Online komunikacija i suradnja s učenicima

Metoda 270Iskoristite prednosti društvenih mreža

Društvene mreže i dopisivanje računalom ili mobilnim uređajima moćan su alat koji možemo iskoristiti za obrazovanje, samo ako najprije promislimo.

Važna pitanja na koja morate odgovoriti prije nego li započnete koristiti neki program s učenicima su:

  • Zašto baš taj program?
  • Za koga – za koji uzrast djece je primjeren?
  • Kako ga učinkovito upotrijebiti za ostvarivanje obrazovnih ciljeva?
  • Što možete tim programom napraviti da potkrijepite svoj kurikulum?
  • Koje pretpostavke moraju biti zadovoljene da biste ga koristili – ljudske, tehničke, prostorne?
  • Kakve dozvole su vam potrebne za korištenje tog programa? Trebate li dozvolu roditelja, ravnatelja? Traži li program unošenje osobnih podataka učenika?

Kako sam ove školske godine odlučila intenzivno pogurnuti učenike u stvaralačkom smjeru, gotovo cijelo drugo polugodište oni su izrađivali interaktivne obrazovne sadržaje (bit.ly/metoda270). Kad učenici izrađuju interaktivne sadržaje treba ih interaktivno komentirati, što znači da usmeni komentar i bilješke u bilježnicama nisu korisne. Za to nam je trebala platforma na kojoj ćemo surađivati, razmjenjivati mišljenja, ostavljati poruke i dijeliti sadržaje. Na moje zadovoljstvo tada je postao dostupan Yammer kao dio Microsoftovog Office 365 za CARNet (yammer.com/skole.hr) i počeli smo ga zajednički koristiti. Kao što preporučujem vama tako sam i ja najprije odgovorila na sva gornja pitanja i zaključila da bi nam Yammer mogao koristiti te da imam sve potrebne preduvjete za korištenje.

Metoda 270

Pri korištenju društvene mreže s učenicima morate ih naučiti pristojnom online ponašanju i konstantno pratiti što i kako rade dok ne steknete povjerenje jedni u druge. Želite li da učenici komuniciraju online na primjeren i smislen način, da prihvate društvene mreže kao dio svijeta obrazovanja morate im to pokazati vlastitim primjerom. To uključuje i lajkanje njihovih objava, dijeljenje sadržaja koji nisu strogo vezani uz nastavu, pohvaljivanje i obraćanje pažnje na ono što rade; pojednostavljeno rečeno – stvaranje pozitivne online atmosfere. Sve ono što radite u učionici da biste motivirali i podržali učenike korisno je i u online okruženju.

Primjene društvenih mreža u obrazovanju:

  • Interakcija – učenici daju odgovore na vaša pitanja ili vi odgovarate na njihova, komentirate i raspravljate o radovima, temama, događanjima
  • Prikupljanje informacija – na jednom mjestu možete imati popis svih radova koje učenici rade i poveznice na radove (meni je to značilo da ne moram negdje sa strane bilježiti tko što radi i koje teme su već odabrane)
  • Upute i dodatni izvori – sve ono što im treba, a u udžbenicima ne piše, mali savjeti i  kako bi napravili što bolji rad
  • Izazovi koji nisu usko povezani sa sadržajima koje obrađujete tijekom nastave (moji ovogodišnji izazovi bili su 3D čestitke, origami i lego video – na prva dva su odgovorili, ali treći je izgleda bio prekompliciran)
  • Objavljivanje – učenički radovi se mogu pronaći u bazi datoteka ili u odgovorima na objave
  • Razmjena poruka – kad učenici zapnu pošalju vam poruku pa odgovorite odmah ili malo kasnije, bitno da je poruka, a i odgovor dostupan.

U cijeloj priči važna je i odgojna komponenta. Primjerice, učenici jednog razredna napravili su svoju grupu bez ijednog učitelja, no neki dan jedan od učenika svoj je rad objavio u toj grupi umjesto u grupi za matematiku, a kako je rad hitno trebao pokazati nije im preostalo drugo nego da i mene uključe u svoju grupu što su i učinili bez imalo nećkanja jer u grupi nije bilo ništa nepoželjnog – eto neke odgojne vještine sam uspjela prenijeti uz svu matematiku koju smo radili.

Ne zaboravite da se vještine online komuniciranja i suradnje uče pa ćete i vi i učenici s vremenom postati sve bolji, učinkovitiji i koristiti sve prednosti društvenih mreža

Naravno, korištenje društvenih mreža u obrazovanju zahtijeva vrijeme, dobru volju i promišljeni metodički pristup, ali to sve nam je u opisu posla, ipak smo mi profesionalni učitelji, zar ne.

Pismenost – informacijska, digitalna, računalna

Svi se slažu da nam treba, ali ne i kako je postići.

Digitalne kompetencije, informacijska i računalna pismenost, vještine 21. stoljeća često su spominjane fraze u obrazovanju, kao i digitalni urođenici, koji znaju sve jer odrastaju uz tehnologije i učitelji koji nisu iz tog svijeta pa eto imaju izgovor da ne znaju ništa. Sve te kompetencije uredno su nabrojane u NOK-u, opisane u međupredmetnim temama i nalaze se u kategoriji onoga o čemu svi trebaju brinuti. No, kod nas su digitalna, informacijska i računalna pismenost već dugo vremena na sporednom kolosijeku. Očekujemo li da će učenici sami sebe opismeniti?

Istraživanje The International Computer and Information Literacy Study (ICILS), provela je IEA – International Association for the Evaluation of Educational Achievement, 2013. u 21 zemlji. U Hrvatskoj je to istraživanje obuhvatilo 3533 učenika, 2736 učitelja iz 180 osnovnih škola.

