktno dohvatiti na ovim poveznicama:

Pročitajte, informirajte se, pitajte i primijenite u svakodnevnom životu. Kad se radi o djeci bolje je biti oprezan nego požaliti.

Novogodišnje odluke

Objavljeno autor

CroatianZondleUz koje odluke ste zakoračili u novu 2015.? Imaju li veze s obrazovanjem?

Kako to obično ide s dolaskom nove godine, želimo započeti s nečim novim i nekom dobrom odlukom ostaviti trag tog novog početka.  Čitajući objave na društvenim mrežama, nekako mi se čini da je većina odlučila ići na dijetu ili napraviti neki drugi korak prema zdravijoj prehrani. No, tu i tamo pojavi se neka odluka o ostvarivanju obrazovnih ciljeva.

Tako sam ja u prosincu 2013. odlučila započeti 2014. sa Zondle 365 izazovom. Izazov je bio napraviti 365 kvizova koje mogu koristiti u nastavi. Ideja je bila napraviti svaki dan po jedan kviz, što ne zahtijeva puno vremena. Sve je dobro išlo na početku, najprije svaki dan po jedan kviz pa onda povremeno i zaliha kvizova za par dana, a onda su došle razne obaveze pa je bilo malo pauze i zaostataka koje sam nadoknadila tijekom ljeta i spremna zakoračila u jesen pa opet zapela i onda u prosincu odlučila da ne želim ostaviti taj posao nedovršen i napravila sve potrebne kvizove. Motivacija?, isključivo intrinzična jer me nitko nije tjerao ni nagrađivao. Pravi osjećaj uspjeha bio je kad sam u prosincu primijetila da sam napravila puni krug i da već imam kvizove koji mi trebaju, a napravila sam ih davno. Rezultat je da imam dovoljno interaktivnih kvizova za sve teme u matematici za 7. i 8. razred te uz njih još i teme za financijsku pismenost, državnu maturu, a i poneke na engleskom za međunarodne projekte.

Ovu godinu nisam započela takvim izazovom, ali sam razmišljala što bi mi mogao biti obrazovni cilj ove godine pa evo nekoliko mojih ideja.

Naučiti koristiti i primijeniti u obrazovanju neki novi računalni program ili online alat. Možda za izradu kvizova, praćenje ponašanja djece, za kreativno izražavanje, za snimanje i uređivanje sadržaja ili za pohranjivanje svih onih sitnica koje su nam potrebne za nastavu.

Poticati učeničku kreativnost pri korištenju raznih programa za stvaranje i dijeljenje obrazovnih sadržaja. Primjerice, omogućiti im da umjesto pisanih provjera znanja predaju komplete online sadržaja (e-udžbenike) na zadanu temu.

Koristiti s učenicima razne tehnike za kreativno izražavanje, koje su povezane sa sadržajima koje morate obraditi. Primjerice origami, animirane iluzije, modeliranje od raznih materijala, e-portfolio i slično.

Isprobati društvenu mrežu za obrazovanje zajedno s učenicima i pronaći mogućnosti za njeno korištenje u učenju i poučavanju. Društvene mreže za obrazovanje su Edmodo, eTwinning, a uskoro i Yammer na @skole.hr. Ne zaboravite najprije pribaviti potrebne pisane dozvole roditelja.

Napraviti jedan međunarodni projekt u kojeg su uključeni i učenici. Primjerice eTwinning projekt s nekom kratkom, prigodnom temom; možda vezano uz Dan planete Zemlje, Dan sigurnijeg interneta ili neki drugi događaj koji će omogućiti povezivanje među školama.

Isprobati neku suradničku metodu koju koriste učitelji iz nama “suprotnih” predmeta. Recimo matematičari isprobaju metodu rada koju koriste jezičari, razredna nastava neku metodu iz predmetne matematike i slično.

