YouTube – školski videoizlog

YTPrivlačnost videa ili rizik javnog objavljivanja

YouTube je mrežni servis za objavljivanje i dijeljenje videozapisa, a kako podržava praćenje i povezivanje korisnika te komentiranje možemo ga smatrati i društvenom mrežom. YouTube je pokrenut 2005. kao zaseban servis, ali ga je 2006. kupio Google i tijekom godina sve više povezivao s ostalim uslugama pa primjerice, Google Hangout omogućava emitiranje i snimanje videa na YouTube kanalu. YouTube nije posebno koristan za međusobno povezivanje učitelja i učenika nego kao službeni školski kanal za objavljivanje videozapisa. Naime, želite li videozapis s nekog školskog događanja objaviti na školskim mrežnim stranicama ili na stranicama projekta najprije ćete ga morati negdje na internetu objaviti. Postoji niz stranica za objavljivanje videozapisa, ali YouTube je najrašireniji i trenutačno najjednostavniji za korištenje, osim toga preveden je i na hrvatski.

Moje mišljenje je da svaka škola treba imati jedan službeni školski kanal na YouTubeu te da se samo taj kanal koristi za objavljivanje videozapisa snimljenih u školi, odnosno povezanih sa školskim aktivnostima. Na taj način se izbjegava višestruko objavljivanje, objavljivanje na privatnim YouTube kanalima ili objavljivanje bez dopuštenja. S druge strane uprava škole, učitelji i roditelji trebaju odobriti korištenje takvog službenog videokanala i osigurati da svi objavljeni videozapisi imaju dopuštenje za objavu, da su osobni podaci djece zaštićeni te da u videozapisima nema kršenja autorskih prava. Nakon objave na YouTubeu, videozapisi se mogu umetati u mrežne stranice, dijeliti na društvenim mrežama ili na druge načine, ali važno je da su svi videozapisi objavljeni na tom jednom službenom kanalu.

Obzirom da se Googleovi i YouTubeovi uvjeti korištenja isprepliću najjednostavnije je pretpostaviti da što vrijedi za jednu Googleovu uslugu vrijedi i za ostale. YouTube je poseban po tome što jako naglašava zaštitu autorskih prava i ima automatski nadzor nad sadržajima koje objavite pa u roku nekoliko minuta dobivate opomenu ako se koristite tuđom glazbom.

Pomoć i savjete za korištenje YouTubea pročitajte na bit.ly/YT-pomoc, a pravne informacije, sigurnost i autorska prava na bit.ly/YT-pravne. Prilikom objave videozapisa obratite pažnju na postavke privatnosti. Videozapise možete objaviti kao: javni – svima vidljivo i dostupno kod pretraživanja, nije javno dostupno – svatko s poveznicom može vidjeti video ili privatni – videozapis je dostupan samo vlasniku kanala.
Osim postavki vidljivosti videozapisa obavezno u naprednim postavkama isključite komentiranje i označite pod kojom dozvolom dijelite sadržaj.

YouTube čak ima i pripremljen kurikulum o digitalnom građanstvu u kojem su teme:

  • Pravila usluge YouTube
  • Kako prijaviti sadržaj putem usluge YouTube
  • Kako zaštititi svoju privatnost online
  • Kako biti odgovoran član YouTube zajednice
  • Kako biti angažiran građanin u virtualnom svijetu.

 

YouTube možete koristiti za objavljivanje videozapisa snimljenih na raznim školskim događanjima, izletima, projektima, utakmicama, ali ga možete upotrijebiti i za objavljivanje obrazovnih sadržaja, odnosno kao platformu za obrnutu učionicu. Učitelji mogu snimiti videozapise, objaviti ih na školskom YouTube kanalu pa zatim koristiti za poticanje učenika na samostalno učenje, istraživanje ili kao zbirku sadržaja za ponavljanje. Na sličan način mogu i učenici snimati videozapise u kojima objašnjavaju neke sadržaje. Posebno je učinkovito ako učenici pritom i pokazuju način rješavanja zadataka, pišući na ploči, papiru ili ako se koriste nekim digitalnim načinom snimanja pa snimaju zaslon računala. Na taj način učenici uče prilikom osmišljavanja i snimanja videozapisa, a svi ostali mogu iz njihovih snimki učiti sadržaje. Meni osobno to zvuči bolje od snimki iz Khan Academy.

Naravno, osim sadržaja koji sami pripremite i objavite na YouTubeu imate gotovo beskonačnu količinu videozapisa o svim mogućim temama, a postoje već pripremljeni popisi (playlist) videozapisa za obrazovanje koji samo čekaju na vas.

197 Educational YouTube Channels You Should Know About

Facebook u obrazovanju – vaša odluka

facebook_50Odgovornim korištenjem i Facebook može biti dio obrazovanja.

Sinonim za društvene mreže je Facebook, najveća i najčešće spominjana društvena mreža. Kako je raširen i lako dostupan često je prvi odabir učitelja i učenika za online komunikaciju. Najčešći argument koji čujemo je “Pa svi su već na Facebooku, zašto ga ne bismo koristili?”. Moj odgovor na to je “I kafići su mjesta na kojima možemo pronaći dosta učenika pa nam to nije razlog da nastavu premjestimo tamo.”

Facebook je komercijalna društvena mreža što znači da zarađuje trgovinom našim podacima. Facebook prikuplja o nama razne podatke, prema njima odabire reklame koje se prikazuju i nudi nam razne proizvode. Prikupljene podatke dijele s trećim osobama tako da i druge tvrtke imaju koristi od tih podataka. Što sve Facebook prikuplja i na koji način dijeli podatke pročitajte u njihovim Uvjetima korištenja, koje ste prihvatili pri registraciji. Da, to je ono kad stavite kvačicu i kliknete Dalje bez da pročitate na što ste pristali.