Tijekom istraživanja provjeravala se pismenost učenika u četiri razine. Viša razina znači bolje kompetencije za korištenje IKT, kritičko promišljanje i kreativno stvaranje, zaštitu privatnosti. Dakle, veći broj učenika na višoj razini znak je kvalitete. Nažalost, čak 11 % hrvatskih učenika nije doseglo niti 1. razinu.

1. razina pismenosti – osnovno korištenje datoteka, uređivanje teksta prema zadanim uputama, osnovne mogućnosti elektroničke komunikacije te prepoznavanje rizika zloporabe računala. 25 % naših učenika je na toj razini, a ICILS prosjek je  23 %

2. razina pismenosti – osnovne vještine za pronalaženje informacija u jednostavnim elektroničkim izvorima, prema uputama mogu napraviti jednostavne kombinacije pronađenih informacija, teksta i slika (plakati), svjesni su važnosti pristupa elektroničkim informacijama i mogućih posljedica neželjenog pristupa informacijama – 42 % naših učenika, ICILS prosjek 38 %.

3. razina pismenosti – mogu samostalno pronalaziti informacije, uređivati i stvarati digitalne sadržaje, odabiru prikladne izvore elektroničkih informacija te ih korištenjem različitih programa mogu kreativno dopuniti i preoblikovati, svjesni su da informacije mogu biti pristrane i nepouzdane.  21 % naših učenika, kao i prosjek ICILS.

4. razina pismenosti – samostalno pronalaze i kritički procjenjuju informacije i proizvode, svjesni su ciljane publike i svrhe novog informacijskog proizvoda, da informacije mogu biti komercijalizirane i iskrivljene, razumiju mogućnosti i ograničenja korištenja tuđeg intelektualnog vlasništva. 1 % naših učenika, a ICILS prosjek je 2 %.

Ukoliko se kanite utješiti našom prosječnošću, evo nekoliko usporedbi s boljima:

  • Hrvatska ima na razinama 0 i 1, 36 %, a Češka samo 15 % učenika
  • od 21 države, njih 13 ima na 4. razini pismenosti od 2 do 5 % učenika, mi imamo samo 1%
  • na razinama 3 i 4 imamo 22 % učenika, dok ih Kanada i Češka imaju 37 %.

Primijetite da niti jedna razina ne govori o programiranju, robotici ili nekim složenijim zadacima na računalu. Dakle, 4. razinu treba doseći svaki učenik kako bi mogao aktivno i svjesno sudjelovati u današnjem svijetu.

Naši učitelji smatraju da uporaba IKT rezultira slabijom vještinom pisanja, ograničava osobnu komunikaciju, potiče kopiranje, rezultira slabijim vještinama računanja i procjene te odvraća učenike od učenja.  Više od 60 % hrvatskih učitelja nikad ne koristi računalne programe u nastavi, 46 % ne koristi ni programe za obradu teksta ili prezentacija, niti internet, a 56 % nikad ne koristi programe za učenje i vježbanje.

Pročitate li detaljnije opise razina pismenosti i usporedite li ih sa stanjem u hrvatskim školama uočit ćete da većinu toga mi niti ne poučavamo učenike u školama. Nedostupnost nastave Informatike, neostvarena međupredmetna tema dio su uzroka ovakvih loših rezultata naših učenika. No, tko ili što je kriv za (ne)pismenost naših kolega u školama?

prosjek-icilsIzvori informacija u članku su ICILS izvještaj te Priopćenje za medije NCVVO .

Kakve digitalne kompetencije nam trebaju?

shutterstock_2410508 (640x428)Što mislite da bi učenici i učitelji trebali znati raditi na računalu?

Tema za razmišljanje za sve vas koji čitate: za što sve vam je potrebno računalo, za što biste još koristili računalo ali baš i ne znate kako, što biste htjeli da vaša djeca i učenici znaju napraviti računalom, što mislite tko bi vas i učenike trebao tome poučiti?

Europska unija i Europska komisija već se dulje vrijeme bave temom digitalne pismenosti i digitalnih kompetencija, od 2006. kad su među osam ključnih kompetencija uključili i digitalne kompetencije, 2013. kad je objavljen okvir za razvoj i razumijevanje digitalne kompetencije (DIGCOMP: A Framework for Developing and Understanding Digital Competence in Europe) pa primjerice do istraživanja EUN-a iz 2014. o uključenosti programiranja u kurikulume (EUN, Computing our Future).

U okviru za razvoj i razumijevanje digitalne kompetencije, DIGCOMP istaknuto je pet područja koja digitalna kompetencija obuhvaća. Opisana su ta područja, detaljno navedena znanja, vještine i stavove, ishodi učenja te konkretni primjeri primjene u svakodnevnom životu. Dostupna je i tablica za samoprocjenu koja sadrži pitanja za razine A, B i C za svako od pet područja, slično kao razine poznavanja stranog jezika. Svakako pogledajte tablicu i procijenite svoju razinu digitalne pismenosti.

Ovako su ukratko opisana područja digitalne kompetencije u DIGCOMP dokumentu.

Informacije: prepoznati, pronaći, spremiti, organizirati i analizirati digitalne informacije kritičko prosuđujući njihovu relevantnost i svrhu.

Komunikacije: učinkovito komunicirati u digitalnom okruženju, dijeliti sadržaje pomoću online alata, povezati se s drugima i surađivati korištenjem digitalnih alata, aktivno sudjelovati u online zajednicama i mrežama, odabrati načine komunikacije primjerene sudionicima, uvažavati kulturalne razlike. Biti odgovoran digitalni građanin, brinuti o svojim i tuđim digitalnim tragovima.

Stvaranje sadržaja: stvarati i uređivati nove sadržaje, uključivati i mijenjati prethodna znanja i sadržaje, kreativno se izražavati kroz digitalne medije, stvarati multimedijske sadržaje, obraćati pažnju na intelektualno vlasništvo, prava i dopuštenja. Znati kako podesiti programe, aplikacije i uređaje za svoje potrebe, razumjeti osnove programiranja.