Raditi na osvješćivanju kolega o važnosti digitalnog identiteta i zaštite osobnih podataka, održavajući radionice i predavanja, ali i dajući savjete i upozoravajući na nepromišljene postupke koje su učinili.

Podijeliti s kolegama nešto novo što smo naučili, pokazati im konkretan primjer iz nastave i pomoći im ako ga i oni žele isprobati. Možda smo zaboravili da dijeljenjem i razmjenom znanja rastemo.

Podijeliti s javnošću barem jednu dobru priču iz svoje prakse. Zaista nema smisla da u medijima završavaju samo priče za Crnu kroniku. Napišite članak, dodajte mu nekoliko slika pa pošaljite lokalnim i nacionalnim medijima. Jednom će i oni obratiti pažnju na školstvo.

Ne morate krenuti s izazovom 365, može vaš cilj biti postavljen na deset, važan je osjećaj da ste napravili nešto novo, da ste narasli iznutra te da još uvijek možete pronaći izazove koji vas motiviraju da budete bolji u radu s djecom i kolegama.

Aluminijska folija i ostale čarolije za zaštitu privatnosti

Objavljeno autor

Jeste li svjesni da je korištenjem društvenih mreža većina vaših objava i slika javno vidljiva?

tinfoilNekako mi se čini da bih svaki tjedan mogla naći novu ideju za kolumnu samo prateći zanimljive postupke korisnika na društvenim mrežama. I to postupke učitelja, jer se s njima najviše i družim online. Ukoliko vas naslov ili uvodni tekst zbunjuje, čitajte pažljivo, a ako ste se nasmijali na spominjanje aluminijske folije i znate odakle mi ideja onda ste mirni.

Dakle, tema su društvene mreže i vaša privatnost na njima. Društvene mreže (čitaj Facebook) su komercijalni programi koji zarađuju na vašim osobnim podacima koje vi sami nemilice dijelite online. Čak štoviše ti programi su vam jasno rekli na početku što sve misle raditi s vašim podacima i vi ste pristali na takve uvjete korištenja. Da, to je onaj dio gdje ste stavili kvačice uz Prihvaćam uvjete korištenja, Pravila korištenja podataka i Postavke privatnosti. Što i kako Facebook radi s vašim podacima možete pročitati na stranici bit.ly/privatnost. Primjerice, ako ste neki tekst ili sliku javno objavili na Facebooku oni su vidljivi bilo kome, uključivši i osobe koje ne koriste Facebook. Postavke privatnosti su složene tako da je svaka stavka javno vidljiva, osim ako vi ne odradite posao ograničavanja vidljivosti, bilo za određenu objavu ili za određene kategorije korisnika.

Između ostalog Facebookova Pravila za korištenje podataka kažu “Mogli bismo davateljima usluga omogućiti pristup podacima kako bi nam pomogli u pružanju usluga”. Što možete prevesti kao “Možemo s vašim podacima napraviti što želimo”. Pročitate li na  miru ta pravila vidjet ćete da Facebook prikuplja o vama razne vrste podataka: gdje se nalazite, što ste pretraživali, što komentirali, kakve slike ste objavili i još milijun sitnica na koje mi ne obraćamo pažnju, a oni samo pohranjuju u svoju bazu vrijednih podataka.