Planirate li koristiti Facebook s učenicima, nužan uvjet je da budu stariji od 13 godina; to je ograničenje prema američkom zakonu, a prema Hrvatskom granica maloljetništva je 18 godina. Obzirom da su gotovo svi učenici u našim školama mlađi od 18 godina obavezno pribavite pisano dopuštenje roditelja da s učenicima koristite Facebook. Učenici sami stvaraju korisničke račune za Facebook i vi nad njihovim aktivnostima na Facebooku nemate nikakvu mogućnost nadzora. Dakle, morate uspostaviti vezu povjerenja prema učenicima i dobro ih poučiti o odgovornom i primjerenom korištenju društvenih mreža, pogotovo o prekomjernom dijeljenju online. Prvi korak u tome je da zajednički proučite osnove privatnosti na Facebooku, dogovorite vaša pravila korištenja te eventualne kazne za njihovo kršenje.

Facebook je zasigurno moćna društvena mreža koju možemo iskoristiti za obrazovanje jer nam omogućava jednostavno povezivanje s drugim učiteljima i učenicima, prikupljanje i objavljivanje sadržaja, diskutiranje, praćenje aktivnosti drugih ljudi, kampanja ili tvrtki te građanski aktivizam. Ukoliko tek počinjete koristiti Facebook s učenicima predlažemo da krenete polako i oprezno. Najprije sredite svoj profil, budite svjesni da će učenici moći vidjeti vaše objave i fotografije pa zaštitite svoju privatnost. Neki učitelji to rješavaju tako da imaju jedan privatni i jedan poslovni profil na Facebooku, no tako pokazujete učenicima da imate dvostruka mjerila te da njima govorite jedno, a sami se ponašate na drugačiji način. Nakon toga napravite zatvorenu grupu samo za vaše učenike, možda je dobro da za početak bude i tajna da nikome ne bude javno dostupna. Tu zatvorenu grupu iskoristite kao virtualno okruženje za eksperimente s društvenim mrežama, isprobajte u njoj različite aktivnosti, pratite ponašanje i aktivnosti učenika te naravno svoje aktivnosti. Prema potrebi napravite dodatne radionice uživo kako biste se i vi i učenici osjećali što bolje i sigurnije u online okruženju. Ukoliko svi ti eksperimenti prođu dobro, zajedno s učenicima osmislite neke nove aktivnosti, možda izradu stranica, povezivanje s drugim učenicima, javno predstavljanje razrednih aktivnosti ili kao platformu za školske, nacionalne i internacionalne projekte.

Kao inspiraciju za načine korištenja Facebooka s učenicima pogledajte ovih nekoliko ideja, primjere korištenja Facebooka u nastavi Povijesti, sto prijedloga za korištenje Facebooka u obrazovanju.

Za Facebook kao i za ostale online alate vrijedi osnovno pravilo – vi kao učitelj morate znati što radite. Zašto ste odabrali baš Facebook, koje mogućnosti za napredovanje će pružiti vašim učenicima, na koji način ćete zaštititi učenike te kako ćete pred kolegama i roditeljima opravdati njegovo korištenje. Znate li odgovore na sva ta pitanja, onda ste na sigurnoj strani i Facebook će biti koristan dodatak vašim metodama poučavanja.

Yammer – poslovna mreža postaje obrazovna

yammerIskoristite prednosti pristupa Yammeru s @skole korisničkim računima.

Društvene mreže riskantne su jer puno učenika dijeli previše podataka o sebi, prijateljima i obitelji bez razmišljanja objavljuju zlobne poruke ili čak šire govor mržnje. Pri korištenju društvenih mreža u obrazovanju moramo obratiti pažnju na tri ključna izazova: zaštita učeničkih podataka, upozoravanje učenika o prekomjernom online dijeljenju te prevencija elektroničkog nasilja.

Koliko je sigurno?

Sve navedeno razlog je da date priliku Yammeru kao sigurnom okruženju za učenje. Kako je Office 365 postao dostupan svim učenicima i učiteljima u Hrvatskoj, Yammer je također besplatno dostupan korištenjem našeg nacionalnog digitalnog identiteta AAI. To znači da u okruženje Yammera na domeni @skole.hr mogu ući samo osobe s @skole.hr identitetom, dakle učenici, učitelji i ostali djelatnicu u hrvatskim osnovnim i srednjim školama. Kako su AAI korisnički računi jedinstveni svaki od njih identificira osobu s kojom komuniciramo ili surađujemo u Yammeru, što ga čini sigurnim mjestom za učenike, uključivši i maloljetnike.

Iako su @skole.hr korisnički računi isti oni koji se koriste za pristup e-dnevniku i svim CARNetovim edu.hr uslugama ipak bi bilo dobro da prije korištenja Yammera (ali i Officea 365) dogovorite pravila korištenja na razini vaše škole. Možda ste već to i napisali u vašim Pravilima prihvatljivog korištenja ili Kućnom redu škole? Naravno, kao i za sve ostale aktivnosti u kojima dijelite učeničke osobne podatke trebate imati pisanu dozvolu roditelja za sve maloljetne učenike.