Sigurnost: zaštititi svoje uređaje i sadržaje, razumjeti sigurnosne rizike i mogućnosti zaštite, brinuti o svojim i tuđim osobnim podacima i zaštiti privatnosti, štititi se od elektroničkog nasilja i online prijevara. Biti svjestan utjecaja tehnologije na zdravlje ljudi i okolinu.

Rješavanje problema: prepoznati digitalne potrebe i sadržaje, informirano odlučivati o najprimjerenijim digitalnim alatima za određenu svrhu, rješavati konceptualne probleme korištenjem digitalnih modela, kreativno se koristiti tehnologijom, rješavati tehničke probleme, podizati vlastite i tuđe kompetencije. Inovativno i kreativno koristiti tehnologiju.

Opisana područja, znanja, vještine i stavovi ne mogu se jednostavno preslikati u kurikulum jednog nastavnog predmeta. Kako bismo osposobili i pripremili djecu za korištenje tehnologije u sadašnjosti i budućnosti svi, baš svi učitelji i nastavnici moramo raditi na njihovom digitalnom opismenjavanju. Optimistično se nadam da će dio posla preuzeti novi kurikulum za nastavu Informatike od 1. razreda OŠ pa sve do 4. razreda SŠ, ali i da će i konačno u svim nastavnim predmetima zaživjeti međupredmetna tema “Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije”, kako bi svaki učenik dobio priliku pokazati svoju kreativnost i znanje kroz stvaranje digitalnih sadržaja te postao uzoran stanovnik virtualnog svijeta.

Cijeli dokument DIGCOMP dostupan je na  bit.ly/digcomp1 , a kako je ekipa projekta Pet za net napravila školski kurikulum za sigurnost djece na internetu, prema tom okviru pogledajte na petzanet.HR. Ukoliko želite odgovoriti i komentirati pitanja s početka članka pridružite mi se u raspravama na Twitteru, Facebooku ili Yammeru.

Jasno i glasno, NE govoru mržnje, DA govoru podrške

Reagirate li na uvredljive poruke na društvenim mrežama ili u reklamama?

Nekad davno jedna kolegica mi je rekla: “pa ne smiješ učenike hvaliti, pokvarit’ će se”. Pamtim tu rečenicu i uporno je kršim, a zašto ne bih?
Kolegica koja je neko vrijeme živjela u SAD-u prepričala je događaj kako je trčeći po nasipu dobacila, drugom trkaču kojemu je malo teže išlo: “Dobro vam ide, možete vi to”, a on skoro pao od šoka što je čuo pozitivan komentar, umjesto ismijavanja. Kaže ona, takvo je ohrabrivanje u SAD-u uobičajeno, a ja se pitam, ne bismo li uz sve novotarije mogli od njih uvesti i malo pozitivnog ohrabrivanja?

Cijela priča naravno preselila se i na društvene mreže, gdje se češće naiđe na negativan komentar, nego na pohvalu i ohrabrenje. Česte su situacije u kojima netko postavi pitanje, a druga osoba umjesto da odgovori na pitanje i pomogne, počne kritizirati početnu poruku zbog pravopisa, terminologije ili zato što prva osoba ima krivu frizuru na profilnoj slici. Nažalost, ovo nije karikirani nego stvarni primjer.
Ili pogledajte nove reklame HT-a, malo starije VIP-ove ili od Erste banke. Zar se ne mogu pohvaliti novim uslugama bez da istovremeno nekog ne ismijavaju i vrijeđaju?

Bezobrazni komentari, vrijeđanje i ismijavanje siguran su put prema govoru mržnje i diskriminaciji. A što mi odrasli činimo kako bismo to spriječili? Najčešće ništa, umjesto da jasno i glasno reagiramo kad je netko izložen govoru mržnje.

Pristojno ponašanje, ljubazno ophođenje i pozitivna komunikacija kreću od obitelji, a nadograđuju se u školi, u društvu i na poslu. Očito smo dosegli “stepenicu u razvoju” kad moramo ponovno naučiti kako razgovarati i komunicirati bez vrijeđanja, nasilja i kritiziranja. Kao i sve ostale vještine i ta traži ustrajnost, vježbanje te svakodnevno primjenjivanje u različitim situacijama.

Evo nekoliko primjera kako biste to mogli napraviti u svom razredu:

  • Memento prijateljstva – predivan eTwinning projekt 90 učiteljica i učitelja iz četiri države mementoprijateljstva.weebly.com. Pogledajte aktivnosti koje su proveli i primijenite u svom razredu.
  • Pokaži što znaš – učenici u timu rješavaju postavljene zadatke, a nakon toga imaju 3 minute za predstavljanje rezultata. Cijeli razred komentira i ocjenjuje predstavljanje. Pozitivni komentari obavezni.
  • Suradničko pisanje bloga – svi članovi tima pišu blog o određenoj temi te komentiraju i potiču jedni druge na pisanje.
  • Kritičko procjenjivanje reklama – učenici odaberu neku reklamu, pokažu je pred razredom i vode o njoj raspravu kako bi razotkrili diskriminacijske poruke.
  • Reci to lijepo – analiziranje članaka ili intervjua iz medija, označavanje kršenja ljudskih prava, diskriminacije ili govora mržnje te zatim preoblikovanje u pozitivne i poticajne izjave.
  • Pohvali se – učenici snimaju video poruku, izrađuju multimedijski rad ili pričaju o nečemu u čemu su dobri (geniushour.com).
  • Pošalji dobru poruku – igra kao pokvareni telefon, ali s ciljem da osoba koja je zadnja dobije poruku s puno pohvala. Može i online inačica.
  • Najprije pohvala – učenici trebaju ocijeniti i komentirati radove svojih vršnjaka. Uz provjeru točnosti rješenja obavezno trebaju obratiti pažnju na dijelove koji su dobri i koje mogu pohvaliti.