Nakon što ste pročitali na što ste sve pristali korištenjem odabrane društvene mreže vrijeme je za učenje kako zaštiti svoju privatnost, odnosno biti svjesni kako ste podesili Postavke privatnosti i s kime što dijelite. Postavke privatnosti dostupne su vam u izborniku s ikonom lokota u gornjem desnom kutu vaše FB stranice. U osnovnom prikazu vidjet ćete postavke za vidljivost vaših objava, tko vas može kontaktirati i kako blokirati nekoga. No, obavezno morate pogledati u dio See more settings gdje ima puno više mogućnosti o vidljivosti, označavanju, dozvolama za objavu na vašem zidu, obavijestima koje primate, što vaši sljedbenici mogu vidjeti, dijelite li oglase i videozapise itd. Pri kraju popisa vidjet ćete naslov Aplikacije koji nikako ne smijete zaobići. Naime, korištenjem raznih aplikacija vi dijelite i podatke o vašim prijateljima, eto zato vas prijatelji gnjave da im prestanete slati pozive za igre. Svaka aplikacija pri prvom pokretanju traži vaše dopuštenje za pristup podacima i vi u pravilu date dopuštenje jer vam baš ta aplikacija treba. Na taj način možda ste dali pristup vašoj videokameri, mikrofonu, dozvolili snimanje razgovora ili poklonili nekome sve telefonske brojeve iz adresara. Drugi put ipak razmislite želite li baš sve to podijeliti i obavezno isključite aplikacije nakon što ih prestanete koristiti. Jer iako vi ne koristite njih, one koriste vaše podatke.

Pročitajte osnovna objašnjena o zaštiti privatnosti na Facebooku , a nakon što savladate osnove pročitajte detaljniji priručnik Zaštitite privatnost na Facebooku koji je pripremio Nacionalni CERT.

Jednostavno rečeno ni aluminijska folija na glavi niti objave tekstova “Ja ne dam svoje podatke” ne pomažu pri zaštiti privatnosti na društvenim mrežama. Dakle, ili naučite kako zaštititi svoju privatnost i dobro razmislite prije nego nešto objavite ili prestanite koristiti društvene mreže. O tome vi odlučujete!

Kako s djecom dogovoriti odgovorno korištenje računala, mobilnih uređaja i interneta

Objavljeno autor

Bolje je početi s dogovorima o odgovornom korištenju prije nego li se pojavi potreba za kaznama.

Nije bez razloga izreka “Bolje spriječiti nego liječiti” aktualna i u današnje vrijeme. Puno situacija i događanja u virtualnome svijetu mogli bismo izbjeći prevencijom i edukacijom. Nakon što se zaista nešto dogodi preostaje nam samo “gašenje vatre” i kažnjavanje. Govorimo li o učenicima u školi i njihovim mogućim postupcima kojima bi mogli ugroziti svoju, ali i tuđu sigurnost na internetu Politika prihvatljivog korištenja je dokument koji bi nam mogao pomoći u pojašnjavanju pravila ponašanja i posljedica koje bi mogle slijediti.

U prijašnjim člancima mogli ste pročitati o Politici prihvatljivog korištenja i Politici izvrsnog korištenja koje se razlikuju po načinu pristupa dogovoru s učenicima. Politika prihvatljivog korištenja propisuje odgovorno ponašanje i kazne, a Politika izvrsnog korištenja promiče odgovorno ponašanje kroz pozitivne primjere. Bez obzira koju od njih planirate napraviti možete odabrati različite načine dolaska do željene Politike.

Tijekom projekta “Sigurnost djece na internetu” OŠ “Mladost”, OŠ Popovača, OŠ “Mato Lovrak” i OŠ Veliki Bukovec intenzivno su s učenicima, roditeljima i učiteljima radile na osmišljavanju Politike prihvatljivog korištenja. Učenici su davali prijedloge pravila koja treba uvrstiti pa su o njima raspravljali roditelji i naravno učitelji. Takav, demokratski način donošenja pravila je vremenski zahtjevniji, ali osigurava da svi dionici već tijekom postupka izrade Politike imaju priliku reći svoje mišljenje, saznati što Politika obuhvaća te aktivnim sudjelovanjem postati njenim suautorom. Tada ta Politika nije “nečija” nego “naša, zajednička”.
Drugi pristup je da učitelji, odnosno razrednici predlažu pravila koja se zajednički donose na Učiteljskim vijećima, a zatim raspravljaju (ili ne) s učenicima. Taj pristup je malo stroži, ali vremenski učinkovitiji.

