Danas ne trebate pomoć Sherlocka Holmesa da biste nekog pratili nekog. Dovoljno je prošetati internetom i na svakom koraku naći ćete puno digitalnih tragova koje su ljudi svjesno ili nesvjesno ostavili.
Primjeri korištenja različitih programa za društveno umrežavanje u obrazovanju postaju sve češći. No, uz prednosti stižu nam i nedostatci. Jesmo li svjesni pozitivnih i negativnih posljedica korištenja programa za društveno umrežavanje? Imamo li dogovorena “pravila igre” za njihovo korištenje ili se prilagođavamo situacijama kako dolaze?
Biti učitelj i nastavnik nikad nije lako, a kad morate biti učitelj i u učionici i u digitalnom svijetu problemi postaju još veći. Digitalne tehnologije mijenjaju svijet i od učitelja se očekuje da se promijene i prilagode novom okruženju koje iziskuje otvorenost, suradnju, dijeljenje, mobilnost, aktualnost i dohvatljivost u stvarnom vremenu.
U svim tim promjenama privatni i javni život isprepliću se sa stvarnim i virtualnim, a granice među njima postaju nejasne. Jesmo li na društvenoj mreži kao privatne osobe ili kao učitelji? Pišemo li komentare u ime svoje škole ili osobno? Kako ćemo reagirati ako na internetu naiđemo na zloban, nepristojan komentar? Možemo li si dozvoliti gubitak strpljenja i pisanje bezobraznih odgovora? Kakva je situacija s objavljivanjem privatnih fotografija, pisanjem poruka na društvenim mrežama i ostalim oblicima online komunikacije?
Primjer 1. Svatko vas može googlati
Učenik nižih razreda dobio je novu učiteljicu i kao svako radoznalo dijete guglao je njeno ime na internetu i naišao na nezgodne fotografije. Što mislite kakav će biti komentar učenika i roditelja kad naiđu na nezgodne fotografije učitelja? Zasigurno ne pozitivan. Dakle, dobro razmislite prije nego li objavite fotografije ili videoisječke na internetu – možda vam se neće svidjeti publika koju ćete privući. I ne zaboravite da netko drugi može objaviti slike na kojima ste vi.
Nadam se da nećemo imati prilike čuti o domaćim inačicama američkih priča o učiteljicama-učiteljima čije se slike u pijanom, golišavom stanju pronalaze na raznim društvenim mrežama, a posljedica su otkazi.
Primjer 2. Bezobrazni komentari su javni
Na blogu ili školskim mrežnim stranicama pojavili su se bezobrazni, provokativni komentari i osoba koja ih piše ne odustaje i zasipava vas komentarima. Gubite strpljenje i istresate se na dotičnu osobu. Za nekoliko trenutaka taj komentar se proširio društvenim mrežama i izazvao zgražanje. Kako si osoba koja radi u školi može dozvoliti takvu bezobraznu komunikaciju? Htjeli ili ne time smo i sebe i školu stavili u neugodan položaj jer mediji mogu lako takvu poruku izvući iz konteksta i cijelu priču prikazati mračnijom nego što je bila.
Zapravo, u online komunikaciji moramo imati jako puno strpljenja i stalno biti svjesni da bilo tko može vidjeti ono što smo napisali te upotrijebiti protiv nas.
Primjer 3. Zlonamjernici nemaju poštovanja
U virtualnim okruženjima vladaju drugačija pravila igre od onih u vašoj učionici. Bilo tko si može dozvoliti da vam pošalje bezobraznu poruku. Da biste izbjegli takve neugodne situacije obavezno proučite kako ćete zaštititi svoju privatnost u virtualnom okruženju. Ispravno podesite postavke privatnosti i onemogućite ili barem otežajte pristup zlonamjernicima. Svaka društvena mreža ima različite mogućnosti zaštite korisnika, a vaša je briga hoćete li i kako ćete ih iskoristiti. Ne zaboravite da je u većini online programa sve javno dostupno ukoliko sami ne postavite ograničenja.
Pametno koristite dobre strane društvenih mreža i izbjegavajte zamke.
Primjer 4. Lako je proslijediti elektroničku poruku
Puno ljudi bez razmišljanja prosljeđuje poruke e-pošte posebno ako ih smatraju šaljivim i zanimljivim. I pritom proslijede i adrese e-pošte osoba od kojih su poruku dobile. Naravno, sljedeći primatelj stvar ponovi pa se tako u takvoj poruci ubrzo može naći veliki broj adresa ljudi koje nikad nismo upoznali. Idealna situacija za sakupljače adresa 😉
Osim toga poruka koju smo poslali jednoj osobi možda i nije bila namijenjena dijeljenju i prosljeđivanju, ipak smo je poslali privatno, a ne javno objavili. No, to ne znači da primatelj neće sadržaj poruke poslati nama nepoznatim osobama te tako ugroziti našu privatnost i osobne podatke.
Razmislite prije nego li nečiju poruku proslijedite, a da biste zaštitili sebe dopišite na kraju onaj standardni odlomak koji u poslovnim okruženjima već dulje vrijeme koriste:
“Ova elektronička pošta može sadržavati podatke povjerljive prirode i namijenjena je isključivo osobama naznačenima kao primateljima. Pristup od strane bilo koje druge osobe smatra se neovlaštenim. Ukoliko niste naznačeni primatelj, svaka distribucija, kopiranje, umnožavanje ili otkrivanje sadržaja trećim osobama je strogo zabranjeno i smatra se protuzakonitim. Ukoliko ste dobili ovu poruku, a niste naznačeni primatelj, molimo Vas da što prije obavijestite pošiljatelja poruke i uništite sve postojeće kopije.”
Napomena: crtež objavljen u članku je autorski rad Ogilvie Designa, dostupan pod CC licencom. Pogledajte cijelu zbirku Free Internet Safety and Responsible Use Cartoons to use for Professional Development. Crtež je preveden na hrvatski u sklopu eTwinning projekta OŠ Veliki Bukovec.