Imala sam priliku vidjeti kako mali englezi i amerikanci s ponosom i samopouzdanjem pokazuju svoje radove objašnjavajući što su i kako napravili. Nažalost naši učenici to ne znaju raditi jer ih nikad nismo tome učili, niti im dali priliku. Najčešće snuždeno gledaju u papir i mrmljaju objašnjenja.

Nemojte biti škrti s pohvalama, potičite samovrednovanje, usmjeravanje, argumentiranje i gradite djeci samopouzdanje da mogu pokazati svoj stav i podržati druge, a ne samo slegnuti ramenima jer sve je dobro dok je mržnja usmjerena prema nekome drugome.

Do kraja školske godine imate još dovoljno vremena razgovarati s učenicima o ovoj temi. Pogledajte i iskoristite sadržaje koji su dostupni na stranicama dislajkammrznju.hr, Oboji svijet tolerancijom  (bit.ly/tolerancijom) i Sigurnost djece na internetu (petzanet.HR).

Slika je preuzeta sa stranica belgijske kampanje “No hate speech movement“.

Jačanje otpornosti za virtualni svijet

Cijepljenje protiv nasilja koje ne biste trebali preskočiti

Bez brige, ne pričam o cijepljenju koje uključuje injekcije i medicinu, ovo cijepljenje važno je kako bismo omogućili djeci da se snađu u nepredviđenim situacijama elektroničkog nasilja te pronađu pravi put kroz razne stranputice virtualnoga svijeta.

Svjesni smo da ne možemo biti 24 sata uz djecu, da djeca provode puno vremena ispred raznih zaslona (televizija, računalo, mobitel) te da su djeca u virtualnom svijetu bez nas odraslih (roditelja, staratelja, učitelja). Kako bismo ograničili utjecaj virtualnog svijeta, i vrijeme pred zaslonima, često oduzimamo djeci uređaje, nadajući se da smo time uspješno eliminirali problem. No, zapravo smo ga samo odgodili na par sati. Važno je da vrijeme provedeno pred zaslonom sagledamo s kvalitativnog aspekta, jer nije isto sudjelovati u komentiranju i raspravama na društvenim mrežama, igrati igre, učiti korištenjem multimedijskih sadržaja i igri ili samo pasivno sjediti pred zaslonom i promatrati što se na njemu odvija. Iz naše obrazovne perspektive, vrijeme provedeno u učenju korištenjem interaktivnih aplikacija je korisno, a pasivno sjedenje pred zaslonom baš i ne. Uz ovo mi se javila asocijacija na stare fore čitanja stripova zamaskiranih u udžbenike. Dakle, ipak pogledajte kakvo je to “učenje” koje vam, dijete servira i potrudite se da na zaslonima budu kvalitetni, primjereni sadržaji.

Isključivanjem interneta, oduzimanjem uređaja i ostalim kaznama nećemo naučiti dijete kako se treba ponašati u virtualnom svijetu ni kako da se njime koristi za svoj boljitak. Bez obzira koliko se vama ne sviđale društvene mreže one su tu već deset godina i vrijeme je da se na njih priviknemo jer nemaju namjeravaju nestati. Ključno pitanje na koje morate imati odgovor je: kako ćete osnažiti dijete da bude spremno za društvene mreže, odnosno cijeli virtualni svijet? Odgovor: vrlo slično kako ste ga osnažili za odlazak u vrtić, školu ili druženje u kvartu. Uz poneki moderni dodatak.

Potaknite djecu da u virtualnom svijetu budu pristojna, kreativna, suosjećajna, empatična, da pružaju podršku, pokažu svoje uspjehe i pohvale tuđe, podijele tugu i veselje, da pokažu svoje dobre strane, da se postave za sebe bez ugrožavanja drugih. Naravno da pritom trebaju biti svjesni i obraćati pažnju na činjenicu kako je sve što rade online lako dohvatljivo i vidljivo svima.
Sve to su nužne vještine u današnjem svijetu i briga nas odraslih je da djecu naučimo odgovornom i primjerenom korištenju interneta i svih drugih tehnologija.

Nedavno sam pročitala članak Dr. Jodi Gold u kojem kao primjer na kojem možemo poučiti djecu o online prisutnosti navodi Kim Kardashian. Čudno, ali dobar primjer jer jasno pokazuje koja je cijena “pet minuta slave” i pogodan za raspravu s djecom koliko privatnog života vrijedi podijeliti na društvenim mrežama, zašto i uz koje posljedice (pozitivne i negativne).
No, nisu tu samo negativni aspekti. Želite li dobiti prestižan posao ili biti prepoznat kao stručnjak, važno je imati izvrstan online portfolio i nadzirati svoje digitalne tragove, koje današnja djeca ostavljaju od rane dobi. Kako se najbolje predstaviti online, kako svojim riječima i djelima potvrditi i argumentirati svoje digitalne tragove, kako biti promišljen pri dijeljenju – biti iskren, pokazati najbolje od sebe bez nepotrebnog izlaganja privatnog života javnosti. Sve to su vještine koje našoj djeci trebaju sad, jer kad za deset godina počnu tražiti posao bit će kasno za krpanje i glancanje digitalnog identiteta.

Dakle, pogledajte online profile i objave Kim Kardashian, Severine, ali i Ivice Puljaka, Antonije Blaće, Tomislava Bronzina, Arjane Blažić, Biljane Cerin, Tihomira Ladišića, a možete i moj, pa razgovarajte s djecom.