Prilikom izrade Politike trebate razmišljati i o načinu njenog prihvaćanja i provođenja u djelo. Politiku prihvatljivog korištenja možete javno objaviti na oglasnoj ploči i mrežnim stranicama škole i svi je se, nakon toga moraju pridržavati. Bolji način je priprema politike u obliku ugovora koji učenici, roditelji i razrednik (škola) zajednički potpisuju. Takvi ugovori se osvježavaju i ponovno potpisuju na početku svake školske godine kako bi svi bili svjesni što se od njih očekuje te koje su moguće posljedice neodgovornog ponašanja. Treći način je da pravila prihvatljivog korištenja postanu dio Kućnog reda škole, a pritom se mora poštivati procedura koja je za to propisana zakonom, tj. Kućni red donosi Školski odbor.

Ovisno o obliku koji odaberete za Politiku ovisit će jezik kojim je sadržaj napisan: jednostavniji za djecu ako se radi o ugovoru, odnosno u službenijem tonu ukoliko se radi o tekstu koji ulazi u Kućni red.  Pravila i upute trebaju svakako obuhvatiti korištenje školskih računala i mreže, mobilnih uređaja,  društvenih mreža, zaštitu svojih i tuđih osobnih podataka  te što se smije dijeliti online i pod kojim uvjetima. Najčešće se navode i zabrane pojedinih oblika ponašanja, primjerice širenje i poticanje govora mržnje, sudjelovanje u elektroničkom nasilju, ali i kršenje autorskog prava. Ne zaboravite da Politika ipak treba biti čitljiva i razumljiva svima te nemojte napraviti cijelu “šumu” koja će zakloniti vidik na osnovna pravila odgovornog ponašanja

Na stranicama projekta razvoja školskog kurikuluma “Sigurnost djece na internetu” petzanet.hr možete vidjeti tri različita pristupa donošenja Politike prihvatljivog korištenja te same Politike koje su škole osmislile. Pogledajte, pročitajte, promislite, a možete i objavljene dokumente upotrijebiti, preurediti te prilagoditi vašim učenicima i školama.

Koliko su nam potrebni etički kodeks, bonton i politika primjerenog korištenja

Objavljeno autor

Često se govori da je biti učitelj poziv, a ne zvanje. No, znamo li se ponašati u skladu s našim pozivom i profesijom?

Prije desetak godina ne bih ni razmišljala da pišem o ovoj temi, ali vremena su se promijenila, a s njima i učitelji. Digitalne generacije rođene devedesetih počele su raditi u našim školama, a i mi stariji sve češće koristimo društvene mreže, razne računalne programe, online alate i aplikacije za mobilne uređaje. Neki postupci koji su se ranije podrazumijevali, jer su bili dio dobrog odgoja i pristojnog ponašanja, više se ne podrazumijevaju  i potrebno ih je istaknuti i pojasniti.

Evo nekoliko primjera za ilustraciju:

  • Školu je posjetio uvaženi gost i prije nego li je vijest o tome objavljena na školskim mrežnim stranicama, osvanula je fotografija na privatnom profilu učitelja na društvenoj mreži.
  • Novinar je kopirao učiteljske komentare s foruma i objavio ih u dnevnim novinama.
  • Učitelj obavještava svoje učenike IV. r osnovne škole o predstojećim aktivnostima i obavezama koristeći se društvenom mrežom za odrasle.

Etički kodeks škole potiče razumijevanje i prihvaćanje temeljnih načela moralno opravdanog ponašanja i promicanja etičkih vrijednosti te poprilično dobro opisuje poželjna ponašanja učitelja. Formulacije su najčešće općenite i iz njih možemo pročitati puno ili malo ovisno kako ih čitamo ili kako shvaćamo odgovorno, savjesno, profesionalno ispunjavanje obaveza. Nisam pročitala sve dostupne primjere etičkih kodeksa, ali nisam primijetila da se i u jednom spominju digitalni ugled, rasprave na društvenim mrežama ili neke druge online aktivnosti.
Niz primjera etičkih kodeksa za osnovne i srednje škole pronaći ćete pretraživanjem interneta pa ih možete detaljnije pročitati i usporediti. Članak 58. Zakona o odgoju i obrazovanju propisuje da škola treba imati etički kodeks, ali ne navodi ništa o njegovom povremenom osvježavanju ili stavkama koje treba sadržavati.

