Ovaj naslov česta je rečenica koju ponavljam na skoro svim predavanjima, bez obzira pričam li učenicima, kolegama ili roditeljima. Mislim da se u tom savjetu skriva dobar dio mudrosti života u digitalnom svijetu. Naime, nekad prije kad ste izlanuli neku glupost čuli su vas ljudi s kojima ste razgovarali, možda se proširio koji trač – i to je bilo to. Napravite li neku glupost u digitalnom svijetu, za nju će čuti svi koji ne trebaju, i svako malo će se izvlačiti iz prašine i pratiti vas 🙁 Zato je puno pametnije i odgovornije, najprije razmisliti pa tek onda kliknuti na pošalji, objavi, lajkaj, podijeli, …
Danas su nam razni internetski programi (web 2.0 alati) na dohvat klika i svaki od njih nam se čini privlačan, koristan i baš ono što nam treba da bismo učenicima omogućili, suradnju, komunikaciju, izražavanje kreativnosti. No, ne zaboravite da vi odabirete program/alat koji ćete koristiti s učenicima te da ne odgovarate samo za svoju sigurnost i zaštitu u digitalnom svijetu nego i za svoje učenike – jer ste ih upravo vi potaknuli da koriste određeni program.
Želite li s učenicima koristiti:
- Online alate
- Društvene mreže
- Spremišta u oblaku
- Dijeljenje sadržaja
- Online suradnju
- Objavu fotografija, prezentacija, videa, učeničkih radova ili nešto deseto …
Najprije razmislite:
- Zašto baš taj program
- Za koga – za koji uzrast djece je primjeren
- Kako ga učinkovito upotrijebiti za ostvarivanje obrazovnih ciljeva
- Što možete s tim programom napraviti da potkrijepite svoj kurikulum
- Koje pretpostavke moraju biti zadovoljene da biste ga koristili – ljudske, tehničke, prostorne
- Kakve dozvole su vam potrebne za korištenje tog programa? Trebate li dozvolu roditelja, ravnatelja? Traži li program unošenje osobnih podataka učenika – to može biti protivno Zakonu o zaštiti osobnih podataka!
Ne zaboravite da današnja djeca, iako su odrasla uz suvremene tehnologije ipak nemaju dovoljno životnog iskustva da bi procijenila moguće posljedice i rizike korištenja raznih programa – to je odgovornost nas odraslih koji ih potičemo na korištenje tih programa.
Simon Finch, savjetnik za internetsku sigurnost u svom blogu Thoughts on writing social media policy preporučuje učiteljima da prije korištenja internetskih programa naprave procjenu rizika kako bi osigurali dosljednost u korištenju tih programa. U toj procjeni trebali bi odgovoriti na pitanja:
- Jesu li dostupne mogućnosti za zaštitu privatnosti?
- Mogu li se komentari moderirati prije objavljivanja?
- Je li program općenito prepoznat kao pouzdan?
- Jesu li roditelji upoznati s namjerom korištenja tog programa u obrazovanju?
- Postoji li odgovarajući sustav izvješćivanja?
- Jesu li jasno određeni postupci u slučaju incidenta?
Ukoliko znate odgovoriti na sva ta pitanja spremni ste za korištenje odabranog programa s učenicima, a ako niste sigurni, onda ipak razmislite prije nego li kliknete.
Napomena: crtež objavljen u članku je autorski rad Ogilvie Designa, dostupan pod CC licencom. Pogledajte cijelu zbirku Free Internet Safety and Responsible Use Cartoons to use for Professional Development. Crtež je preveden na hrvatski u sklopu eTwinning projekta OŠ Veliki Bukovec.