Jedan od projekata koji se bave jačanjem otpornosti djece u virtualnom svijetu je međunarodni projekt ENABLE na kojem je partner i udruga “Suradnici u učenju”, a projektne aktivnosti u Hrvatskoj očekujemo uskoro.
Članak Dr. Jodi Gold ” What Parents Can Learn About the Internet From Kim Kardashian“.

Oslonite se na oblake

Želite li na računalu imati 5 u 1 kombinaciju preporučujem OneNote.

Kako biste učinkovito iskoristili računalo da vam pomaže u radu, da bude i sredstvo za učenje i sredstvo za poučavanje isprobajte Microsoft Office OneNote. Program je besplatno dostupan na stranicama office365.skole.hr ili onenote.com na kojoj se nalazi i niz uputa i savjeta na hrvatskom jeziku.

U prošlom članku pisala sam kako ga iskoristiti za organizaciju i praćenje učiteljskog posla, a ovaj put tema su interaktivne lekcije, tj. obrazovni sadržaji koje možete u OneNoteu pripremiti za svoje učenike. Tako pripremljene interaktivne lekcije možete koristiti tijekom školskog sata, ali i omogućiti da ih učenici samostalno rješavaju.

Postizanje interaktivnosti i dijeljenja OneNote bilježnice s učenicima moguće je na dva načina. Prvi jednostavniji je korištenjem klasične OneNote bilježnice koju pri stvaranju postavite na online spremište OneDrive te poveznicom podijelite s učenicima uz dopuštenje za uređivanje. Na tako napravljenoj bilježnici svi uređivači imaju jednaka dopuštenja, tj. svi mogu pisati i mijenjati sadržaje. Drugi način je napredniji i složeniji jer morate koristiti OneNote Class Notebook Creator, koji nam je dostupan na CARNetovom Office 365 pod Moje aplikacije. Takva razredna bilježnica omogućava suradnju s učenicima i učiteljima, dijeljenje zadataka, prikupljanje rješenja koje su učenici napisali te davanje povratnih informacija.

Razredna bilježnica (Class Notebook) ima tri dijela, odnosno grupa stranica s različitim dozvolama dijeljenja:

  • Colaboration space u kojem i učenici i učitelji mogu mijenjati sadržaje. Taj dio namijenjen je grupnom radu i suradnji na zajedničkim zadacima.
  • Content Library omogućava uređivanje i mijenjanje sadržaja samo učiteljima. Učenici te stranice mogu pregledavati i kopirati. Taj dio predviđen je za objavljivanje raznih sadržaja za učenje i zadataka.
  • Student Notebooks je privatni dio za učenike. Svaki učenik vidi samo svoju bilježnicu i može u njoj pisati i mijenjati sadržaje. Učitelj vidi i može uređivati sve učeničke bilježnice. Taj dio namijenjen je individualnom radu učenika.

Koriste li vaši učenici @skole.hr račune za Office 365 oni će automatski dobiti obavijesti da je s njima podijeljena nova bilježnica, koja je dostupna u dijeljenoj mapi na OneDriveu.

Obrazovni sadržaji koje pripremate u OneNoteu mogu sadržavati tekstove, slike, poveznice pa čak i  audio i video snimke, koje napravite direktno u OneNoteu i po potrebi popratite označavanjem na stranici. Možete primjerice na stranicu staviti slike poznatih skladatelja i snimke njihovih djela koje učenici trebaju povezati crtanjem. Sadržaje s interneta dodajte jednostavnim kopiranjem i lijepljenjem pri čemu OneNote automatski dopisuje i URL adresu sadržaja.

Na stranicu možete kao privitke dodati različite datoteke koje učenici otvaraju klikom iz samog OneNotea bez potrebe traženja po mapama. Možete i staviti poveznice na već postojeće stranice u OneNoteu pa na taj način povezati različite odjeljke. Primjerice vi imate sve radne zadatke u istoimenom odjeljku, a učenicima na stranici lekcije stavljate poveznicu na određeni radni zadatak. Možete učenicima zadati riječi stranog jezika, a oni na stranicu trebaju umetnuti svoju snimku kako ih izgovaraju. Na raspolaganju vam je i niz matematičkih alata, od geometrijskih likova, pisanja formula i izraza do funkcija i računanja u OneNoteu.

Pregledavanje i vrednovanje učeničkih radova u OneNoteu daje dodatnu dimenziju procesu učenja i poučavanja omogućavajući nama učiteljima da snimimo audio ili video komentar uz istovremeno označavanje dijelova stranice bojom. Možete učenicima docrtati i dopisati objašnjenja ili ih uputiti na dodatne sadržaje stavljanjem poveznica. Dakle uz interaktivne lekcije imate i interaktivne povratne informacije učenicima. Uz ovakav rad, ispravljanje provjera znanja više nije monotono.

Ovo je samo dio mogućnosti OneNotea, još savjeta i načina korištenja možete pronaći i na stranici CARNetovog Office 365.

Izvor slike Microsoft Educator Excange konferencija.

Digitalni suputnici za učitelje

Umjesto puno bilježnica koristite samo jednu, digitalnu.

Vjerujem da većina vas već godina koristi razne digitalne oblike dokumenata, tekstualne, slikovne, multimedijske jer nam svi oni trebaju za nastavu. Mislim da je došlo pravo vrijeme da napravite korak prema digitalnoj organizaciji vašeg rada. Ja sam to počela prije osam godina i već dugo vremena sve što mi je potrebno za nastavu nosim na računalu.

Moj najvjerniji suputnik u poučavanju, sve ove godine je program OneNote koji je dio Microsoftovog Officea, a u verziji 2013 još moćniji nego ranije. Program je besplatno dostupan na stranicama office365.skole.hr ili onenote.com na kojoj se nalazi i niz uputa i savjeta na hrvatskom jeziku.