Vjerujem da o bontonu ne treba puno govoriti, da smo svi u školam svjesni pristojnog ponašanja i nastojimo ga riječima i djelom prenijeti učenicima. Bez obzira na virtualizaciju i online dostupnost dobre, stare upute iz bontona su još uvijek važeće i dobar odgoj je jednostavno prepoznati.

Politike prihvatljivog korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta (PPK), o kojima smo pisali u prošlom broju, mogu biti dio Etičkog kodeksa ili Kućnog reda škole ili mogu biti zaseban dokument zbog sadržaja tehničkog karaktera koje treba češće obnavljati, ali i zbog svojevrsnog ugovaranja, tj. obvezivanja učitelja da svojim potpisom prihvate primjenu preporuka iz te Politike. PPK za djelatnike škole treba obuhvatiti korištenje službenog e-maila, elektroničku komunikaciju s učenicima i roditeljima, zaštitu osobnih podataka prilikom korištenja online programa s učenicima, korištenje društvenih mreža za odrasle i onih za obrazovanje (primjerice, Edmodo), kritički stav i vrednovanje informacija na internetu, objavljivanje fotografija, videozapisa ili učeničkih radova na internetu, korištenje školske mrežne stranice ili virtualnog okruženja za učenje (primjerice, Moodle), zaštitu autorskih prava te stav škole prema korištenju raznih računalnih programa i online alata (primjerice Office 365, Google Apps, YouTube, SlideShare, Zondle).
Tvrtke su puno ranije počele razmišljati i primjenjivati PPK tako da je na internetu dostupno niz primjera koji bitno striktnije i s jasnim kaznama propisuju prihvatljivo ponašanje zaposlenika. Pronaći ćete ih pretražujući s ključnim pojmovima: acceptable use policy, internet guidelines for employees i slično.

Na stranicama petzanet.HR možete pročitati kako je OŠ Veliki Bukovec osmislila Politiku prihvatljivog korištenja za učitelje, a predložak politike prihvatljivog korištenja za zaposlenike dostupan je i na stranicama Oznake eSigurnosti, esafetylabel.eu.

Završila bih ipak komentarom mlađeg kolege iz Italije, koji me je na jednom stručnom usavršavanju zapitao jesam li sigurna da svim tim propisivanjem pravila činimo dobro? Ne navodi li možda previše ograničavanja na bunt i kršenje pravila? Razmišljanje o tome ostavljam vama za domaću zadaću.

Politika izvrsnog ili prihvatljivog korištenja tehnologija

Objavljeno autor

Svaka igra ima svoja pravila. Kako biste znali što smijete, a što ne potrebna su vam pravila za korištenje računala i mobilnih uređaja u školama.

Iako riječ politika nema baš pozitivne konotacije u Hrvatskoj, ipak kad govorimo o načinima korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta, riječ politika označava skup pravila kojima dogovaramo i propisujemo što se smije, a što ne. Pri osmišljavanju takve politike možete krenuti u dva smjera: jedan je politika izvrsnog korištenja (Admirable use policy), a drugi je politika prihvatljivog korištenja (Acceptable use policy). Postoji zapravo i treći – sigurnosna politika, ali ona je zahtjevnijeg, tehničkog karaktera pa za sad nećemo o njoj.