Prepoznatljivo okruženje i mogućnosti

Ukoliko niste do sad već koristili Yammer predlažemo da krenete malim koracima, s jednim razredom. Najprije se prijavite na Yammeru (yammer.com/skole.hr), aktivirajte svoj račun putem elektroničke pošte, a zatim isti postupak prođite s učenicima. Sve radite isključivo s računima @skole.hr pa ako su učenici slučajno zaboravili svoje podatke zamolite školskog administratora za pomoć. Prilikom prve prijave potrebno je popuniti osnovne podatke za profil. Sugerirajte učenicima da pišu svoje puno ime i prezime te da napišu da su učenici.
Nakon ulaska u Yammer puno stvari će vam biti prepoznatljivo: zid s porukama, lajkanje, dijeljenje, komentiranje itd. Možda će nekima odgovarati da odmah instaliraju i verziju za mobilne uređaje.

yammer1Kako Yammer za @skole.hr obuhvaća sve učenike i učitelj u Hrvatskoj, glavni dio (All company) je otvoren za pola milijuna korisnika. Svakako upozorite učenike da u tom dijelu njihove poruke može pročitati i komentirati svatko s AAI identitetom i da sigurno ne žele svoje misli podijeliti s pedesetak tisuća učitelja. Stoga je vaš sljedeći korak stvaranje privatne grupe posebno za vaš razred, školu ili grupu. Učenike pozovete da se pridruže grupi (Add Members) ili oni sami mogu zatražiti pridruživanje ako je grupa dostupna na popisu. Grupe mogu biti javne i privatne, možete ograničiti mogućnost prijavljivanja u grupu, a možete dozvoliti i pristup vanjskim članovima.

Na posao

Osnovne mogućnosti komuniciranja (Conversations) su pisanje objave (Update), anketa (Poll), pohvala (Praise), obavijest (Announcement). Pri pisanju objave uz nju možete staviti poveznicu ili dodati datoteku u privitku. Kratki prikazi dodanih sadržaja zgodno se pokazuju uz same poruke.

yammer2-collection-filesNa kartici datoteka (Files) pojavljuju se sve datoteke koje su dodane u nekoj objavi, ali ih možete dodati i u tom dijelu (Upload Files). Praktično je što se datoteke mogu i direktno otvarati u Yammeru, primjerice dijeljenje prezentacija je izvrsno napravljeno tako da se čak mogu stavljati i nove verzije već objavljenih prezentacija.
Yammer ima i mogućnost prikazivanja koji korisnici su online tako da s njima možete brbljati, a obavijesti o različitim aktivnostima u grupi prosljeđuju se i u vaš sandučić elektroničke pošte.

Sve kao i na Facebooku, rekli bismo. Dakle, sve mogućnosti za komunikaciju i suradnju na društvenim mrežama su tu, a ipak ostajete u sigurnom okruženju @skole.hr koje nije javno dostupno.

Profesionalni razvoj pomoću društvenih mreža

shutterstock_2134502Prije nego li krenete koristiti se društvenim mrežama s učenicima budite sigurni da se vi na njima osjećate “ko doma”.

Kako sam na popis novogodišnjih odluka stavila i korištenje društvenih mreža u obrazovanju odmah krećem s prvim od članaka na tu temu, i to na način koji se meni osobno čini najlogičnijim. Najprije naučimo sebe, snađimo se na društvenim mrežama, otkrijmo njihove prednosti i zamke pa tek onda povucimo i učenike za sobom. Obzirom da imate mene za vodiča, vodim vas svojim stopama u otkrivanju društvenih mreža, najprije eTwinning, zatim Twitter pa Facebook, a o nekim drugim mrežama ćemo kasnije.

Bez obzira želite li raditi na međunarodnim projektima odmah sad ili samo istražujete i učite, eTwinning je mjesto od kojeg trebate početi. Kako je eTwinning europska mreža osmišljena za obrazovanje trendovi, rasprave, teme i društvo koje se tamo nalazi blisko je nama. Svi korisnici eTwinninga su učitelji, nastavnici ili odgajatelji iz različitih EU i susjednih zemalja. Tako da ćete od njih dobiti kompetentne informacije, odgovore i mišljenja , a kako rade u sličnim okolnostima kao i mi imat će razumijevanja za sve izazove s kojima se susrećemo u svakodnevnom radu. Ukoliko već niste registrirani na eTwinningu predlažem da pogledate stranicu s uputama za prijavu, a zatim stranicu sa savjetima za pronalaženje kontakata , pritom se ne morate odmah opterećivati projektima, dovoljno je da nađete dobro učiteljsko društvo. Za komunikaciju s kolegama možete koristiti Sobe za učitelje i Grupe koje se bave različitim temama i okupljaju učitelje različitih profila. Među učiteljskim sobama svakako potražite Hrvatski eTwinning u kojoj su vam domaći učitelji i eTwinning ambasadori pri ruci. Pročitajte više o eTwinning grupama.

Twitter je društvena mreža po mojoj mjeri, zato jer mi odgovara veliko društvo učitelja i ostalih profesionalaca u svijetu obrazovanja koje mogu dohvatiti na Twitteru, jer su poruke kratke pa time i jasnije i jer je na njemu lakše pratiti rasprave i događanja. Koristim ga gotovo pet godina i društvo na njemu postaje sve bolje i bolje.  Twitter je okruženje koji sami birate i stvarate pa ako vam je netko dosadan jednostavno ga prestanete pratiti. Kolege često dijele informacije o novim zanimljivim programima za korištenje u obrazovanju te konkretne primjere iz učionica. Korištenjem oznaka # (hashtag) lako je pratiti konferencije, događanja ili rasprave o nekoj temu (educhat). Zanimljivo je da slovenski Zavod za šolstvo ima svoj Twitter profil @zrss_si na kojem redovno objavljuju vijesti. Više informacija o Twitteru u obrazovanju pročitajte u članku Twitter baš za vas.