Osnovne razlike između OneNotea i svih ostalih programa su:

  • sprema sam
  • možete pisati bilo gdje na stranici
  • na svakoj stranici možete imati sve vrste sadržaja, dokumenata, poveznica
  • stranice i odjeljke možete reorganizirati i ponovno koristiti
  • ima moćne alate za označavanje i pretraživanje
  • prilikom kopiranja sprema i poveznice na originalne sadržaje.

U odnosu na papirnate rokovnike, u OneNoteu imate na raspolaganju beskonačno mnogo bilježnica, odjeljaka i stranica i može umjesto vas pronaći gdje ste sve stavili napomene za daljnje čitanje ili popis zadataka koje ste trebali napraviti. Uz sve to program lijepo izgleda jer možete imati različito obojene odjeljke, zgodne slikovne predloške stranica i puno oznaka koje vam olakšavaju život. Jednostavno rečeno, OneNote nudi vam bezbroj načina za strukturiranje i organizaciju svega.

Prvi korak je stvaranje nove bilježnice u OneNoteu, pritom odlučujete želite li je pohraniti na računalu ili u obliku te hoćete li na njoj raditi sami ili je koristiti sa suradnicima. Sinkronizacija OneNoteovih bilježnica je vrlo praktična jer tada sve svoje bilješke imate na sigurnom mjestu, u oblaku. Bilježnicu najprije organizirate u odjeljke, označene obojanim karticama kao u ozbiljnoj papirnatoj kartoteci, a unutar svakog odjeljka dodajete stranice. Svakom odjeljku i stranici možete odabrati boju, a stranice mogu koristiti i različite predloške, od onih običnih s crtama i kvadratićima do različitih slikovnih.

Da biste nešto zabilježili kliknite bilo gdje na stranici bilježnice i počnite pisati. OneNote dozvoljava da pišete i umećete sadržaje doslovno bilo gdje na stranici. Osim uobičajenih alata za uređivanje teksta OneNote ima i alatnu traku Crtanje koja omogućava pisanje i označavanje mišem, stylusom ili prstom imate li zaslon osjetljiv na dodir. Takav način pisanja posebno je zgodan kad trebate zapisati neki izraz koji nije zgodan za tipkanje ili želite naglasiti sadržaj na stranici.

Da biste uz pripremu za nastavu dodali i sve potrebne radne materijale, upotrijebite mogućnost dodavanja datoteka kao privitaka (na stranici se pojavljuje sličica datoteke s poveznicom) ili ispisa (cijeli sadržaj datoteke se pojavljuje na stranici). Meni je praktičnija verzija s privitcima.
Na stranicu možete dodati i kopirati neki sadržaj s interneta , a kad ga zalijepite OneNote će automatski dopisati  i poveznica na originalnu stranicu.

Želite li dijelove svojih bilješki lakše pronaći, koristite ugrađene oznake (tags) – primjerice za pitanja, dodatne izvore, to do liste. Sažetak oznaka (Tag Summary) možete upotrijebiti kako biste pronašli sve dijelove koje ste označili oznakama, a možete pretraživati i po određenoj vrsti oznake. OneNote ima moćan alat za pretraživanje koji može brzo pretražiti vaše cijele bilježnice i pronaći dio koji vam treba bez obzira kako ste vi organizirali bilježnicu. Eto, to nikad ne radi dobro s papirnatim bilježnicama – ako ste zaboravili gdje ste nešto zapisali preostaje vam listanje i prisjećanje gdje ste smjestili traženu informaciju.

Nadam se da ćete započeti s korištenjem OneNotea, a više informacija potražite na ovim poveznicama: OneNote for Teachers, Digitalna bilježnica koja olakšava životMatematičke operacije u OneNoteu, OneNote i stilovi učenja.

Izvor slike Microsoft Educator Excange konferencija

Papirnato ili digitalno pitanje je sad

Čuvate li još uvijek svoje stare pripreme za nastavu?

Vjerujem da skoro svi učitelji, kao i ja čuvaju svoje pripreme godinama, jer uvijek mislimo da će nam nešto iz njih zatrebati. Ja sam tek nedavno bacila svoje stare pripreme za nastavu i prateće prozirnice, bile su stare samo dvadeset pet godina. Zasigurno ih nisam ni pogledala zadnjih 20 godina, ali nekako nisam imala srca baciti ih. Pripreme za nastavu, scenariji učenja, planovi lekcija, priprave ili kako god ih nazivali kao forma ostale su gotovo nepromijenjene godinama. No, dobro povremene promjene terminologije zahtijevaju da promijenimo uvodne dijelove, ali ostatak obrasca i dalje opisuje što i kako radimo s učenicima. Vjerujem da će se puno vas složiti da nam nakon nekoliko godina taj papir u ruci baš i ne treba jer sve je u redu dokle god u našim glavama postoji jasna struktura što želimo postići, koje metode i sadržaje ćemo pritom koristiti te kakve rezultate želimo vidjeti na kraju. Kad sve to imamo posloženo u glavi, zapravo nije ni problem prenijeti to na papir ili možda u digitalni dokument.

Prije nekoliko godina odustala sam od papirnatih priprema. Kako ono kažu u reklami, još nismo izmislili papir na koji možete kliknuti, tako je meni papir bio nedovoljno interaktivan i multimedijski za sve što sam željela i planirala raditi s učenicima. Moje računalo sad na sigurnom čuva kolekcije priprema za sve razrede i uopće ih ne bacam. Naravno, treba se povremeno sjetiti pohraniti te digitalne pripreme i na drugo mjesto kako bismo imali rezervnu kopiju.