Politika izvrsnog korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta (ukratko tehnologija) opisuje pozitivne načine korištenja tehnologija kakve bismo željeli da učenici i učitelji primjenjuju pri učenju i poučavanju. U takvoj politici ističete i promičete dobre načine na koje tehnologija olakšava i obogaćuje obrazovanje.  Politika govori o povezivanju s učenicima ili odraslima sa zajedničkim interesima i od kojih možete učiti, učenju, istraživanju, kreativnom korištenju i objavljivanju svojih radova, prikupljanju sadržaja koji se smiju preoblikovati u nove sadržaje za učenje, surađivanju, svrhovitom komuniciranju, kritičkom pristupu informacijama, poštovanju prema sebi i drugima, odgovornom digitalnom građanstvu te mijenjanju svijeta nabolje.

Politika prihvatljivog korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta češće govori o zabranama i uvjetima pod kojima se nešto smije raditi. Obuhvaća pravila i upute za prihvatljivo korištenje školskih računala i mreže, mobilnih uređaja,  društvenih mreža i ostalih računalnih izvora. Govori o zaštiti osobnih podataka te što se smije dijeliti online i pod kojim uvjetima. Dio politike je i roditeljska suglasnost (ili ne) za fotografiranje i snimanje djece te online objavljivanje. Navode se i zabranjenih oblika ponašanja, primjerice širenje i poticanje govora mržnje, sudjelovanje u elektroničkom nasilju, ali i kršenje autorskog prava.

Obje politike govore i o posljedicama neodgovornog korištenja. Te posljedice, pedagoške mjere ili kazne propisane su u nekom drugom dokumentu, najčešće Kućnom redu ili nekom sličnom dokumentu. Koju god politiku odabrali važno je da bude poznata unaprijed tako da svi korisnici budu svjesni situacije i mogućih posljedica. Svi korisnici znače učenici, učitelji, stručni suradnici, ali i tehnička služba škole i naravno roditelji.

Iz iskustava škola koje smo posjetili u sklopu projekta razvoja školskog kurikuluma  “Sigurnost djece na internetu” saznali smo da je najučinkovitije ako politiku zajednički osmisle svi korisnici tako da svi razumiju što pojedine stavke znače te da budu svjesni što se od njih očekuje. Politike se osvježavaju u skladu s promjenama tehnologije, a korisnici ih potpisuju na početku svake školske godine. Zajedno s učenicima potpisuju ih i njihovi roditelji.

Na stranicama petzanet.HR možete pročitati kako su OŠ “Mladost” i OŠ Veliki Bukovec osmislile, donijele i stavile u funkciju svoje Politike prihvatljivog korištenja, a uskoro će biti objavljene i politike ostalih škola u projektu. Na stranicama Nacionalnog CERT-a (cert.hr) u odjeljku Za CARNetove korisnike možete pronaći Sigurnosnu politiku korištenja CARNetove mreže te Sigurnosne politike za škole i za visokoškolske ustanove. Predložak politike prihvatljivog korištenja za zaposlenike dostupan je i na stranicama Oznake eSigurnosti (esafetylabel.eu). U tom predlošku ističe se važnost da se svi zaposlenici škole pridržavaju mjera neophodnih za zaštitu podataka i računalnih mreža od virusa, neovlaštenog pristupa, štete, gubitka, zlouporabe i krađe tim više što danas škole potiču korištenje vlastite informacijske i komunikacijske opreme što predstavlja još i veći izazov po pitanju zaštite i sigurnosti.

Dakle, dogovorite pravila igre i pridržavajte ih se.

Digitalni identitet učitelja

Objavljeno autor

Svaki učitelj zna tko je kad uđe u razred, a znate li tko ste u virtualnom svijetu? Što o vama može reći internet?

Digitalni identitet i digitalni otisci su skup informacija dostupnih o nekoj osobi putem interneta. Postali su aktualni zadnjih godina kao posljedice činjenice da se sadržaji na internetu arhiviraju dugotrajno, da je zaštita privatnosti manjkava te da pojedinci, često lakomisleno objavljuju informacije o sebi ne razmišljajući o mogućim posljedicama. Istraživanje provedeno 2012. u Španjolskoj, pokazalo je da je 34 % studenata učiteljskog fakulteta zabrinuto za utjecaj koji njihov digitalni identitet ima na profesionalni život, a da 63 % uopće nije važno što drugi ljudi misle o njima.