Nezaobilazni Facebook postao je sveprisutan i primjećujem da ga hrvatski učitelji često koriste. Facebook je složeniji za korištenje jer omogućava objave različitih sadržaja te pritom morate paziti što s kim dijelite i u koje grupe se uključujete. Njegova prednost su stranice i grupe pomoću kojih možete pratiti informacije te se uključivati u dijeljenje sadržaja i rasprave. Postoji niz dobrih grupa koje se bave obrazovanjem, a samo na hrvatskom jeziku ih ima barem dvadesetak. Povežite se s kolegama, učlanite u grupe, ali ako primijetite da ne odgovaraju vašim interesima ili vas gnjave stvarima koje vama nisu važne jednostavno prestanite pratiti objave. Na Facebooku nije baš pristojno biti samo promatrač pa ako ste već član neke grupe red je da doprinesite svojim objavama i komentarima. Recipročnost pri dijeljenju sadržaja se očekuje kao i poštivanje autorskog prava pa svakako navedite tko vam je preporučio neki sadržaj. Facebook je nažalost prepun govora mržnje pa razmislite prije nego li objavite neki zloban komentar te prijavite svaki sadržaj koji krši ljudska prava.

Nadam se da ćete se snaći na društvenim mrežama i pronaći optimalan način njihovog korištenja za vas. I kao PS: Istraživanja pokazuju da korištenje društvenih mreža smanjuje stres, posebno žena pa kako je puno nas učiteljica, evo još jednog razloga da probate :).

Novogodišnje odluke

CroatianZondleUz koje odluke ste zakoračili u novu 2015.? Imaju li veze s obrazovanjem?

Kako to obično ide s dolaskom nove godine, želimo započeti s nečim novim i nekom dobrom odlukom ostaviti trag tog novog početka.  Čitajući objave na društvenim mrežama, nekako mi se čini da je većina odlučila ići na dijetu ili napraviti neki drugi korak prema zdravijoj prehrani. No, tu i tamo pojavi se neka odluka o ostvarivanju obrazovnih ciljeva.

Tako sam ja u prosincu 2013. odlučila započeti 2014. sa Zondle 365 izazovom. Izazov je bio napraviti 365 kvizova koje mogu koristiti u nastavi. Ideja je bila napraviti svaki dan po jedan kviz, što ne zahtijeva puno vremena. Sve je dobro išlo na početku, najprije svaki dan po jedan kviz pa onda povremeno i zaliha kvizova za par dana, a onda su došle razne obaveze pa je bilo malo pauze i zaostataka koje sam nadoknadila tijekom ljeta i spremna zakoračila u jesen pa opet zapela i onda u prosincu odlučila da ne želim ostaviti taj posao nedovršen i napravila sve potrebne kvizove. Motivacija?, isključivo intrinzična jer me nitko nije tjerao ni nagrađivao. Pravi osjećaj uspjeha bio je kad sam u prosincu primijetila da sam napravila puni krug i da već imam kvizove koji mi trebaju, a napravila sam ih davno. Rezultat je da imam dovoljno interaktivnih kvizova za sve teme u matematici za 7. i 8. razred te uz njih još i teme za financijsku pismenost, državnu maturu, a i poneke na engleskom za međunarodne projekte.

Ovu godinu nisam započela takvim izazovom, ali sam razmišljala što bi mi mogao biti obrazovni cilj ove godine pa evo nekoliko mojih ideja.

Naučiti koristiti i primijeniti u obrazovanju neki novi računalni program ili online alat. Možda za izradu kvizova, praćenje ponašanja djece, za kreativno izražavanje, za snimanje i uređivanje sadržaja ili za pohranjivanje svih onih sitnica koje su nam potrebne za nastavu.

Poticati učeničku kreativnost pri korištenju raznih programa za stvaranje i dijeljenje obrazovnih sadržaja. Primjerice, omogućiti im da umjesto pisanih provjera znanja predaju komplete online sadržaja (e-udžbenike) na zadanu temu.

Koristiti s učenicima razne tehnike za kreativno izražavanje, koje su povezane sa sadržajima koje morate obraditi. Primjerice origami, animirane iluzije, modeliranje od raznih materijala, e-portfolio i slično.

Isprobati društvenu mrežu za obrazovanje zajedno s učenicima i pronaći mogućnosti za njeno korištenje u učenju i poučavanju. Društvene mreže za obrazovanje su Edmodo, eTwinning, a uskoro i Yammer na @skole.hr. Ne zaboravite najprije pribaviti potrebne pisane dozvole roditelja.

Napraviti jedan međunarodni projekt u kojeg su uključeni i učenici. Primjerice eTwinning projekt s nekom kratkom, prigodnom temom; možda vezano uz Dan planete Zemlje, Dan sigurnijeg interneta ili neki drugi događaj koji će omogućiti povezivanje među školama.

Isprobati neku suradničku metodu koju koriste učitelji iz nama “suprotnih” predmeta. Recimo matematičari isprobaju metodu rada koju koriste jezičari, razredna nastava neku metodu iz predmetne matematike i slično.

Raditi na osvješćivanju kolega o važnosti digitalnog identiteta i zaštite osobnih podataka, održavajući radionice i predavanja, ali i dajući savjete i upozoravajući na nepromišljene postupke koje su učinili.

Podijeliti s kolegama nešto novo što smo naučili, pokazati im konkretan primjer iz nastave i pomoći im ako ga i oni žele isprobati. Možda smo zaboravili da dijeljenjem i razmjenom znanja rastemo.

Podijeliti s javnošću barem jednu dobru priču iz svoje prakse. Zaista nema smisla da u medijima završavaju samo priče za Crnu kroniku. Napišite članak, dodajte mu nekoliko slika pa pošaljite lokalnim i nacionalnim medijima. Jednom će i oni obratiti pažnju na školstvo.

Ne morate krenuti s izazovom 365, može vaš cilj biti postavljen na deset, važan je osjećaj da ste napravili nešto novo, da ste narasli iznutra te da još uvijek možete pronaći izazove koji vas motiviraju da budete bolji u radu s djecom i kolegama.

Igrice koje to nisu

pegiU ovo vrijeme često kupujemo multimedijske sadržaje za djecu, a jedini kriteriji koje pritom slijedimo su ljepota pakiranja ili dječje želje. Procjenjujete li igre prije nego kupite?