Digitalne pripreme za nastavu mogu izgledati kao obrazac koji koristite za papirnate pripreme, uobičajena tablica, zaglavlje pa opis sadržaja, aktivnosti i metoda rada. Ono što ih razlikuje od papirnatih je mogućnost da umetnete poveznice na sadržaje koji su u digitalnom obliku na vašem računalu ili negdje na internetu pa tijekom sata nećete morati prepisivati adresu ili tražiti po mapama gdje ste smjestili onu prezentaciju. Možete u digitalnoj pripremi imati slike, video ili audiozapise koje ćete pokazati jednim klikom bez stavljanja CD-a, izvlačenja reprodukcije iz ormara ili traženja videa po YouTubeu. Digitalna priprema može imati puno stranica, koliko god vam treba da u nju stavite zadatke i primjere za sve vaše učenike, jer ne morate brinuti imate li dovoljno papira i tinte da sve to ispišete što je još jedan način da budete ekološki osviješteni.

Digitalne pripreme se lako recikliraju. Predajete li svake godine u istim razredima ili svake druge, četvrte – svejedno je, sadržaje koje ste već jednom poučavali imate već objašnjene u svojim pripremama. Ako su papirnate, sretno vam bilo traženje po fasciklima i bilježnicama, a ako su digitalne računalo će vam asistirati pri pronalaženju.  Mislim da je “search” funkcija zaista promijenila način na koji pohranjujemo i organiziramo dokumente, bolje da to pamti računalo nego ja.
Nakon što ste ih pronašli lako ćete osvježiti pripremu promjenom zaglavlja, prilagodbom zadataka, dodavanjem novih izvora sadržaja i eto spremni ste za novu generaciju. Na taj način osvrćete se na svoj prošli rad, zadržavate ono što ste dobro napravili, poboljšavate sebe i načine poučavanja.

Bogatstvo znanja je u dijeljenju, a digitalne pripreme je znatno lakše podijeliti nego papirnate. Zašto ne biste usporedili svoje pripreme s pripremama kolegica ili zajednički napravile novu verziju pripreme? I učitelji trebaju učiti, a najbolje učimo jedni od drugih. Začudili biste se koliko često ćete od kolega dobiti neku izvrsnu, jednostavnu ideju koja vama nije uopće pala na pamet.

Digitalne pripreme i prateće obrazovne sadržaje možete pohraniti i u oblaku pa ćete im moći pristupiti s bilo kojeg računala, naravno dokle god imamo struje i interneta. Naravno onda i poveznice na njih možete lako podijeliti s kolegama ma gdje god bili. Čini mi se da nismo više daleko od zajedničkih zbirki priprema ili možda prave online burze priprema. Eto, mnogo je razloga da postanete digitalni.

Vama prepuštam da razmislite o razlozima zašto ne biste prešli na digitalne pripreme, a u sljedećim člancima pisat ću o konkretnim programima koji su izvrstan suputnik.

Naglasak na interaktivnosti

Pretvorite publiku u aktivne sudionike

Pričajući na predavanjima o multimedijskim, interaktivnim radovima koje izrađuju moji učenici, kolege su često pitale, gdje uzeti vrijeme za prezentiranje tih radova kad nam je plan i program ionako popunjen. Moj odgovor je bio da zadnja 2-3 sata ponavljanja cjeline upotrijebimo i za prezentacije. Važan čimbenik pri tome je uključivanje cijelog razreda u prezentaciju kako bi i ostali učenici imali koristi od takvog oblika ponavljanja. Naravno, to ujedno znači da klasične prezentacije ne dolaze u obzir jer ne želimo da učenici budu pasivna publika koja samo gleda izmjene slajdova, slika i animacija. Stoga potičem učenike da koriste razne programe koji omogućavaju interaktivnost s publikom. Najčešće smo koristili Zondle kvizove kao dodatak drugim oblicima sadržaja, a od ove školske godine koristimo Microsoft Office Mix.

Microsoft Hrvatska je u suradnji s CARNetom i Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta omogućio svim učenicima i učiteljima korištenje Officea 365 (office365.skole.hr) s nacionalnim AAI identitetom @skole.hr te preuzimanje Microsoft Office 2013 na računala. To je omogućilo i korištenje Office Mixa koji je nadogradnja na Microsoft PowerPoint 2013. Preuzeti ga možete na Microsoftovim stranicama mix.office.com/Home/GettingStarted. Studenti iz Microsoftove Techmen grupe napisali su upute na hrvatskom kako biste se lakše snašli, a pomoći će vam i članak Gordane Sokol u Pogledu kroz prozor.

Sjećate li se fraze “Ubojstvo PowerPointom?” koja je ilustrirala predavanja na kojima predavač, klika po slajdovima na kojima se rečenice vrte, tekstovi jedva stanu na slajd i još k tome ga predavač čita. Želite li da vaši učenici ne rade takve greške morate ih usmjeravati, poučavati, ali i vježbati s njima kako se rade prezentacije. >/span>Office Mix omogućava “oživljavanje” prezentacija jednostavnim umetanjem interaktivnih dijelova te spremanjem u formatu koji tu interaktivnost zadržava i kod online objave. Time će učenici moći izraditi kvalitetniju prezentaciju, no dobre predavačke navike će ipak usvajati u praksi pokazujući cijelom razredu što su i kako naučili.