Danas zaista ne trebate biti Sherlock Holmes da biste o nekome pronašli informacije. Dovoljno je prošetati internetom i na svakom koraku naći ćete puno digitalnih tragova koje su ljudi svjesno ili nesvjesno ostavili. Upišite svoje ime u neku od tražilica pa pogledajte gdje se sve pojavljujete, koje vaše slike su dostupne online, a onda se pokušajte prisjetiti što od toga ste objavili vi, a što je nekim više ili manje misterioznim putevima dospjelo na internet.

Učiteljska profesija nosi sa sobom niz odgovornosti i vjerujem da biste vi radije ostali zapamćeni kao izvrstan poučavatelj, svijetli uzor mladim ljudima nego kao osoba čije nezgodne fotografije ili bezobrazni komentari kolaju internetom. Da biste to realizirali morate biti svjesni cilja koji želite postići i još više, metoda kojima ćete ga ostvariti. Kao pravi učitelji već ste sve ovo vizualizirali u obliku ishoda učenja i nastavnih metoda, zar ne?

Kako biste bili i ostali respektabilni učitelj u virtualnom svijetu najprije morate početi od sebe. Pročitajte s razumijevanjem uvjete korištenja računalnih programa i mobilnih aplikacija i obratite pažnju gdje se pohranjuju vaše slike, videozapisi, dokumenti, kontakti. Svakako saznajte kako im možete pristupiti i u potpunosti ih izbrisati. Taj način pohranjivanja i dijeljenja sadržaja obično uređaji odrađuju umjesto nas i mi jednostavno na to ne obraćamo pažnju.

Nadalje, morate biti svjesni da je svijet mali i da će se za svaku vašu objavljenu rečenicu ili sliku u publici naći netko tko vas poznaje i prepoznaje kao učitelja. Razmislite, i to jako dobro, što objavljujete i jeste li spremni podnijeti posljedice svojih objava. Dio posljedica je naveden u Kaznenom zakonu i Zakonu o zaštiti podataka da ne mislite kako se vi bezazleno igrate u virtualnom svijetu. Naš privatni i javni život isprepliću se sa stvarnim i virtualnim, a granice među njima postaju nejasne. Jesmo li na društvenoj mreži kao privatne osobe ili kao učitelji? Pišemo li komentare u ime svoje škole ili osobno? Kako ćemo reagirati ako na internetu naiđemo na zloban, nepristojan komentar?
U svim oblicima online komunikacije moramo imati jako puno strpljenja i stalno biti svjesni da bilo tko može vidjeti ono što smo napisali te upotrijebiti protiv nas. U virtualnim okruženjima vladaju drugačija pravila igre od onih u vašoj učionici. Bilo tko si može dozvoliti da vam pošalje bezobraznu poruku. Stoga obavezno proučite kako ćete zaštititi svoju privatnost u virtualnom okruženju. Ispravno podesite postavke privatnosti društvenih mreža i onemogućite ili barem otežajte pristup zlonamjernicima. Ne zaboravite da je u većini mreža sve javno dostupno ukoliko sami ne postavite ograničenja. Pametno koristite dobre strane društvenih mreža i izbjegavajte zamke.

Sljedeći korak je jasno naglašavanje prijateljima, znancima i neznancima želite li da neku vašu sliku ili tekst objave na internetu ili ne. Većina ih pretpostavlja da je u redu staviti sliku online, označiti vas na njoj i podijeliti javno. Pokažite im da moraju uvažavati vaše pravo na privatnost i ponašajte se na jednak, odgovoran način i vi prema njima.

Digitalne tehnologije mijenjaju svijet i od učitelja se očekuje da se promijene i prilagode novom okruženju, a na nama je odgovornost da pritom ipak ostanemo dobri uzori.