Multimedijski sadržaji često su označeni riječju “igrica” iako dobar dio njih zapravo nisu dječje igre, niti su primjereni za mlađe uzraste. Iako nas je konzumerizam i imperativ kupovanja dobrano pregazio zadnjih godina, iako smo se ograničili na pogled na cijenu i pakiranje ipak je odgovornost nas odraslih što i kako nabavljamo za djecu.

Kriteriji koje bi multimedijski sadržaji za djecu trebali zadovoljavati su:

  • ne sadrži nasilje
  • ne sadrži loš rječnik (psovke, govor mržnje)
  • ne sadrži seksualno eksplicitne sadržaje ili golotinju
  • ne potiče upotrebu droga i štetnih tvari
  • ne potiče diskriminaciju
  • ne potiče kockanje ili klađenje
  • štiti osobne podatke, posebno pri online igranju.

Hrvatska, nažalost još nije uključena u PEGI, Pan European Game Information tako da njihove stranice nisu dostupne na hrvatskom jeziku, ali jesu na tridesetak drugih, među kojima je i slovenski pa vjerujem da ćete se snaći na njihovim stranicama: pegi.info. PEGI sustav ocjenjuje multimedijske sadržaje kao što su igre, filmovi, DVD-ovi, videozapisi prema starosti korisnika, nudeći roditeljima i učiteljima smjernice pri odlučivanju o nabavi takvog proizvoda. Ocjena na multimedijskom sadržaju potvrđuje da je primjeren za korisnike starije od naznačene dobi, primjerice oznaka PEGI 7 znači da je primjerena za djecu koji imaju sedam ili više godina, a ako je oznaka PEGI 18 radi se o sadržajima koji su primjereni samo za odrasle. PEGI ocjene odnose se na primjerenost igre dobi korisnika, a ne na složenost igre. Osim brojkom koja pokazuje primjerenost uzrastu, svaki sadržaj označen je i ikonama koje pokazuju na elemente koji su prisutni u nekom sadržaju (nasilje, govor mržnje i sl.) te opisan u par rečenica koje daju više informacija. Obavezno morate pogledati što PEGI kaže za određeni multimedijski sadržaj prije nego li ga kupite djetetu.

Osim općenitog prikaza multimedijskih sadržaja, nama u školama važni su i dodatni kriteriji, primjerice kakva je obrazovna vrijednost tog sadržaja te u kojoj mjeri su zaštićeni osobni podaci učenika. Kako biste se što bolje informirali o raznim multimedijskim sadržajima i online programima za učenje i suradnju posjetite stranice Common Sense Media commonsensemedia.org i Teachers First teachersfirst.com.

Common Sense Media su stranice slične PEGI stranicama te sadrže niz ocjena i opisa multimedijskih sadržaja, uključivši i TV emisije, knjige, igre, filmove i aplikacije. Stranice su dostupne samo na engleskom jeziku, ali su kriteriji pretraživanja i karakteristike sadržaja slikovito napravljeni tako da biste se trebali snaći bez problema. Ako zatreba prijevod, možete upotrijebiti Bing ili Google prevoditelj. Na stranicama su dostupni savjeti za roditelje i učitelje tako da su te stranice obavezno štivo pri korištenju multimedijskih sadržaja u nastavi. Common Sense Media ima i poseban dio namijenjen obrazovanju, digitalnom građanstvu i profesionalnom razvoju koji preporučujem svim učiteljima i nastavnicima.

Teachers First stranice, kao što ime kaže namijenjene su učiteljima te daju pregled raznih sadržaja i programa iz perspektive primjenjivosti i primjerenosti u sustavu obrazovanja. Sadržaji su dostupni po temama i razredima te uključuju i prijedloge za nastavu. Ono po čemu su te stranice posebne je dio “Edge Resources” (teachersfirst.com/content/edge.cfm) u kojem opisuju i procjenjuju aktualne, online programe i alate kroz prizmu sigurnosti i učinkovitosti za obrazovanje. Za svaki takav program ističu koji su mogući sigurnosni rizici, kakve dozvole roditelja ili ravnatelja biste mogli trebati te daju savjete za učinkovito organiziranje korištenja takvih programa u nastavi. Obavezno pročitajte njihove preporuke za svaki program koji planirate koristiti s učenicima.

Razlozi kao: “svi to imaju, svi to igraju, svi to rade” nisu dovoljni da biste djecu pogurnuli u svijet nasilja i mržnje, zar ne?

Kopiranje, plagiranje ili krađa

Na internetu je sve lako dostupno, no smijemo li baš sve uzimati bez pitanja?

ccsearchRazvojem interneta i objavljivanjem velikih količina sadržaja na njemu mnogi tekstovi, slike, muzika i multimedijski radovi postali su lako dostupni. Ako i neki materijali nisu baš postavljeni za preuzimanje lako se snađemo korištenjem raznih programa, kopiranjem ili čak snimanjem slike zaslona. No, to što su nam svi ti sadržaji i programi pri ruci ne znači da je sve to dozvoljeno ili korektno i pristojno.

Kako djecu od malih nogu učimo da se neke igračke zajednički koriste, da se knjige posuđuju i vraćaju jednako tako ih moramo poučiti da se sadržaji na internetu smiju koristiti pod određenim uvjetima. Naravno, podrazumijeva se da smo mi odrasli već prošli tu razinu preuzimanja i kopiranja i da ipak promislimo prije nego nešto “posudimo”. Sjetite se samo prilike kad ste pripremili dobar materijal za nastavu, objavili ga na školskoj mrežnoj stranici, a onda ga nakon nekoliko mjeseci vidjeli u nečijem predavanju ili članku bez spominjanja vašeg doprinosa. Složit ćete se da je to ipak bezobrazno. Ja sam jasno i glasno za dijeljenje obrazovnih sadržaja uz korektno navođenje porijekla jer razvijanjem te kulture dijeljenja svi mi koji radimo u školama razmjenjujemo svoje sadržaje za sadržaje kolega te na taj način obogaćujemo nastavu i proširujemo vidike. Zato su i svi sadržaji petzanet.HR pod Creative Commons licencama kako bi svaki učitelj, roditelj ili učenik mogao iz njih izvući maksimum.