Office Mix dodaje u PowerPoint karticu MIX na kojoj se nalaze alati za:

  • snimanje audio i videozapisa koji prate prezentaciju; te snimke mogu uključivati i pisanje po slajdovima pa ćete tako imati rukom rađeno označavanje ili bilješke uz glasovna objašnjenja
  • dodavanje kvizova, videozapisa i raznih interaktivnih aplikacija, koje umećete iz online zbirki (primjerice tube.geogebra.org) ili sami sastavljate, kao pitanja za kvizove
  • snimanje događanja na zaslonu računala tako da snimate određene postupke koje izvodite na svom računalu
  • snimke bilo kojeg sadržaja kojeg imate prikazanog na zaslonu računala
  • pregledavanje prezentacije sa svim interakcijama
  • objavljivanje online u Mix galeriji; nakon objavljivanja podešavate postavke vidljivosti i dijeljenja online prezentacije
  • spremanje cijele prezentacije u obliku videa, ali tada nestaje interaktivnost jer se snimka može samo pregledavati.

 mix-alatra-trakaSlika 1. Traka MIX u PowerPointu 2013

 Kad je prezentacija završena možete je objaviti u online galeriji Office Mixa. Postupak objave ide direktno iz PowerPointa, a učenici ili učitelji se prijavljuju svojim @skole.hr podacima. Na taj način ne dijelite dodatne osobne podatke učenika, što ovaj program stavlja u kategoriju dobrih programa za korištenje u obrazovanju. Sjećate se da sam, ne tako davno, pisala o kriterijima koje mora zadovoljiti program kako biste ga koristili s učenicima. Provjerite znanje, vrednujući Office Mix.

Dakle, alat imate i sad samo morate smisliti što ćete s njim.  Puno više informacija o korištenju Office Mixa u obrazovanju, uključivši i video-upute kako izraditi sadržaje pronaći ćete na stranicama namijenjenim upravo učiteljima: Interactive online lessons made simple . Dodajmo još i vijest da učeničke mixeve do 10. 5. možete prijaviti i na natjecanje msacademic.hr/techmen/.

Učenički digitalni radovi – kako početi

postotakKreativnost i izražavanje kroz digitalne obrazovne sadržaje se uči, uvježbava i razvija.

Stvaranje novih sadržaja najviša je razina učeničkih postignuća u kognitivnoj domeni koje često ne koristimo u svakodnevnom radu. Ponekad su otežavajuće okolnosti nedostatak vremena, presloženost sadržaja ili nedostatak tehničke opreme. Naravno, takav način rada zahtijeva puno dodatnog vremena i od strane učitelja i od strane učenika, ali rezultati nadoknađuju svo to utrošeno vrijeme i pokazuju koliko kreativni mogu biti naši učenici.

Ja s učenicima već tri godine koristim takav pristup omogućavajući im da umjesto pisanja provjere znanja pokažu svoje znanje izradom multimedijskog, interaktivnog rada. Učenici odabiru temu koju žele raditi, a ja odabirem program u kojem će raditi te naravno postavljam zahtjeve koje rad mora ispuniti. Važno je učenicima dati jasne upute što od njih očekujete kako ne biste na kraju bili razočarani rezultatom. Kad prvi put krećete s ovakvim načinom rada, rezervirajte si vrijeme i za davanje povratnih informacija i savjeta učenicima tijekom rada na njihovim materijalima jer ih je često potrebno usmjeriti. Pogledate pravopis, jesu li sadržaji točni, da nema materijalnih pogrešaka, prokomentirajte interaktivne sadržaje, multimediju i dizajn. Uz takve savjete učenici uče kako će napraviti kvalitetne radove tako da na kraju svi zajedno budete ponosni na ostvarene rezultate. Mislim da je naša učiteljska obaveza pokazati djeci kako izgledaju i što sadrže dobri radovi. Naposljetku, bolji internet stvaramo zajedno.

Od učenika zahtijevam da radovi sadrže:

  • video koji sami snime, a kojim objašnjavaju neki primjer ili zadatak
  • kviz koji sami naprave, nekoliko pitanja vezana uz sadržaj rada
  • primjere i zadatke koji nisu prepisani iz udžbenika
  • slike koje sami naprave, primjerice u GeoGebri
  • dodatne sadržaje kojima nisu autori (videozapise s YouTubea, kvizove iz Zondlea, animacije).

Kako bih cijeli postupak barem malo pojednostavila i ujedno omogućila lakšu usporedbu učeničkih radova određujem im računalni program u kojem rad trebaju napraviti. Prve godine učenici su radili na školskim mrežnim stranicama (WordPress), prošle godine u Blendspaceu, a ove rade u Microsoft Office Mixu i Swayu.

Važna komponenta cijelog procesa je prezentiranje radova. Moji učenici prezentiraju radove pred cijelim razredom, objašnjavaju sadržaje, uključuju ostale učenike kroz interaktivne sadržaje koje su pripremili (matematičke simulacije, igre i kvizovi) i odgovaraju na moja pitanja. Nakon prezentacije učenici dobivaju dvije ocjene: pisana i usmena provjera. Učenici koji ne pokažu svoje radove prije zakazanog termina pisane provjere, pišu ispit na uobičajen način,  a oni koji su se “oslobodili pisanja” za nagradu dobivaju mogućnost neobaveznih aktivnosti, recimo igranje društvenih igara ili rad na tabletima.

Sve radove poslije objavljujemo na školskim mrežnim stranicama tako da učenici vide da su njihovi radovi zaslužili javno objavljivanje, ali i da sljedeća generacija može učiti iz njihovih sadržaja. Dakle, ne samo da su se uspjeli kreativno izraziti nego su napravili sadržaje kojima pomažu drugoj djeci da usvoje razne matematičke teme.

Poveznice na neke primjere radova mojih učenika pročitajte u prošlom članku “Kreativnošću do boljeg interneta”.

Još uvijek se ne odlučuju svi učenici iskoristiti ovakav način pokazivanja znanja, dio njih i dalje želi pisane provjere znanja. Nekima je lakše sjesti i naučiti procedure za rješavanje zadataka, a nekima je ovakav način ipak draži. Zanimljivo je da se učenici s poteškoćama često odlučuju za izradu radova, a ja sam ugodno iznenađena njihovom kreativnošću, kvalitetom radova te vještinom prezentiranja. Smatram da je u redu dati učenicima mogućnost izbora te da tako postaju svjesniji svoje odgovornosti za postignute rezultate.