Creative Commons licence su vrsta ugovora koji štiti određeni autorski rad. Autorski rad zaštićen je autorskim pravom i ponuđen pod određenim uvjetima, što znači da kad se koristimo tim autorskim radom, prihvaćamo i pristajemo na uvjete i odredbe koje sadržava licenca. Svaka upotreba autorskoga rada koja odstupa od dopuštenoga licencom, zabranjena je. Naravno, primjereno je takvu licencu staviti i na radove koje vi objavite.

Osnovne CC licence jesu:

  • Imenovanje CC BY
  • Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima CC BY-SA
  • Imenovanje-Bez prerada CC BY-ND
  • Imenovanje-Nekomercijalno CC BY-NC
  • Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima CC BY-NC-SA
  • Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada CC BY-NC-ND

Najslobodnija je CC BY licenca kojom autor daje dopuštenje da se njegovo djelo distribuira, prerađuje i mijenja, čak i u komercijalne svrhe, uz obvezu navođenja autora. Najrestriktivnija je CC BY-NC-ND licenca kojom autor dopušta preuzimanje i dijeljenje svoga djela uz uvjet navođenja autora te zabranu mijenjanja i korištenja u komercijalne svrhe. Google, a i ostale tražilice omogućavaju pretraživanje i pronalazak slika, glazbe i videozapisa koji su podijeljeni pod CC licencama. Kako biste pronašli sadržaje kojima se smijete slobodno koristiti, koje smijete dijeliti i mijenjati, posjetite stranice CC Search, search.creativecommons.org/?lang=hr.

Mrežna dostupnost multimedijskih sadržaja, njihovo preuzimanje i daljnje korištenje može nas lako dovesti do kršenja autorskoga prava autora ili vlasnika pojedinih sadržaja. Zato prije preuzimanja ili korištenja takvim sadržajima trebate svakako proučiti uvjete korištenja (Terms of Service), a nisu li navedeni, pristojno je zatražiti od autora ili vlasnika dopuštenje za korištenje materijalom. Većina autora ili tvrtki dopušta besplatno korištenje u obrazovne svrhe, ali to ipak najprije provjerite.

Izvore informacija koje koristimo za svoje sadržaja uvijek treba navesti kako ne bismo imali problema s autorskim pravom ili bili optuženi za plagiranje. Ukoliko se radi o sadržajima koji su online, nikako nemojte kao reference navoditi rezultate s pretraživačkih stranica, nego originalne adrese sadržaja kojima ste se koristili. Više o zaštiti intelektualnoga vlasništva u Hrvatskoj možete pročitati u digitalnom udžbeniku Tihomira Katulića Uvod u zaštitu intelektualnog vlasništva u RH, koji je dostupan u CARNetovoj e-Knjižnici putem Edu.hr portala.

I završit ću rečenicom koju sam ovaj vikend čula od kolege, a kojom on učenicima komentira njihove neoriginalne uratke: “Nemoj mi prodavati kopi paštetu”.

Aluminijska folija i ostale čarolije za zaštitu privatnosti

Jeste li svjesni da je korištenjem društvenih mreža većina vaših objava i slika javno vidljiva?

tinfoilNekako mi se čini da bih svaki tjedan mogla naći novu ideju za kolumnu samo prateći zanimljive postupke korisnika na društvenim mrežama. I to postupke učitelja, jer se s njima najviše i družim online. Ukoliko vas naslov ili uvodni tekst zbunjuje, čitajte pažljivo, a ako ste se nasmijali na spominjanje aluminijske folije i znate odakle mi ideja onda ste mirni.

Dakle, tema su društvene mreže i vaša privatnost na njima. Društvene mreže (čitaj Facebook) su komercijalni programi koji zarađuju na vašim osobnim podacima koje vi sami nemilice dijelite online. Čak štoviše ti programi su vam jasno rekli na početku što sve misle raditi s vašim podacima i vi ste pristali na takve uvjete korištenja. Da, to je onaj dio gdje ste stavili kvačice uz Prihvaćam uvjete korištenja, Pravila korištenja podataka i Postavke privatnosti. Što i kako Facebook radi s vašim podacima možete pročitati na stranici bit.ly/privatnost. Primjerice, ako ste neki tekst ili sliku javno objavili na Facebooku oni su vidljivi bilo kome, uključivši i osobe koje ne koriste Facebook. Postavke privatnosti su složene tako da je svaka stavka javno vidljiva, osim ako vi ne odradite posao ograničavanja vidljivosti, bilo za određenu objavu ili za određene kategorije korisnika.

Između ostalog Facebookova Pravila za korištenje podataka kažu “Mogli bismo davateljima usluga omogućiti pristup podacima kako bi nam pomogli u pružanju usluga”. Što možete prevesti kao “Možemo s vašim podacima napraviti što želimo”. Pročitate li na  miru ta pravila vidjet ćete da Facebook prikuplja o vama razne vrste podataka: gdje se nalazite, što ste pretraživali, što komentirali, kakve slike ste objavili i još milijun sitnica na koje mi ne obraćamo pažnju, a oni samo pohranjuju u svoju bazu vrijednih podataka.

Nakon što ste pročitali na što ste sve pristali korištenjem odabrane društvene mreže vrijeme je za učenje kako zaštiti svoju privatnost, odnosno biti svjesni kako ste podesili Postavke privatnosti i s kime što dijelite. Postavke privatnosti dostupne su vam u izborniku s ikonom lokota u gornjem desnom kutu vaše FB stranice. U osnovnom prikazu vidjet ćete postavke za vidljivost vaših objava, tko vas može kontaktirati i kako blokirati nekoga. No, obavezno morate pogledati u dio See more settings gdje ima puno više mogućnosti o vidljivosti, označavanju, dozvolama za objavu na vašem zidu, obavijestima koje primate, što vaši sljedbenici mogu vidjeti, dijelite li oglase i videozapise itd. Pri kraju popisa vidjet ćete naslov Aplikacije koji nikako ne smijete zaobići. Naime, korištenjem raznih aplikacija vi dijelite i podatke o vašim prijateljima, eto zato vas prijatelji gnjave da im prestanete slati pozive za igre. Svaka aplikacija pri prvom pokretanju traži vaše dopuštenje za pristup podacima i vi u pravilu date dopuštenje jer vam baš ta aplikacija treba. Na taj način možda ste dali pristup vašoj videokameri, mikrofonu, dozvolili snimanje razgovora ili poklonili nekome sve telefonske brojeve iz adresara. Drugi put ipak razmislite želite li baš sve to podijeliti i obavezno isključite aplikacije nakon što ih prestanete koristiti. Jer iako vi ne koristite njih, one koriste vaše podatke.

Pročitajte osnovna objašnjena o zaštiti privatnosti na Facebooku , a nakon što savladate osnove pročitajte detaljniji priručnik Zaštitite privatnost na Facebooku koji je pripremio Nacionalni CERT.

Jednostavno rečeno ni aluminijska folija na glavi niti objave tekstova “Ja ne dam svoje podatke” ne pomažu pri zaštiti privatnosti na društvenim mrežama. Dakle, ili naučite kako zaštititi svoju privatnost i dobro razmislite prije nego nešto objavite ili prestanite koristiti društvene mreže. O tome vi odlučujete!

E-pošta naša svagdašnja

Iako „danemailašnja mladež“ smatra e-poštu zastarjelom jer primatelj poruke nije dostupan odmah, nama je to ipak važan način komunikacije.

Komunikacija elektroničkom poštom je danas uobičajena pa se i od svih učitelja očekuje da se njome znaju odgovorno i primjereno koristiti. Za svaki slučaj podsjetimo se osnovnih pravila.

Poruka od malogplavogXYZ
Pristigla vam je poruka čiji pošiljatelj je označen s maliplaviXYZ, što ćete učiniti s njom? Baciti je u smeće, naravno :). Isto će učiniti i osobe kojima vi šaljete poslovne dopise s čudne e-mail adrese. Ime i prezime te vaša adresa elektroničke pošte je prvo što primatelj vidi. Ukoliko šaljete službene poruke i želite da vas ozbiljno shvate prestanite koristiti smiješne e-mail adrese koje ste napravili dok ste bili student i otkrivali čari online komunikacije. Dakle, upotrijebite adresu na domeni @skole.hr, na vašoj školskoj domeni ili, ako baš ustrajavate na korištenju @gmail @hotmail i sličnih servisa, barem napravite adresu u kojoj je vaše ime i prezime.

Privatno ili poslovno
Koliko god nama učiteljima privatni i poslovni život bio isprepleten, bilo bi dobro da jasno razlikujete online komunikaciju koja je dio vašeg posla od one koja je potpuno privatna. Tu razliku je jednostavno naglasiti ukoliko jednu adresu e-pošte koristite za službenu, a drugu za privatnu komunikaciju. Logika korištenja je ista kao i s poštanskom adresom škole i vašeg doma. Ne miješate ih, zar ne?
Vjerojatno vam nitko od prijatelja neće zamjeriti ako im se javite s poslovnog maila, ali obratnu situaciju svakako izbjegavajte. To je jedan od načina zaštite vaše privatnosti.

Malo starinskog bontona
Ponekad mi se čini da je s nastankom online komunikacije nestao sav bonton dopisivanja. Bez obzira radi li se o privatnom ili poslovnom dopisivanju ipak je stvar pristojnosti kako ćete poruku napisati. Naš posao je pružati primjer učenicima pa to trebamo činiti i u običnim porukama e-pošte.
Osnovno oblikovanje poruke:

  • Pozdrav na početku
  • Tekst poruke
  • Pozdrav i potpis na kraju.

Što se privitaka tiče, šaljite ih u pristojnim veličinama – znači manjim od 2-3 MB. Ukoliko trebate poslati veći privitak, najprije ga najavite i provjerite može li primatelj primiti tako veliku poruku. Šaljete li fotografije, smanjite im veličinu (rezoluciju) prije slanja. Lijepo je da vaš mobitel snima fotografije od 14MB, ali to je jako preveliko za slanje uz elektroničku poštu. Ionako će primatelj fotografiju pogledati samo na računalu, a neće od nje napraviti trometarski poster.

Ne prosljeđuj gluposti
Prosljeđivanje filmića, slika, prezentacija i ostalih „zabavnih“ privitaka i poruka (tj. forvarduše) možda je bilo zanimljivo i zabavno prije nekoliko godina, ali sada kad svi imamo obaveza preko glave i stalno se mučimo s pretrpanim sandučićima elektroničke pošte to su postale obične gluposti. Meni osobno, najgore je kad netko proslijedi takvu „zabavnu“ poruku bez i jedne svoje rečenice i s milijun tuđih adresa. To znači da pošiljatelj ne cijeni mene i moje vrijeme te da je bez sekunde razmišljanja poslao poruku svim poznanicima – tek toliko da poruka ode dalje. Ako već dobijete koju takvu poruku, zastanite, razmislite – bi li se vašim prijateljima svidjela? Ako bi, napišite im poruku, obrišite tuđe adrese pa pošaljite. U protivnom, preporučam Shift+Del za potpuno brisanje poruke.

Krađa osobnih podataka

Puno ljudi bez razmišljanja prosljeđuje poruke e-pošte i pritom proslijede i adrese e-pošte osoba od kojih su poruku dobile. Naravno, sljedeći primatelj stvar ponovi pa se tako u takvoj poruci ubrzo može naći veliki broj adresa ljudi koje nikad nismo upoznali. Idealna situacija za sakupljače adresa i krađu osobnih podataka.
Osim toga poruka koju smo poslali jednoj osobi možda i nije bila namijenjena dijeljenju i prosljeđivanju, ipak smo je poslali privatno, a ne javno objavili. No, to ne znači da primatelj neće sadržaj poruke poslati nama nepoznatim osobama te tako ugroziti našu privatnost i osobne podatke.

Svakako razmislite kad pišete i prosljeđujete e-poštu te nemojte ishitreno kliknuti na Pošalji.

Jesmo li dovoljno pametni za e-poštu?

Otvarate li još uvijek privitke e-pošte bez razmišljanja? Ili možda kliknete na poveznicu u poruci prije nego ste poruku pročitali?

Iako sam mislila da o prevarama putem elektroničke pošte svi već znaju sve, nedavno pristiglo upozorenje od strane CARNeta me potaknulo da ponovno pišem o toj temi. U tom upozorenju skreću pažnju na poruku e-pošte koja dolazi sa sadržajem na njemačkom jeziku te s poveznicom koja vas ne vodi na dodatne informacije nego pokreće ucjenjivački program (ransomware) koji šifrira sve sadržaje na vašem računalu i traži da platite ucjenu kako bi vam poslao šifru za njihovo dešifriranje. Nažalost takvi virusi su poprilično moćni i ako njime zarazite računalo vjerojatno ostajete bez svojih podataka. Ključni korak u cijeloj priči je da ste vi kliknuli na poveznicu ili privitak te tako sami zarazili računalo.

Antivirusni programi učinkovito štite računala, naravno podrazumijeva se da takav program imate na računalu i da se svakodnevno ažurira novim definicijama virusa kako bi ih prepoznavao i blokirao. Da biste izbjegli situaciju s početka članka osim antivirusnog programa treba vam i dobra količina “zdrave pameti” jer ti programi još uvijek ne mogu misliti umjesto vas.

Kako biste ubuduće jasnije vidjeli prijetnje koje stižu elektroničkom poštom, evo nekoliko savjeta. Osnovni je “Razmisli prije nego li klikneš”.

Najprije pogledajte tko vam poruku šalje. Radi li se o  nepoznatim osobama s e-adresom neobičnog oblika, pažljivo promotrite poruku. Budite skeptični i prema porukama koje dolaze s vama poznatih adresa, naime e-adrese se mogu krivotvoriti, tako da vam virusi mogu stići i s poznate adrese (primjerice CARNeta, Microsofta ili  Googlea), a možda je i računalo vašeg prijatelja zaraženo virusom pa vam šalje takve poruke.

Zatim pogledajte jezik kojim je poruka napisana. Ukoliko poruka stiže na (neočekivanom) stranom jeziku ili na hrvatskom s užasnim gramatičkim greškama odmah budite sumnjičavi. Ukoliko u hrvatskom tekstu miješaju padeže, lica i vremena budite sigurni da je to prevođenje na hrvatski odradio stroj te odmah obrišite poruku. Da, i onu koja vam nudi milijune kuna u Nigeriji. Ukoliko je sadržaj na stranom jeziku ipak ga pročitajte, ali nemojte kliknuti niti na jedan njegov dio dok niste sigurni da se radi o ozbiljnoj poruci. Ja sam, tako pretjerano oprezna, gotovo izbrisala e-kartu za avion jer je došla u poruci napisanoj na francuskom.

Obratite posebnu pažnju na privitke i poveznice. Nedavno sam dobila poruku na hrvatskom od nepoznatog pošiljatelja, s tekstom “Šaljem ti prezentaciju sa zadnjeg seminara” i datotekom u privitku. Takva poruka je dosta pametno sastavljena jer često odlazim na seminare i razmjenjujem prezentacije e-poštom. Možda biste i vi pomislili pa kakav problem mogu napraviti ako pogledam prezentaciju? Nažalost mogli biste napraviti veliki problem, jer privitak koji glumi prezentaciju može biti bilo što, čak i ucjenjivački program. Ime i vrsta privitka lako može zamaskirati pravi sadržaj privitka koji će napraviti štetu na vašem računalu. Dakle, ne vjerujte privitcima ako ne znate tko i zašto vam ih šalje. Najbolje je da pošaljete novu poruku osobi koja vam je poslala privitak i pitate je li ga zaista poslala i što je u privitku.

Ne klikajte na poveznice! To se odnosi i na poveznice koje vam stignu u porukama s društvenih mreža, naročito ako vam je poslana samo poveznica. Takve odmah obrišite bez imalo grižnje savjesti. Tko vam zaista želi poslati poveznicu neka uz nju napiše i neko objašnjenje.

Za učinkovito, nepovratno brisanje poruka e-pošte možete koristiti kombinaciju tipaka Shift i Delete. Tada se označena poruka u potpunosti briše i ne smješta u koš za smeće.

Ne vjerujte porukama koje vam nude milijune, ekskluzivan posao, ljubavne veze, dobitke na nagradnim igrama, naslijeđe u Africi i slično. Ukoliko nešto “izgleda predobro da bi bilo istinito” onda je vjerojatno lažno. Vaša pamet je najbolji alat koji imate na raspolaganju za svoju zaštitu, iskoristite je!